Nakon tjedan dana provedenih na intenzivnom odjelu Klinike za ženske bolesti u Petrovoj, iz bolnice sam izašla uvjerena da imam sjajnu ideju za scenarij za televizijsku seriju koja bi se događala u - rodilištu.
Oduvijek sam voljela bolničke serije, a prilika da vidim kako taj zatvoreni sustav - do krajnosti rutiniran, no s druge strane posve kaotičan (jer se rađanje života ne može kontrolirati) - funkcionira razbuktala je moju televizijsku maštu.
Fascinirana količinom stresa s kojim se svakodnevno suočavaju liječnici i primalje, no i pod dojmom vlastitog poroda koji sam tjednima poslije svima opisivala kao kombinaciju filma Davida Lyncha i spota Gwen Stefani, učinilo mi se to kao izvanredna ideja. Mučila me samo jedna mala produkcijska stavka - kako vjerodostojno prikazati rodilište, a da to ne košta strašne novce.
Svako televizijsko desetljeće ima svoje bolničke serije. Sve je krenulo još početkom 60-ih i serijom "Dr. Kildare" koja je slavnim učinila Richarda Chamberlaina. Život je tada bio jednostavan: doktor je morao biti zgodan i ulijevati povjerenje, pacijenti su bili krajnje kooperativni, moralne dvojbe lako rješive. Samo je trebalo dobro paziti na frizuru...
Sedamdesete je obilježila crna komedija "M.A.S.H." o ratnoj bolnici u Koreji, serija koja je trajala više od deset godina (nastala na temelju istoimenog Altmanova filma i Hellerova genijalnog romana "Kvaka 22") i koja je liječnike prikazivala kao pametnjakoviće sklone masnim šalama, alkoholu i ganjanju medicinskih sestara, ali sa srcima od zlata. Osamdesete su, barem u Jugoslaviji, prošle u znaku češke serije "Bolnica na kraju grada", svojevrsne satire na komunizam, s radnjom smještenom u provincijsku bolnicu.
Devedesete donose veliku prekretnicu: serija "Hitna služba" (ER), koju je zamislio američki pisac Michael Crichton, postavila je nove temelje žanra, krajnje realno dočaravajući hektični život hitnog prijema jedne bolnice. Ta serija nam je, barem u tih nekoliko prvih sezona dok se kovala zvijezda Georgea Clooneyja i dok je svaka epizoda nalikovala malom filmu, oduzimala dah.
Danas imamo "Uvod u anatomiju", seriju koja ni po čemu nije revolucionarna, koja zapravo nema nijednog ozbiljno dobrog glumca (osim možda Sandre Oh), u kojoj su svi liječnici pretjerano ljepuškasti, žene krajnje histerične, a muškarci redom slabići. Jedna zapravo ni po čemu izuzetna serija za kojom smo svi ludi.
"Ma, to je jedna žestoka sapunjara", pametno je objasnila moja prijateljica, inače profesionalna dramaturginja, pričajući mi kako se ovog ljeta "navukla" na "Uvod u anatomiju". Tko se nije na seriju zakačio tijekom redovnog emitiranja, zasigurno se "navukao" ovog ljeta u reprizi.
Pogotovo jer je druga sezona imala doista "grande finale", a u tih nekoliko zadnjih epizoda scenaristi su nadmašili sami sebe - umire pas glavne junaknije (Meredith Grey), upucan je jedan od glavnih kirurga, najhisteričnija od svih stažista, Izzy Stevens, pacijenta kojeg voli dovodi u životnu opasnost ne bi li ga tako spasila (ali samo nakratko jer on na kraju ipak umire), nećakinja šefa kirurgije, tinejdžerica koja bi trebala maturirati, na smrt je bolesna od raka jajnika pa u bolnici za nju organiziraju maturalni ples...
Da su liječnici ljudi žestokih strasti, naučili smo iz prijašnjih serija; "Uvod u anatomiju" potvrdio nam je ono u što smo svi sumnjali - da su bolnički hodnici idealno mjesto za seksualne susrete. Bolničke serije (medical drama) kombiniraju dva osnovna elementa današnjeg Hollywooda: nasilje, odnosno u ovom slučaju krv i bolest i seks.
