Srbija ima pjevača zvanoga Bora Čorba, poznatoga po tome što i privatno i u svojim pjesmama zagovara zlosilje i nasilje. I Hrvatska ima svoga Boru, koji također miješa svoju čorbu zlosilja i nasilja kako prijetnjama tako i tvorno. Dakako, riječ je o Bori Gotovini, bratu slavnijega Ante, generala Hrvatske vojske, ali i trenutno pritvorenika Ad hoc tribunala u Haagu.
Ovih se dana hrvatskim medijima vrti priča o "navodnoj prijetnji Bore Gotovine" mojem liku i djelu (kako to kolegijalno pišu neki novinari). Radi se o incidentu koji se dogodio u nedjelju 15. travnja, nešto poslije 12 sati. Tada me je nazvao sa svoga brzoglasnog mobbing-tela čovjek koji se predstavio kao Boro Gotovina i zasuo me hrpom uvreda i prijetnji.
Nije to prvi put da Boro Gotovina nekome fizički prijeti; on je poznat po tome da "učinkovito i djeluje na realizaciji svojih prijetnji". Prije nekoliko godina fizički se obračunao s novinarima Ferala Rinom Belanom (fotografom) i Damirom Pilićem, i to zbog toga što su pokušali fotografirati parcelu koju mu je besplatno dodijelila Općina radi izgradnje obiteljske kuće. Nije mi poznato kako je završilo ovo tvorno djelovanje Bore Gotovine usmjereno prema ugrozi slobode medija, no unaprijed vjerujem da ga je zadarski sud oslobodio zbog - pomanjkanja dokaza.
Linija koja nas dijeli
No, što se doista dogodilo spomenutoga nedjeljnog podneva objasnit ću, prije svega, zato što držim da je to u interesu javnosti, a i zbog toga što će se iz teksta koji slijedi vidjeti da je Gotovina ne samo nasilnik nego i lažov. Nakon što se predstavio, na mene je osuo paljbu preko telefona, upitavši me zašto ne ostavim na miru njegova brata i kako se usuđujem pisati o njegovoj biografiji i njegovu biografiju uspoređivati sa svojom. Pritom je spomenuo kako sam ga nazvao legionarčinom i slično. Tu je Boro Gotovina u pravu. Očito je pritom mislio na tekst objavljen u Jutarnjem listu od 24. ožujka u kojemu sam u odgovoru Gotovininu odvjetniku Mišetiću napisao: "Slažem se s potpisnikom pisma da general Gotovina svoju prošlost nikada ne bi mijenjao za moju. Ne bi ni mogao, ali bome ne bih ni ja. Jer dok se Gotovina vucarao po Legiji stranaca upregnut u jaram francuske kolonijalne politike, ja sam u Hrvatskoj robijao za današnju slobodu. Dok je Gotovina čučao u zatvoru zbog kriminala i razbojstva, ja sam se borio protiv svakog oblika kriminala i neslobode.
Dok je Gotovina svojim bježanjem rušio hrvatski ustavni poredak, zakone i međunarodni demokratski ustroj, šteteći četiri godine cijeloj državi i društvu, ja sam se u to vrijeme, kao i uvijek, zauzimao i borio za pravnu državu i principe vladavine prava. To je ta linija koja razdvaja mene i Gotovinu, i ja se ne bih s njim mijenjao za svu njegovu trenutačnu 'ovozemaljsku slavu'". A Boro Gotovina samo je podcrtao i podebljao liniju razdvajanja. Kod onoga što sam napisao ostajem zauvijek, a to sam ponovio u ovom članku samo zato što mi je Boro Gotovina u telefonskom razgovoru rekao da će me osobno likvidirati za dvije minute ako još jedanput spomenem njegovu obitelj. Odgovorio sam mu da ću to učiniti sljedeće subote, i zato to, evo, i činim. Još sam mu, na zaprepaštenje dvaju svjedoka koji su nazočili cijelom razgovoru, rekao da ne treba čekati, nego ako ima hrabrosti, neka dođe odmah i ubije me.
Nakon toga Gotovina mi je spomenuo, nećete vjerovati, da je on katolik i da je njegova sveta dužnost braniti obitelj. A kakav je katolik, vidljivo je i iz njegova prijetećeg diskursa, prilagođenoga hrvatskim kulturno-duhovno-hajdučkim tradicijama.
