Svi kao da znaju da je lakomost grešna, a mnogi misle da grijesi na području seksualnog života nisu tako opasni, da osobito Katolička crkva u tom pogledu zna pretjerivati, da grijehom proglašava i redovite i praktički neizbježne ljudske slabosti. Ne samo grijehom, nego baš smrtnim, za dušu pogubnim. U svakom slučaju treba razlikovati uobičajene slabosti od smrtnih grijeha, ali danas nas
Pavao (Ef 4,32-5,8) upozorava da bludnost ipak treba sasvim ozbiljno shvaćati. Jednako govori o lakomosti i bludnosti.
Nije svaka sitna sebičnost smrtni grijeh lakomosti; nije ni svaka tjelesna sklonost i privlačnost smrtni grijeh bludnosti. Grijeh je kad počinjeno zlo ozbiljno oštećuje opće, zajedničko dobro. Bilo je teologa koji su isticali da bludnost “non admitit parvitatem materiae” - što bi značilo da nema lakog grijeha bludnosti, da je svaki grijeh protiv 6. i 9. zapovijedi težak, smrtni. To isticanje je, možda, pedagoški dobronamjerno, ali onda bi se moglo dogoditi da se svi, osobito pubertetlije i mlađi, stalno osjećaju u stanju smrtnoga grijeha. To bi bilo tragično i ne može biti istina. Dok prirodna sklonost ostaje u granicama uzbuđenja, makar vrlo jakog, a nema namjeru zlo zaista učiniti - nema grijeha, odnosno, može se govoriti o većem ili manjem oprezu prema tim sklonostima.
No, baš je tako i s lakomosti. Želja za stjecanjem, ma koliko snažna, dok ne gazi ničija prava, dok nema namjeru nezakonito se obogatiti, nema grijeha.
To, naravno, ne vodi u poticanje grešnih sklonosti. Kršćani, i svaki pravedni čovjek, pozoran je na bludne i lakome porive, nastoji ih obuzdati da ne postanu bolesna žudnja, da ne povrijedi ni tuđe tijelo, ni tuđi džep, ni tuđi ponos. Jer, uzbuđenje nije grijeh dok ne postane žudnja koja zaboravlja prava i ponos druge osobe.
Živko Kustić
Nije svaka sitna sebičnost smrtni grijeh lakomosti; nije ni svaka tjelesna sklonost i privlačnost smrtni grijeh bludnosti. Grijeh je kad počinjeno zlo ozbiljno oštećuje opće, zajedničko dobro. Bilo je teologa koji su isticali da bludnost “non admitit parvitatem materiae” - što bi značilo da nema lakog grijeha bludnosti, da je svaki grijeh protiv 6. i 9. zapovijedi težak, smrtni. To isticanje je, možda, pedagoški dobronamjerno, ali onda bi se moglo dogoditi da se svi, osobito pubertetlije i mlađi, stalno osjećaju u stanju smrtnoga grijeha. To bi bilo tragično i ne može biti istina. Dok prirodna sklonost ostaje u granicama uzbuđenja, makar vrlo jakog, a nema namjeru zlo zaista učiniti - nema grijeha, odnosno, može se govoriti o većem ili manjem oprezu prema tim sklonostima.
No, baš je tako i s lakomosti. Želja za stjecanjem, ma koliko snažna, dok ne gazi ničija prava, dok nema namjeru nezakonito se obogatiti, nema grijeha.
To, naravno, ne vodi u poticanje grešnih sklonosti. Kršćani, i svaki pravedni čovjek, pozoran je na bludne i lakome porive, nastoji ih obuzdati da ne postanu bolesna žudnja, da ne povrijedi ni tuđe tijelo, ni tuđi džep, ni tuđi ponos. Jer, uzbuđenje nije grijeh dok ne postane žudnja koja zaboravlja prava i ponos druge osobe.
Živko Kustić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....