Bolje da nikada nisu sagrađene

ako je svijest o suvremenoj hrvatskoj arhitekturi porasla u posljednjih nekoliko godina, bespravne, “divlje” gradnje još je mnogo, gradi se neplanski, a neki mastodonti često se kasnije pokažu nepotrebnima. Osim toga, gotovo ni jedan gradski ured u Hrvatskoj nema razvijenu viziju o smjernicama razvoja grada. Početkom godine, su, doduše, proradila i povjerenstva za procjenu arhitektonske vrijednosti, koja kolokvijalno nazivaju “povjerenstvima za lijepo”. Arhitekti koji su u tim komisijama navode da je cilj prije svega upozoriti na moguće incidente u prostoru, spriječiti drastične situacije.



Negativni presedani

Splitski arhitekti Dinko Peračić i Dražen Pejković upozoravaju da je urbanističko rješenje koje se ne bi smjelo ponoviti Žnjanski plato, koji je uz Lazaricu, Vilu Velebita i samostan u Dobrom najočitiji primjer prisvajanja javnog prostora i manjka obzira prema okolini

Mi smo, pak, pitali nekoliko suvremenih arhitekata koji su incidenti u prostoru nastali u posljednjih tridesetak godina, a svi s kojima smo razgovarali su se usredotočili na građevine koje su nepovratno promijenile vizuru većih gradova. Većina je odbrala objekte gradova u kojima žive, jer, kažu, tamo najbolje osjećaju situaciju.



- U posljednje vrijeme sagrađeno je jako puno, a većina toga nije ni trebala biti sagrađena. U tom smislu, izabrane zgrade nisu ni najružnije ni najgluplje, nego su u simboličkom smislu postavile stvari naopako i stvorile negativne presedane - kaže Hrvoje Hrabak, bivši predsjednik zagrebačkog Društva arhitekata.



Kao primjer ističe Institut za mozak na Šalati “zato što u kultnom prostoru i okolišu zorno prekida tradicionalno dobar zagrebački spoj prestižne znanstvene i razvojne grane s kvalitetnom i suvremenom arhitekturom“, zatim terasasto stambeno naselje na Ksaveru, za koje smatra da je probilo sve pozitivne inhibicije u podsljemenskoj gradnji te prodajni centar Getro u Novom Zagrebu, za koji navodi da ulazi u vrlo vrijedan zaštićeni prisavski prostor. Ističe i poslovnu zgradu Sunce koncerna Agram u Trnjanskoj, koja je “naprasno upala u najvažniji zagrebački vizualni i značenjski koridor središnje osi”.



Istu zgradu, polikliniku Sunce, ističe i teoretičar arhitekture i arhitekt Maroje Mrduljaš. - Ova poliklinika nije problem s arhitektonskog stajališta, nego je problematična sama mogućnost da se na toj parceli dogodi kuća izvan bilo kakve urbanističke i programske koncepcije - smatra Mrduljaš. S ocjenom da je kod ove zgrade riječ o krivoj prostornoj odluci gradskih stratega slaže se i Hrvoje Njirić.



Profiterski interesi

Mrduljaš ističe da je problem u tome što su se arhitekti pretvorili u servisnu djelatnost u službi kapitala, a ucjenjuju ih investitori, izvođači i država

Njirić smatra da treba javno razmisliti treba li u Zagrebu ostaviti postojeći Autobusni kolodvor. - Kolodvor ne fukcionira ni po urbanoj postavi, ni po generiranju javnog prostora, ni po pitanju estetike, ne zadovoljava ni po jednom od aspekatu. I Mrduljaš i Njirić u Zagrebu ističu i objekte koji su trebali biti dovršeni, a nisu. Njiriću smeta što se već desetljećima dovršava Kulturni centar u Dubravi, koji je “umjesto centra kulture postao leglo kriminala”, a Mrduljaš se pita zašto je stručna i šira javnost uglavnom indiferentna prema graditeljskim zahvatima neosjetljivima za urbanu kvalitetu u svim mjerilima.