Razlog velike popularnosti "Uvoda u anatomiju" leži u tome što je malo veći naglasak ipak stavljen na seks. Serija tako počinje seksualnom avanturom za jednu noć glavne junakinje Meredith Grey s nepoznatim, ali zgodnim i šarmantnim muškarcem. Za njega se drugo jutro ustanovi da je doktor Shepherd, njezin nadređeni u bolnici Grace u Seattlu gdje upravo počinje stažirati.
Mnogi će, i to s pravom, prigovoriti da je mnogo bolja aktualna bolnička serija "Doktor House", s "posljednjim mizantropom na američkoj televiziji", kojega glumi britanski glumac Hughe Laurie. House je briljantan i ciničan liječnik, "navučen" na tablete protiv bolova i sklon nekonvencionalnom rješavanju problema, dijagnostičar koji rješava najčudnije slučajeve. Ova "bolnička drama" pomalo nalikuje na serije o forenzičarima, no s mnogo karizmatičnijim glavnim junakom.
"Uvod u anatomiju" je po svakoj sezoni (Amerikanci su ih pogledali tri) prosječno gledalo nešto manje od 20 milijuna gledatelja. "Anatomija" tuče "Doktora Housea" u "sapuničarskom" dijelu priče. Već dugo na televiziji nismo vidjeli tako dobro zakopanu ljubavnu priču kao između Meredith i njezina Doktora Zgodnog. Ona je u drugoj sezoni krajnje "istinito" patila i cmizdrila za njim; je li Meredith previše cendrava ili se doista tako ponašamo kada patimo za svojim Doktorima Zgodnim, jedna je od ženskih ljetnih rasprava kojoj sam prisustvovala.
Treća sezona "Uvoda u anatomiju" u ponedjeljak je počela, od Meredith i njezinih cimera očekuje se neozbiljno i nezrelo ponašanje na koje su nas dosad i navikli jer u tim nesavršenim liječnicima, budućim kirurzima, jednostavno prepoznajemo vlastite obrasce nerazumnog ponašanja.
Pavica Knezović Belan
Oduvijek sam voljela bolničke serije, a prilika da vidim kako taj zatvoreni sustav - do krajnosti rutiniran, no s druge strane posve kaotičan (jer se rađanje života ne može kontrolirati) - funkcionira razbuktala je moju televizijsku maštu.
Fascinirana količinom stresa s kojim se svakodnevno suočavaju liječnici i primalje, no i pod dojmom vlastitog poroda koji sam tjednima poslije svima opisivala kao kombinaciju filma Davida Lyncha i spota Gwen Stefani, učinilo mi se to kao izvanredna ideja. Mučila me samo jedna mala produkcijska stavka - kako vjerodostojno prikazati rodilište, a da to ne košta strašne novce.
Svako televizijsko desetljeće ima svoje bolničke serije. Sve je krenulo još početkom 60-ih i serijom "Dr. Kildare" koja je slavnim učinila Richarda Chamberlaina. Život je tada bio jednostavan: doktor je morao biti zgodan i ulijevati povjerenje, pacijenti su bili krajnje kooperativni, moralne dvojbe lako rješive. Samo je trebalo dobro paziti na frizuru...
|
|
|
Sedamdesete je obilježila crna komedija "M.A.S.H." o ratnoj bolnici u Koreji, serija koja je trajala više od deset godina (nastala na temelju istoimenog Altmanova filma i Hellerova genijalnog romana "Kvaka 22") i koja je liječnike prikazivala kao pametnjakoviće sklone masnim šalama, alkoholu i ganjanju medicinskih sestara, ali sa srcima od zlata. Osamdesete su, barem u Jugoslaviji, prošle u znaku češke serije "Bolnica na kraju grada", svojevrsne satire na komunizam, s radnjom smještenom u provincijsku bolnicu.