Odmah nakon završetka razgovora nazvao sam operativno dežurstvo republičkoga MUP-a, kao i predstavnike drugih sigurnosnih institucija, obavijestivši ih o sadržaju razgovora. Policija je reagirala munjevito i njihova se patrola pojavila pred mojom kućom za 15-ak minuta. Za boravka policije nazvao sam Gotovinu želeći provjeriti nije li posrijedi neslana šala. Rekao sam mu da sam o svemu obavijestio policiju budući da, za razliku od njega, poštujem zakone RH. Gotovina je vidno reterirao, i počela je mučna rasprava o tome zašto pišem o njegovu bratu. Rekao mi je neka se obračunavam s njegovim odvjetnicima, a ne s Antom Gotovinom. Odgovorio sam Bori Gotovini da pišem iz uvjerenja i da sam svjestan, za razliku od njega i njegova brata, da odvjetnici svojim radom štete i njegovu brati i Republici Hrvatskoj.
Poput sicilijanske mafije
Neistinita je tvrdnja da sam se Bori Gotovini ispričao, kao što je neistinita i tvrdnja da su u razgovoru s njim uopće spomenute riječi cinker, druker i denuncijant. Pišem to stoga što Boro Gotovina, uz ostale bezbrojne laži koje je prosuo po hrvatskim medijima, tvrdi kako mi je u razgovoru prigovorio što sam nazvao njegova brata Antu cinkerom, drukerom i denuncijantom. To naprosto nije istina, niti smo o tome razgovarali, a u svojem sam tekstu napisao nešto drugo: "Slična situacija u kojoj sam se ja našao, ali u drugom okruženju i iz drugih razloga, događa se upravo Anti Gotovini, trenutnom optuženiku. On, međutim, nema kapaciteta nositi se sa situacijom u kojoj se našao. Stoga se prepustio u ruke takvih tipčina i vagabunda kakav je jedan Mišetić. Je li netko prije dvije godine mogao zamisliti da će se jedan Ante Gotovina, optuženik Haaškog suda, naći u haaškom pritvoru i da će se tamo, preko svojih odvjetnika, dakako, braniti tako da druge optužuje za zločine nakon Oluje. I to svoje suborce. Tako je Gotovina prešao put od neospornog heroja do, govoreći robijaško-legionarskim žargonom, cinkera, drukera i denuncijanta. A upravo to proizlazi iz podneska koji su u Gotovinino ime podnijeli sudu njegovi branitelji Mišetić i Kehoe."
Ostajem pri tvrdnji da su Gotovinini odvjetnici Mišetić i Kehoe svojim podnescima sudu, koje podnose u njegovo ime, Gotovinu pretvorili u očima velikog dijela hrvatske javnosti u cinkera, drukera i denuncijanta. Nažalost. Anti Gotovini to ne treba. Mislim da je najviše on svjestan toga.
Što se pak lepog Bore nasilnika tiče, samo neka me izvoli tužiti sudu kao što je najavio. Dapače, ako je toliko hrabar, neka prijeđe s riječi na djelo. Meni je posve jasno da je ova poruka Bore Gotovine prekid lovostaja na mene. Nisam baš strašljiv čovjek i velika mi je mana što nemam ugrađen normalan osjećaj za strah. Naime, moje ponašanje ne dovodi u opasnost samo mene, nego i moju širu obitelj. To mi nije drago, i vidim to i prepoznajem u paničnom strahu koji izbija iz očiju ženskog dijela moje obitelji. Međutim, ja ne mogu drugačije. Gotovininu sam poruku shvatio ozbiljno i zato sam o njoj obavijestio nadležne institucije. Nedavno je prilikom boravka u Hrvatskoj Franco Fratini iz Europske komisije rekao u jednom intervjuu kako je Hrvatima korupcija sasvim normalna pojava, gotovo navika, a ja dodajem da je to i nasilje.
Upravo se stoga treba javno suprotstavljati svim takvim pokušajima jer razobličavanjem namjera pridonosimo njihovu sprečavanju. Prijetnju Bore Gotovine shvatio sam kao dio "obiteljske tradicije", nešto poput načina razmišljanja sicilijanske mafije. Poučeni iskustvom Italije, i mi se moramo suprotstavljati, a pogotovo kroz medije, ovakvim načinima razmišljanja i djelovanja. Tužno je bilo gledati ovih dana ponašanje nekih medija i njihovo falsificiranje činjenica u obrani, kako Gotovine, tako i idejnog sklopa koji on simbolizira. Neki su to radili otvoreno, neki prikriveno, neki prešućivanjem. Potrebno je samo prelistati tiskovne medije i vidjeti koji je od njih objavio izjavu Hrvatskoga novinarskog društva, koje je samo zatražilo od nadležnih organa da o svemu obave detaljnu istragu. Stoga nadležni organi mogu i ovaj moj pismeni uradak uzeti kao prilog rasvjetljavanju činjenica vezanih uz nedavne prijetnje Bore Gotovine mojemu pozamašnom liku i pisanom djelu.