Jedan od takvih primjera je riječki Tower Centar, koji je površinom najveća građevina javne namjene u Hrvatskoj. Mrduljaš navodi da je već sama tehnička izvedba na tako niskoj razini da pokazuje najgore profiterske interese investitora.

Hrvatski gradovi pretrpani su najelementarnijim kutijama šoping centara pobacanima bez mnogo smisla, a prema mišljenju svih anketiranih arhitekata, Tower Centar u Rijeci apsolutni je ‘pobjednik’ među njima

 - Indikativna je činjenica da je dobar dio građana Rijeke željnih konzumerističkog hedonizma, čini se, dobro prihvatio tu golemu banalnu gradnju koja je nasilno ugurana u rezidencijalnu četvrt Pećina, a da pritom ne nudi apsolutno nikakvu arhitektonsku ni programsku kvalitetu - kaže Mrduljaš. S njim se, kad je riječ o istom objektu, slaže riječi arhitekt Saša Randić. Kaže da je riječ o bizarnoj arhitekturi koja umjesto uličnih pročelja ima zatvorene betonske prefabricirane zidove, groteskno obojene roza tonovima s megavoltama.



Pitanje splitskog urbanizma među najosjetljivijim je točkama urbanizma u Hrvatskoj. - Gradnja unutar Dioklecijanove palače, zvonik na carskom mauzoleju, tisuće bespravnih kuća, spontano nastale ulice i obale pokazatelj su duge tradicije građenja koje se protivi pravilima i očekivanim odnosima. U posljednje vrijeme gradnje kao što su Lazarica, Vila Velebita, Žnjanski plato i tzv. samostan Sv. Sava postale su općenito prihvaćeni primjeri sukoba u prostoru, samovolje i pritiska graditelja, izostanka urbanizma, prisvajanja javnog prostora ili manjka obzira prema okolini - govori Peračić.



Žnjan se ne smije ponoviti



Splitski arhitekt Dražen Pejkovićupozorava na činjenicu da u poslijednjih 15-ak godina u Hrvatskoj, posebice u velikim gradovima, možemo pronaći primjere koji svjedoče prije svega o lošim urbanističkim realizacijama. - Jedno od urbanističkih rješenja koja se ne smiju ponoviti prije svega je Žnjan.



Arhitektonska uspješnost više stotina objekata sagrađenih na tom području nebitna je u odnosu na činjenicu da je kvaliteta urbanog standarda tog prostora nepovratno devastirana - kaže Dražen Pejković. Svi se slažu da odgovor na pitanje koje zgrade u Hrvatskoj nisu trebale biti sagrađene nije pitanje estetike, nego, u najvećoj mjeri, pitanje politike upravljanja gradovima, te da su od pojedinačnih gradnji važniji procesi u prostoru koji utječu na cjelinu izgrađenog okoliša.



U nizu primjera povjesničar umjetnosti Krešimir Galović izdvaja obnovu stadion NK Dinama u Maksimiru, crkvu Sveta Mati Slobode na Jarunu u Zagrebu te poslovnu zgradu T-Coma na Savskoj cesti, a zgradu Studentskog kulturnog centra u Osijeku ističe kao “propali pokušaj koketiranja s postmodernizmom.



 - Nakon izvedbe pokazao se u potpunosti nefunkcionalnim. Objekt je loše urbanistički pozicioniran u prostoru. Zbog njega je političkom odlukom, navodno kako bi se oslobodio pogled prema njemu, srušena legendarna zgrada osječkog Heima, jedan od najznačajnijih primjera nacionalsocijalistčke gradnje u Hrvatskoj.



Dugo je uz zgradu Studentskog centra na mjestu Heima zjapila golema rupa, a danas se tamo gradi poslovni objekt - kaže Galović

Dinamo, Sveta Mati Slobode, T-Com

Getro, Novi Zagreb

Terasasto naselje, Ksaver, Zagreb

Kulturni centar; Dubrava, Zagreb

Autobusni kolodvor, Zagreb

Poliklinika Sunce, Trnjanska 108, Zagreb

Samostan u Dobrom, Split



Žnjanski plato, Split

Vila Velebita, Split





Patricia Kiš