Devedesete donose veliku prekretnicu: serija "Hitna služba" (ER), koju je zamislio američki pisac Michael Crichton, postavila je nove temelje žanra, krajnje realno dočaravajući hektični život hitnog prijema jedne bolnice. Ta serija nam je, barem u tih nekoliko prvih sezona dok se kovala zvijezda Georgea Clooneyja i dok je svaka epizoda nalikovala malom filmu, oduzimala dah.
Danas imamo "Uvod u anatomiju", seriju koja ni po čemu nije revolucionarna, koja zapravo nema nijednog ozbiljno dobrog glumca (osim možda Sandre Oh), u kojoj su svi liječnici pretjerano ljepuškasti, žene krajnje histerične, a muškarci redom slabići. Jedna zapravo ni po čemu izuzetna serija za kojom smo svi ludi.
"Ma, to je jedna žestoka sapunjara", pametno je objasnila moja prijateljica, inače profesionalna dramaturginja, pričajući mi kako se ovog ljeta "navukla" na "Uvod u anatomiju". Tko se nije na seriju zakačio tijekom redovnog emitiranja, zasigurno se "navukao" ovog ljeta u reprizi.
Pogotovo jer je druga sezona imala doista "grande finale", a u tih nekoliko zadnjih epizoda scenaristi su nadmašili sami sebe - umire pas glavne junaknije (Meredith Grey), upucan je jedan od glavnih kirurga, najhisteričnija od svih stažista, Izzy Stevens, pacijenta kojeg voli dovodi u životnu opasnost ne bi li ga tako spasila (ali samo nakratko jer on na kraju ipak umire), nećakinja šefa kirurgije, tinejdžerica koja bi trebala maturirati, na smrt je bolesna od raka jajnika pa u bolnici za nju organiziraju maturalni ples...
Da su liječnici ljudi žestokih strasti, naučili smo iz prijašnjih serija; "Uvod u anatomiju" potvrdio nam je ono u što smo svi sumnjali - da su bolnički hodnici idealno mjesto za seksualne susrete. Bolničke serije (medical drama) kombiniraju dva osnovna elementa današnjeg Hollywooda: nasilje, odnosno u ovom slučaju krv i bolest i seks.
Razlog velike popularnosti "Uvoda u anatomiju" leži u tome što je malo veći naglasak ipak stavljen na seks. Serija tako počinje seksualnom avanturom za jednu noć glavne junakinje Meredith Grey s nepoznatim, ali zgodnim i šarmantnim muškarcem. Za njega se drugo jutro ustanovi da je doktor Shepherd, njezin nadređeni u bolnici Grace u Seattlu gdje upravo počinje stažirati.
Mnogi će, i to s pravom, prigovoriti da je mnogo bolja aktualna bolnička serija "Doktor House", s "posljednjim mizantropom na američkoj televiziji", kojega glumi britanski glumac Hughe Laurie. House je briljantan i ciničan liječnik, "navučen" na tablete protiv bolova i sklon nekonvencionalnom rješavanju problema, dijagnostičar koji rješava najčudnije slučajeve. Ova "bolnička drama" pomalo nalikuje na serije o forenzičarima, no s mnogo karizmatičnijim glavnim junakom.
"Uvod u anatomiju" je po svakoj sezoni (Amerikanci su ih pogledali tri) prosječno gledalo nešto manje od 20 milijuna gledatelja. "Anatomija" tuče "Doktora Housea" u "sapuničarskom" dijelu priče. Već dugo na televiziji nismo vidjeli tako dobro zakopanu ljubavnu priču kao između Meredith i njezina Doktora Zgodnog. Ona je u drugoj sezoni krajnje "istinito" patila i cmizdrila za njim; je li Meredith previše cendrava ili se doista tako ponašamo kada patimo za svojim Doktorima Zgodnim, jedna je od ženskih ljetnih rasprava kojoj sam prisustvovala.
Treća sezona "Uvoda u anatomiju" u ponedjeljak je počela, od Meredith i njezinih cimera očekuje se neozbiljno i nezrelo ponašanje na koje su nas dosad i navikli jer u tim nesavršenim liječnicima, budućim kirurzima, jednostavno prepoznajemo vlastite obrasce nerazumnog ponašanja.
Pavica Knezović Belan
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....