LOKALNIM IZBORIMA
DONJI
PROLOŠAC - Na benzinskoj pumpi, neslužbenom izbornom stožeru nezavisnog kandidata, u nedjelju navečer, malo iza jedanaest, okupljene je ispunila malodušnost i razočaranje. Koliko su god zbrajali glasove, Hadeze je bio jači.
Uzaludno su kontali na komadu papira, sve je bilo izgubljeno. I protivnik im je već slavio, vozili su se kroz selo obijesno trubeći kao u svatovima, čak je i nekoliko dinamitskih štapina negdje prasnulo, u slavu još jedne pobjede stranke koja u Donjem Prološcu kod Imotskog ne zna za poraz.
Politika je ovdje, kao i u mnogim drugim mjestima diljem Dalmatinske zagore, kao onaj stari vic o nogometu i Nijemcima. Natječe se mnogo kandidata, a pobjeđuje Hrvatska demokratska zajednica.
Dečko iz susjedstva ili mini tajkun?
Agresivan je i osuđivan, ali ima 8 mandata
Ta je okrutna istina u jedanaest navečer bila tvrda kao Sveto pismo, Hadezeov kandidat za načelnika Općine imao je pedeset tri glasa preko polovice birača. Joško Kraljević Risa mislio je popiti još jedno pivo, počastiti prijatelje, zahvaliti im što su ga podržavali i hrabrili, a zatim otići kući, leći kraj usnule žene i do jutra, zureći u mrak, razmišljati gdje je pogriješio.
Ideja potekla iz kafića
Znate kako to bude, kad ti se čini da gubiš, sam si sebi smiješ`an i čini ti se da nisi trebao ni počinjati uzaludan posao. Tako se pogrešno i smiješno Kraljeviću činilo ono rano jutro prije otprilike dva mjeseca, kada se na istom ovom mjestu, u kafiću Toni Benza, odlučio kandidirati za prvog među jednakima.
Pili su kavu, on i nekolicina prijatelja, i ćakulali o frustrirajućoj nepromjenjivosti političkih prilika. Lokalni izbori sve su ih davno prestali uzbuđivati. Svake četiri godine budu nekakvi izbori i kampanja, gdje lokalni guzonje traljavo i mlako, bez žara i srčanosti, biračima obećaju nešto u što nitko, ni oni ni birači, zapravo ne vjeruju. Bijedna je to predstava, neuvjerljiva laž koja jedva prikriva ambiciju za osobnim bogaćenjem.
Tko zna zašto, Joško Kraljević Risa onoga je svježeg, sivog proljetnog jutra na benzinskoj pumpi odlučio da mu je dosta jadnog političkog kazališta i namjerio se sam natjecati. Izazvao je političke strukture mjesta kako ih nitko nije izazvao, mangupski im se nasmijao u lice otvoreno im govoreći politički smisao koji se dotad prešućivao. “Ne zanima me opće dobro, ulazim u politiku isključivo zbog osobne koristi“, govorio je Risa. “Kandidiram se da bih imao službenu karticu i stan u Splitu“, ponavljao je svima koje bi sreo. “Meni sve, vama ništa“, napisao je naposljetku na plakatu, a narod se smijao, kako se narod uvijek smije, kao lud na brašno, i kad treba i kad ne treba.
Ne zanima me opće dobro, u politiku idem radi osobne koristi
Drzak osmijeh na usnama
Ali, negdje duboko u sebi mnogi su osjetili kako je ovaj skromni obrtnik, otac triju kćeri, u pravu. Njegova ih je bezdušna, razoružavajuća iskrenost dirnula. Njegov vic bio je istinitiji od svega što su čuli u dvadeset godina Hadezeove vlasti u selu. Svoj dio posla napravili su i mediji, koji nisu mogli odoljeti slasnom mamcu ridikuloznog izbornog slogana. “Meni će biti bolje, vama će biti jednako“, kazivao je Risa u diktafone i objektive televizijskih kamera, dok mu je drzak osmijeh titrao na usnama. Priča o njemu razlila se internetskim portalima, svi su čuli za njega, u malo vremena zasjala je mlada politička zvijezda.
