Boss Provenzano živi i kraljuje

Ma ne, Bernardo Provenzano jamačno nije mrtav - tvrde stručnjaci s raznih strana, među njima jučer i Maurizio De Lucia, zamjenik javnog tužioca u Okružnoj antimafijaškoj upravi u Milanu. Osoba operirana 2003 u Marseilleu sigurno je Bernardo "zu Binnu" Provenzano, rečeni "lu Tratturi", jer je dezoksiribonukleinska kiselina (DNK) izdvojena iz prostate operirane tom pacijentu veoma slična s DNK koju je Antimafija (ne kaže se kako) izdvojila u njegovih srodnika.



Torinska La Stampa posvetila je temi jučer cijelu stranicu, a rimska la Repubblica pune dvije, poslavši čak reportera da u rano jutro sačeka usred Corleonea Provenzanovu suprugu i da izbliza provjeri nosi li na sebi išta crnoga, kako bi morala sicilijanska udovica koja drži do sebe, do uspomene na muža, i do žive glave.



Svi oni u zboru - i tužioci i novinari, uz ponekog policajca - jedinstveni su u ocjeni: odvjetnik Salvatore Traina zbog nekog razloga priča neistine.



Traina je, kako smo jučer javili, ustvrdio Repubblici da je Provenzano mrtav "već godinama". Iznio je za to tri indicije: Čini mu se nevjerojatnim da država nije kadra uloviti čovjeka koga traži svim sredstvima, jer ga je stavila na čelo popisa najtraženijih zločinaca.

Odavno mrtav



Uostalom, veli, Andrea Ghira bio je godinama drugi na tom popisu, iako je država znala (i krila) da je odavno umro u španjolskoj eksklavi u Maroku i ondje ukopan. Napokon, on je Provenzanov odvjetnik od samog početka, i dalje vodi stare slučajeve, a ipak već godinama ne stiže nikakav nalog da preuzme neku od novih optužnica, ni njemu niti nekom inom odvjetniku, nego te nove slučajeve neizostavno preuzimaju odvjetnici po službenoj dužnosti - a "nikada se nije vidjelo da ijednog mafijaša koji drži do sebe brani odvjetnik po službenoj dužnosti", poentira Traina.



Odvjetnik kaže da ne smije reći što Provenzanova obitelj zna ili pretpostavlja - a iz Palerma i iz Corleonea odvraćaju da je upravo Provenzanova obitelj, zbog razloga nedostupnih javnosti, odbacila Trainu, da ga znači zbog nečega smatra nedostojnim povjerenja. A ako je Provenzano živ - onda je jasno da je baš on prekrižio svoga dugogodišnjeg branitelja.



U nizu mafijaških šefova Provenzano je zaista specifičan - desetljećima ga nisu vidjeli ne samo njegovi protivnici, poput policajaca, nego ni mnogi od njegovih podređenih. Osim onih od njegova zaista najvećeg povjerenja, nitko ne zna ni kako izgleda. Posljednja njegova fotografija datira iz 1959, kada je imao 26 godina, bio snažan, plavokos i zalizan. Sve što policija posjeduje danas, uz DNK iz prostate, jest svojevrstan fotorobot, učinjen na temelju programa koji se koriste u kriminalistici kada treba pretpostaviti kako se netko promijenio kroz godine, te na temelju svjedočanstava onih mafijaških "pokajnika" koji su ga vidjeli (ili tvrde da su ga vidjeli), a moguće je i da iznose lažne podatke baš kako bi minirali istragu. Toliko o liku čovjeka koji lice krije gotovo pola stoljeća, a ostatak tijela barem 43 godine - jer je u bijegu od 1963, kada ga je policija uzalud tražila da ga ubajboči.



Provenzano je rođen u Corleoneu 31 siječnja 1933, baš kada je Hitler stjecao vlast nad Njemačkom. Već potkraj sljedećeg desetljeća bio je robustan mafijaš, sposoban da ljude zgazi i pregazi (zato su ga i prozvali "Traktor", "u Tratturi", što i sam rado prihvaća pa ga tako smiju zvati i pred njim - naravno oni koji su mu dovoljno bliski da uopće smiju preda nj). Ali bio je, kada zatreba, i suptilan, svjestan da je bolje da se za njega ne zna, uvjeren da mafija daleko bolji biznis vodi kad djeluje u tišini, bez prevelikog miješanja policije, nego kad prijeti i zastrašuje na sav glas.