Zvonimir Čičak
Ovih se dana hrvatskim medijima vrti priča o "navodnoj prijetnji Bore Gotovine" mojem liku i djelu (kako to kolegijalno pišu neki novinari). Radi se o incidentu koji se dogodio u nedjelju 15. travnja, nešto poslije 12 sati. Tada me je nazvao sa svoga brzoglasnog mobbing-tela čovjek koji se predstavio kao Boro Gotovina i zasuo me hrpom uvreda i prijetnji.
Nije to prvi put da Boro Gotovina nekome fizički prijeti; on je poznat po tome da "učinkovito i djeluje na realizaciji svojih prijetnji". Prije nekoliko godina fizički se obračunao s novinarima Ferala Rinom Belanom (fotografom) i Damirom Pilićem, i to zbog toga što su pokušali fotografirati parcelu koju mu je besplatno dodijelila Općina radi izgradnje obiteljske kuće. Nije mi poznato kako je završilo ovo tvorno djelovanje Bore Gotovine usmjereno prema ugrozi slobode medija, no unaprijed vjerujem da ga je zadarski sud oslobodio zbog - pomanjkanja dokaza.
Linija koja nas dijeli
No, što se doista dogodilo spomenutoga nedjeljnog podneva objasnit ću, prije svega, zato što držim da je to u interesu javnosti, a i zbog toga što će se iz teksta koji slijedi vidjeti da je Gotovina ne samo nasilnik nego i lažov. Nakon što se predstavio, na mene je osuo paljbu preko telefona, upitavši me zašto ne ostavim na miru njegova brata i kako se usuđujem pisati o njegovoj biografiji i njegovu biografiju uspoređivati sa svojom. Pritom je spomenuo kako sam ga nazvao legionarčinom i slično. Tu je Boro Gotovina u pravu. Očito je pritom mislio na tekst objavljen u Jutarnjem listu od 24. ožujka u kojemu sam u odgovoru Gotovininu odvjetniku Mišetiću napisao: "Slažem se s potpisnikom pisma da general Gotovina svoju prošlost nikada ne bi mijenjao za moju. Ne bi ni mogao, ali bome ne bih ni ja. Jer dok se Gotovina vucarao po Legiji stranaca upregnut u jaram francuske kolonijalne politike, ja sam u Hrvatskoj robijao za današnju slobodu. Dok je Gotovina čučao u zatvoru zbog kriminala i razbojstva, ja sam se borio protiv svakog oblika kriminala i neslobode.
Dok je Gotovina svojim bježanjem rušio hrvatski ustavni poredak, zakone i međunarodni demokratski ustroj, šteteći četiri godine cijeloj državi i društvu, ja sam se u to vrijeme, kao i uvijek, zauzimao i borio za pravnu državu i principe vladavine prava. To je ta linija koja razdvaja mene i Gotovinu, i ja se ne bih s njim mijenjao za svu njegovu trenutačnu 'ovozemaljsku slavu'". A Boro Gotovina samo je podcrtao i podebljao liniju razdvajanja. Kod onoga što sam napisao ostajem zauvijek, a to sam ponovio u ovom članku samo zato što mi je Boro Gotovina u telefonskom razgovoru rekao da će me osobno likvidirati za dvije minute ako još jedanput spomenem njegovu obitelj. Odgovorio sam mu da ću to učiniti sljedeće subote, i zato to, evo, i činim. Još sam mu, na zaprepaštenje dvaju svjedoka koji su nazočili cijelom razgovoru, rekao da ne treba čekati, nego ako ima hrabrosti, neka dođe odmah i ubije me.
Nakon toga Gotovina mi je spomenuo, nećete vjerovati, da je on katolik i da je njegova sveta dužnost braniti obitelj. A kakav je katolik, vidljivo je i iz njegova prijetećeg diskursa, prilagođenoga hrvatskim kulturno-duhovno-hajdučkim tradicijama.
Odmah nakon završetka razgovora nazvao sam operativno dežurstvo republičkoga MUP-a, kao i predstavnike drugih sigurnosnih institucija, obavijestivši ih o sadržaju razgovora. Policija je reagirala munjevito i njihova se patrola pojavila pred mojom kućom za 15-ak minuta. Za boravka policije nazvao sam Gotovinu želeći provjeriti nije li posrijedi neslana šala. Rekao sam mu da sam o svemu obavijestio policiju budući da, za razliku od njega, poštujem zakone RH. Gotovina je vidno reterirao, i počela je mučna rasprava o tome zašto pišem o njegovu bratu. Rekao mi je neka se obračunavam s njegovim odvjetnicima, a ne s Antom Gotovinom. Odgovorio sam Bori Gotovini da pišem iz uvjerenja i da sam svjestan, za razliku od njega i njegova brata, da odvjetnici svojim radom štete i njegovu brati i Republici Hrvatskoj.
