BIZOVAC
- Čak tri bijesne lisice ušle su u dvorišta obiteljskih kuća
Topalović,
Pavošević i
Čvagić u Ulici M. P. Katančića i u obližnje naselje Ladimirevci. Napale su pet pasa, od kojih su dva eutanazirana, jer nisu bili cijepljeni protiv bjesnoće. Marko Mrše, viši veterinarski inspektor, kaže da je stanje ozbiljno i poziva mještane na oprez, a vlasnike pasa da ih obavezno cijepe. Veterinarska je služba poslala lešine lisica koje su mještani ubili na analizu u vinkovački Veterinarski zavod, odakle je stigao pozitivan nalaz na bjesnoću.
Ostala tri psa nisu bila u kontaktu s lisicama jer su bila zatvorena u boksu, kaže Mrše. Mještani Bizovca, posebno stanari spomenute ulice, zabrinuti su za svoju sigurnost, ali i sigurnost djece koja nerijetko borave vani. Polje odakle su bijesne lisice došle, pretpostavljaju mještani, u neposrednoj je blizini kuća. Đuro Verner (62) vidio je bijesnu lisicu u Katančićevoj ulici usred bijela dana, kad se odšetala do dvorišta obitelji Topalović gdje je napala psa koji nije bio cijepljen, dok je drugi bio zatvoren u boksu. - Ne pamtim da su ikada bijesne lisice dolazile u dvorišta u našem mjestu, no uspio sam se snaći, uzeo sam drveni kolac i udario je nekoliko puta po glavi. Bio je to veliki lisac, miran, i izgledao je kao da je hipnotiziran - kaže Verner.
No, kad su mještani pomislili da je nevoljama s bijesnom lisicom kraj, pojavila se još jedna u dvorištu Pavoševićevih gdje je također napala psa koji nije bio cijepljen, pa je i on eutanaziran. Pobjegla je, kažu uznemireni mještani, u dvorište Čvagićevih, i ondje su je ubili, a sličan scenarij ponovio se i u obližnjim Ladimirevcima.
Naime, kako je objasnio Zdenko Mužević, direktor valpovačke veterinarske stanice, bijesna lisica promijeni ćud i ponaša se mirno poput domaće životinje. K tomu, manje osjeća strah od ljudi, pa stoga ulazi u dvorište i šeta ulicom. - Ova zima je bila povoljna za lisice, bilo je hrane, pa su se razmnožile - kaže Mužević. Jedan od iskusnih lovaca koji je želio ostati anoniman rekao je da je Ministarstvo poljoprivrede do prije tri godine plaćalo lovcima sto kuna za jednu ubijenu lisicu, no to više nije praksa otkad im se smanjio broj. - Danas lovačka društva daju samo kutiju metaka kao simboličnu nagradu za ubijenu lisicu, životinju koja je kao rezervoar bolesti. Očito ih je mnogo u šumi, a lovostaj je u veljači i ožujku, kad su ženke bređe. Prošle godine se samo jedna lisica zarazila bjesnoćom - rekao je lovac, dodajući da svaka životinja nosi virus bjesnoće pa se zaraze međusobnim kontaktom.
Danijela Novak/EPEHA
Ostala tri psa nisu bila u kontaktu s lisicama jer su bila zatvorena u boksu, kaže Mrše. Mještani Bizovca, posebno stanari spomenute ulice, zabrinuti su za svoju sigurnost, ali i sigurnost djece koja nerijetko borave vani. Polje odakle su bijesne lisice došle, pretpostavljaju mještani, u neposrednoj je blizini kuća. Đuro Verner (62) vidio je bijesnu lisicu u Katančićevoj ulici usred bijela dana, kad se odšetala do dvorišta obitelji Topalović gdje je napala psa koji nije bio cijepljen, dok je drugi bio zatvoren u boksu. - Ne pamtim da su ikada bijesne lisice dolazile u dvorišta u našem mjestu, no uspio sam se snaći, uzeo sam drveni kolac i udario je nekoliko puta po glavi. Bio je to veliki lisac, miran, i izgledao je kao da je hipnotiziran - kaže Verner.
No, kad su mještani pomislili da je nevoljama s bijesnom lisicom kraj, pojavila se još jedna u dvorištu Pavoševićevih gdje je također napala psa koji nije bio cijepljen, pa je i on eutanaziran. Pobjegla je, kažu uznemireni mještani, u dvorište Čvagićevih, i ondje su je ubili, a sličan scenarij ponovio se i u obližnjim Ladimirevcima.
Naime, kako je objasnio Zdenko Mužević, direktor valpovačke veterinarske stanice, bijesna lisica promijeni ćud i ponaša se mirno poput domaće životinje. K tomu, manje osjeća strah od ljudi, pa stoga ulazi u dvorište i šeta ulicom. - Ova zima je bila povoljna za lisice, bilo je hrane, pa su se razmnožile - kaže Mužević. Jedan od iskusnih lovaca koji je želio ostati anoniman rekao je da je Ministarstvo poljoprivrede do prije tri godine plaćalo lovcima sto kuna za jednu ubijenu lisicu, no to više nije praksa otkad im se smanjio broj. - Danas lovačka društva daju samo kutiju metaka kao simboličnu nagradu za ubijenu lisicu, životinju koja je kao rezervoar bolesti. Očito ih je mnogo u šumi, a lovostaj je u veljači i ožujku, kad su ženke bređe. Prošle godine se samo jedna lisica zarazila bjesnoćom - rekao je lovac, dodajući da svaka životinja nosi virus bjesnoće pa se zaraze međusobnim kontaktom.
Danijela Novak/EPEHA
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....