Dinamitske eksplozije
Lokalni se HDZ sada zabrinuo, epizodist im je ukrao šou. Sve više njih govori da će glasati za Joška Kraljevića, neki ga čak zovu Obamom iz Donjeg Prološca. Ono što je počelo kao bezazlena zajebancija, odjednom postaje ozbiljna politička snaga. Stotine njih dolaze pozdraviti Risu na predizbornom skupu u mjesnom domu kulture. Vlast postaje sve uzrujanija, padaju i neke teške riječi, nećemo ih sada spominjati. Znate, uostalom, kako se neduhoviti ljudi mogu razbjesniti kada im se netko nadmoćno smije.
Nitko ne radi predizborne ankete u ovako malim mjestima, sve dosad nije bilo ni potrebe za njima, ali ovaj put vladajući su se s razlogom uzrujali i s vidljivom zebnjom čekali izbornu nedjelju. Čitav je Donji Proložac treperio od napetosti, nitko nije bio miran dok navečer nisu otvorene kartonske kutije i prebrojani glasovi. Kakvo je olakšanje za Hadeze bilo kad je shvatio da je pobijedio, zorno nam svjedoče one divlje automobilske sirene i dinamitske eksplozije u suhom riječnom koritu u središtu sela. Joško Kraljević Risa već je mislio pristojno čestitati izbornim pobjednicima, popiti pivo s prijateljima i otići u postelju.
Čovjek ne gubi vjeru
No, tada slijedi obrat. Manje od pola sata kasnije iz Izbornog povjerenstva u Imotskom javljaju da se prednost HDZ-a zagonetno topi. Od 53 glasa preko polovice birača u jednom času ih je ostalo samo devet. A onda ni toliko. Otkriva se da hadezeovski kandidat nema većinu, osvojio je samo 48 posto. Malo iza ponoći nezavisnom kandidatu zvoni mobitel.
“Risa, diži se, još nije gotovo!“
Ekipa u stožeru u kafiću Toni Benza zagrljena pjeva kao da je Hajduk pobijedio u finalu Lige prvaka, a nekoliko kilometara dalje, u polju, u restoranu Dijamant, hadezeovci od jeda bacaju stolice. Pobjeda im je izmakla već kad su naručili pečeno da je proslave. Ide se u drugi krug. Risa, istina, ima veliku razliku za nadoknaditi, ali čovjek ne gubi vjeru.
Ante Tomić
|
SVE O
|
Uzaludno su kontali na komadu papira, sve je bilo izgubljeno. I protivnik im je već slavio, vozili su se kroz selo obijesno trubeći kao u svatovima, čak je i nekoliko dinamitskih štapina negdje prasnulo, u slavu još jedne pobjede stranke koja u Donjem Prološcu kod Imotskog ne zna za poraz.
Politika je ovdje, kao i u mnogim drugim mjestima diljem Dalmatinske zagore, kao onaj stari vic o nogometu i Nijemcima. Natječe se mnogo kandidata, a pobjeđuje Hrvatska demokratska zajednica.
Dečko iz susjedstva ili mini tajkun?
Agresivan je i osuđivan, ali ima 8 mandata
Ta je okrutna istina u jedanaest navečer bila tvrda kao Sveto pismo, Hadezeov kandidat za načelnika Općine imao je pedeset tri glasa preko polovice birača. Joško Kraljević Risa mislio je popiti još jedno pivo, počastiti prijatelje, zahvaliti im što su ga podržavali i hrabrili, a zatim otići kući, leći kraj usnule žene i do jutra, zureći u mrak, razmišljati gdje je pogriješio.
Ideja potekla iz kafića
Znate kako to bude, kad ti se čini da gubiš, sam si sebi smiješ`an i čini ti se da nisi trebao ni počinjati uzaludan posao. Tako se pogrešno i smiješno Kraljeviću činilo ono rano jutro prije otprilike dva mjeseca, kada se na istom ovom mjestu, u kafiću Toni Benza, odlučio kandidirati za prvog među jednakima.
Pili su kavu, on i nekolicina prijatelja, i ćakulali o frustrirajućoj nepromjenjivosti političkih prilika. Lokalni izbori sve su ih davno prestali uzbuđivati. Svake četiri godine budu nekakvi izbori i kampanja, gdje lokalni guzonje traljavo i mlako, bez žara i srčanosti, biračima obećaju nešto u što nitko, ni oni ni birači, zapravo ne vjeruju. Bijedna je to predstava, neuvjerljiva laž koja jedva prikriva ambiciju za osobnim bogaćenjem.