Poput sicilijanske mafije
Neistinita je tvrdnja da sam se Bori Gotovini ispričao, kao što je neistinita i tvrdnja da su u razgovoru s njim uopće spomenute riječi cinker, druker i denuncijant. Pišem to stoga što Boro Gotovina, uz ostale bezbrojne laži koje je prosuo po hrvatskim medijima, tvrdi kako mi je u razgovoru prigovorio što sam nazvao njegova brata Antu cinkerom, drukerom i denuncijantom. To naprosto nije istina, niti smo o tome razgovarali, a u svojem sam tekstu napisao nešto drugo: "Slična situacija u kojoj sam se ja našao, ali u drugom okruženju i iz drugih razloga, događa se upravo Anti Gotovini, trenutnom optuženiku. On, međutim, nema kapaciteta nositi se sa situacijom u kojoj se našao. Stoga se prepustio u ruke takvih tipčina i vagabunda kakav je jedan Mišetić. Je li netko prije dvije godine mogao zamisliti da će se jedan Ante Gotovina, optuženik Haaškog suda, naći u haaškom pritvoru i da će se tamo, preko svojih odvjetnika, dakako, braniti tako da druge optužuje za zločine nakon Oluje. I to svoje suborce. Tako je Gotovina prešao put od neospornog heroja do, govoreći robijaško-legionarskim žargonom, cinkera, drukera i denuncijanta. A upravo to proizlazi iz podneska koji su u Gotovinino ime podnijeli sudu njegovi branitelji Mišetić i Kehoe."
Ostajem pri tvrdnji da su Gotovinini odvjetnici Mišetić i Kehoe svojim podnescima sudu, koje podnose u njegovo ime, Gotovinu pretvorili u očima velikog dijela hrvatske javnosti u cinkera, drukera i denuncijanta. Nažalost. Anti Gotovini to ne treba. Mislim da je najviše on svjestan toga.
Što se pak lepog Bore nasilnika tiče, samo neka me izvoli tužiti sudu kao što je najavio. Dapače, ako je toliko hrabar, neka prijeđe s riječi na djelo. Meni je posve jasno da je ova poruka Bore Gotovine prekid lovostaja na mene. Nisam baš strašljiv čovjek i velika mi je mana što nemam ugrađen normalan osjećaj za strah. Naime, moje ponašanje ne dovodi u opasnost samo mene, nego i moju širu obitelj. To mi nije drago, i vidim to i prepoznajem u paničnom strahu koji izbija iz očiju ženskog dijela moje obitelji. Međutim, ja ne mogu drugačije. Gotovininu sam poruku shvatio ozbiljno i zato sam o njoj obavijestio nadležne institucije. Nedavno je prilikom boravka u Hrvatskoj Franco Fratini iz Europske komisije rekao u jednom intervjuu kako je Hrvatima korupcija sasvim normalna pojava, gotovo navika, a ja dodajem da je to i nasilje.
Upravo se stoga treba javno suprotstavljati svim takvim pokušajima jer razobličavanjem namjera pridonosimo njihovu sprečavanju. Prijetnju Bore Gotovine shvatio sam kao dio "obiteljske tradicije", nešto poput načina razmišljanja sicilijanske mafije. Poučeni iskustvom Italije, i mi se moramo suprotstavljati, a pogotovo kroz medije, ovakvim načinima razmišljanja i djelovanja. Tužno je bilo gledati ovih dana ponašanje nekih medija i njihovo falsificiranje činjenica u obrani, kako Gotovine, tako i idejnog sklopa koji on simbolizira. Neki su to radili otvoreno, neki prikriveno, neki prešućivanjem. Potrebno je samo prelistati tiskovne medije i vidjeti koji je od njih objavio izjavu Hrvatskoga novinarskog društva, koje je samo zatražilo od nadležnih organa da o svemu obave detaljnu istragu. Stoga nadležni organi mogu i ovaj moj pismeni uradak uzeti kao prilog rasvjetljavanju činjenica vezanih uz nedavne prijetnje Bore Gotovine mojemu pozamašnom liku i pisanom djelu.
Zvonimir Čičak
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....