U utorak navečer, 22.studenog, grupa domaćih i stranih poslovnih ljudi nešto je žestoko proslavljala za velikim stolom u lijevom kutu glavne blagavaonice zagrebačkog restorana Dubravkin put. Ti su gosti bili jako veseli i jako glasni, te se nisu osobito osvrtali na povremene zamolbe za tišinu četrdesetak drugih gostiju, koji su željeli slušati niskog ,starijeg gospodina u tamnoplavom sakou, s maramom umjesto kravate, koji je , na suprotnom kraju dvorane,polako i tiho govorio o svojim vinima.
Veseli poslovni ljudi nisu znali što upravo propuštaju.
Govornik je, naime, bio Joško Gravner, jedan od najvažnijih svjetskih vinara u posljednja dva desetljeća, autentični genij iz Brda (Collija) s talijansko-slovenske granice; čovjek koji je zauvijek promijenio svijet vrhunskih vina.
Gravneru se u Dubravkinu putu pridružio Damjan Podveršič, još jedan od slovensko-talijanskih vinara s granice, koji slijede Gravnerovu filozofiju i metode u proizvodnji nekih od najkarakternijih bijelih(neki kažu narančastih,zbog specifične boje) vina na svijetu.
Gravnerova sam vina prvi put, zahvaljujući guruu hrvatskih vinaskih trgovaca Ninoslavu Dusperu, kušao negdje početkom devedesetih godina.
U ono je doba Gravner još žestoko koristio barrique i hladnu fermentaciju, što su slijedili svi tada mladi , važniji slovenski vinari, poput Marjana Simčiča i Aleša Kristančiča.
Desetak godina kasnije Gravner je prešao na potpuno organsku obradu vinograda, na fermentaciju u amforama, metodu koja ubrano stječe popularnost, te na cjelovitu biodinamičku proizvodnju vina.
Aktualni je Gravner toliko radikalan,da je odlučio iz svojih vinograda ukloniti sve internacionalne sorte (od kojih proizvodi Breg,svoje možda najbolje vino ) , te ostaviti samo autohtone rebulu i pignolo.
Posljednji Breg, kupaža laškog rizlinga, sauvignona, chardonnaya i sivog pinota, zadnji će se puta proizvesti 2013.godine.
Večera u Dubravkinu putu počela je finim tartarom od divljeg brancina, uz koji se pila Podveršičeva malvazija iz 2008.godine, vino s izrazito začinsko-mineralnim bouquetom.
Uslijedila je ligurisjka riblja juha, apsolutni favorit s aktualnog menija Dubravkina puta, uz koju se jako, jako dobro složila Gravnerova Rebula iz Amfore, iz berbe 2002.Fascinantno je kako je Gravner tako radikalnim metodama vinifikacije, i to od sorte kojoj elegancija nije jača značajka, uspio proizivesti perfektno izbalansirano i elegantno vino.
Uz poširani file zubaca serviran je Breg iz 2005.godine, apsolutni šampion večeri, s posve neprimjetnih 14,7 posto alkohola, savršeno gladak, i neumjereno raskošan:riječ je o jednom od najboljih vina koje sam kušao ove godine.
Naposljetku, uz izvrsni goveđi rep, pili smo jednu Podveršićevu crnu kupažu, kojoj, definitivno, treba još nekoliko godina odležavanja u boci.
Odlična večera u Dubravkinu putu, koja je koincidirala s Dinamovom šesticom u Madridu, zapravo je najvažnija vinska večera priređena 2011.godine u Zagrebu. A konkurencija nije sasvim slaba. Primjerice, već se prekosutra u Esplanadi održava degustacija Chateau Clineta, odličnog vina iz Pomerola.