Glavna zadaća - likvidacije



Imao je 25 godina kada je uvršten u grupu od 14 (!) naoružanih killera, koliko ih je angažirao Luciano Liggio da ubiju vođu "Corleonesa", Michelea Navarru. I sljedećih godina glavna Provenzanova zadaća bila je da likvidira preostale Navarrine ljude. Upravo ga je optužba za jedno od tih ubojstava navela da se "povuče iz opticaja" izvan mafije. Za razliku od njega, Liggio se 1974 dao uhvatiti, pa su "Corleonese" od tada vodila dvojica njegovih najbližih pobočnika: Salvatore "Totň" Riina i "Binnu" Provenzano. Iako zvan i Knjigovođom, mali (o Curtu) Riina bio je daleko okrutniji i skloniji teroru.

Ubojstva i teror



Riina je ubio (ili dao ubiti) više od 600 ljudi, ali je stradati počeo tek pošto se dao u pravi pravcati terorizam, dižući u zrak po Italiji i spomenike kulture i crkve (čak i Lateransku arcibaziliku, katedralu Pape i svega kršćanstva, za odmazdu što je Ivan Pavao II u Agrigentu osudio mafiju).



Država se tada ukopistila, krenula zapravo loviti Riinu, i on je "pao" 1993. Činilo se da "Corleonese" i Cosu nostru vode njegov svak Leoluca Bagarella i pobočnik Giovanni Brusca "u Verru" (Vepar), ali prvi je uhvaćen 1995, a drugi 1996, te je čak postao "pokajnik".



Provenzana nisu našli - ili ga zapravo nisu tražili onoliko žestoko kao Riinu i njegove. S njim je bilo lakše ostvariti prešutni kompromis: ako se država ne petlja u mafijaške poslove, ni mafija neće ubijati državne dužnosnike, i mirna Sicilija. Kada se 1992. njegova supruga Saveria Benedetta Palazzolo zajedno s dječicom jednog dana tiho vratila u kuću u kontradi Punzonotto u centru strmog Corleonea - počelo se pričati da je Provenzano umro od raka. Ali drugi su tvrdili da je to njegov trik. Jedan od "pokajnika" veli da ga je sretao u inozemstvu, da sliči na Liedholma (švedskog nogometaša koji je igrao u Italiji), da je stanovao u hotelu Plazi, te da je talijanskoga nekog diplomata predstavio kao "prijatelja".



Stariji sin Angelo ima sada 30 godina, trgovački je predstavnik. Mlađi sin Francesco Paolo je diplomirao moderne jezike i kulture i sada je, sa stipendijom talijanske vlade, predavač talijanskoga.



Sve to ne jamči da je Provenzano živ. No, ugledni mafijaši ne nestaju ni mrtvi.



Saveria Benedetta Palazzolo, supruga ili udovica Provenzana, s anđeoskim mirom je pretrpjela da joj se prekjučer približi reporter rimske Repubblice dok je kupovala kruh u Corleoneu, te mu je rekla: "Ne znam ništa."

Mafijaški klan iz Corleonea:

Policija pronašla jedino papiriće

Sve što je policija uhvatila od Provenzana svodi se na papiriće kojima je komunicirao s podređenima, ali i s familijom - nikakvi telefoni, kamoli mobiteli, ništa što bi se bilo na koji način moglo pratiti, paziti, uhoditi, urakljiti…



Dirljiv je onaj koji mu šalje gospođa Saveria Benedetta i gdje piše: "Šaljem ti čarape. Moraš ih prati u mlakoj vodi". I na kraju: "Završavam svetim blagoslovom, neka bi svjetlost Gospodinova svijetlila nad tobom. A nama neka dade snagu trpjeti." Među tim papirićima svojedobno su stanovitu pozornost izazvali oni gdje se zahtijevalo da se glasa na evropskim izborima za Marcella Dell'Utrija. Dell'Utri je Sicilijanac, ali i najbliži suradnik Silvija Berlusconija, baš onaj za koga se pričalo da je veza Berlusconija s mafijom. Dokaza nema.