Tko zna zašto, Joško Kraljević Risa onoga je svježeg, sivog proljetnog jutra na benzinskoj pumpi odlučio da mu je dosta jadnog političkog kazališta i namjerio se sam natjecati. Izazvao je političke strukture mjesta kako ih nitko nije izazvao, mangupski im se nasmijao u lice otvoreno im govoreći politički smisao koji se dotad prešućivao. “Ne zanima me opće dobro, ulazim u politiku isključivo zbog osobne koristi“, govorio je Risa. “Kandidiram se da bih imao službenu karticu i stan u Splitu“, ponavljao je svima koje bi sreo. “Meni sve, vama ništa“, napisao je naposljetku na plakatu, a narod se smijao, kako se narod uvijek smije, kao lud na brašno, i kad treba i kad ne treba.
Ne zanima me opće dobro, u politiku idem radi osobne koristi
|
Risa o izborima:
|
Drzak osmijeh na usnama
Ali, negdje duboko u sebi mnogi su osjetili kako je ovaj skromni obrtnik, otac triju kćeri, u pravu. Njegova ih je bezdušna, razoružavajuća iskrenost dirnula. Njegov vic bio je istinitiji od svega što su čuli u dvadeset godina Hadezeove vlasti u selu. Svoj dio posla napravili su i mediji, koji nisu mogli odoljeti slasnom mamcu ridikuloznog izbornog slogana. “Meni će biti bolje, vama će biti jednako“, kazivao je Risa u diktafone i objektive televizijskih kamera, dok mu je drzak osmijeh titrao na usnama. Priča o njemu razlila se internetskim portalima, svi su čuli za njega, u malo vremena zasjala je mlada politička zvijezda.
Dinamitske eksplozije
Lokalni se HDZ sada zabrinuo, epizodist im je ukrao šou. Sve više njih govori da će glasati za Joška Kraljevića, neki ga čak zovu Obamom iz Donjeg Prološca. Ono što je počelo kao bezazlena zajebancija, odjednom postaje ozbiljna politička snaga. Stotine njih dolaze pozdraviti Risu na predizbornom skupu u mjesnom domu kulture. Vlast postaje sve uzrujanija, padaju i neke teške riječi, nećemo ih sada spominjati. Znate, uostalom, kako se neduhoviti ljudi mogu razbjesniti kada im se netko nadmoćno smije.
Nitko ne radi predizborne ankete u ovako malim mjestima, sve dosad nije bilo ni potrebe za njima, ali ovaj put vladajući su se s razlogom uzrujali i s vidljivom zebnjom čekali izbornu nedjelju. Čitav je Donji Proložac treperio od napetosti, nitko nije bio miran dok navečer nisu otvorene kartonske kutije i prebrojani glasovi. Kakvo je olakšanje za Hadeze bilo kad je shvatio da je pobijedio, zorno nam svjedoče one divlje automobilske sirene i dinamitske eksplozije u suhom riječnom koritu u središtu sela. Joško Kraljević Risa već je mislio pristojno čestitati izbornim pobjednicima, popiti pivo s prijateljima i otići u postelju.
Čovjek ne gubi vjeru
No, tada slijedi obrat. Manje od pola sata kasnije iz Izbornog povjerenstva u Imotskom javljaju da se prednost HDZ-a zagonetno topi. Od 53 glasa preko polovice birača u jednom času ih je ostalo samo devet. A onda ni toliko. Otkriva se da hadezeovski kandidat nema većinu, osvojio je samo 48 posto. Malo iza ponoći nezavisnom kandidatu zvoni mobitel.
“Risa, diži se, još nije gotovo!“
Ekipa u stožeru u kafiću Toni Benza zagrljena pjeva kao da je Hajduk pobijedio u finalu Lige prvaka, a nekoliko kilometara dalje, u polju, u restoranu Dijamant, hadezeovci od jeda bacaju stolice. Pobjeda im je izmakla već kad su naručili pečeno da je proslave. Ide se u drugi krug. Risa, istina, ima veliku razliku za nadoknaditi, ali čovjek ne gubi vjeru.
Ante Tomić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....