Glava mu je četvrtasta i kamena. Ruku drži na srcu. Umjesto odijela nosi običnu majcu i hlače. Oči su mu širom otvorene, a usne razvučene u osmijeh. Toliko nalik, a ipak toliko drugačiji od političara u čijem društvu pozira. Među njima su, jedan do drugoga, hrvatski premijer Sanader i američki predsjednik Bush, a u pozadini zastava EU.
Početna je to scena petominutnog animiranog filma "Čavoglavi Ante Portas" za koji je mladi Korčulanin Anton Grbin nagrađen s tri prve nagrade: prvom nagradom stručnog ocjenjivačkog suda i prvom nagradom dječjeg ocjenjivačkog suda na prošlogodišnjoj smotori hrvatskog filmskog i video stvaralaštva djece te prvom nagradom na smotri softverskih radova učenika osnovnih i srednjih škola.
'Čavoglavi Ante Portas'
- Politika me uopće ne zanima, no htio sam napraviti nešto što će biti zamijećeno - kao iz topa rekao je 15-godišnji Anton. Mogao je, kaže, uzeti i neku ljubavnu temu za film, no to ljudima ne bi toliko upalo u oči. Inspiracija za glavni lik bio mu je njegov učitelj fizike u osnovnoj školi, Nedjeljko Džaja. Ime Čavoglavi dobio je po Thompsonovoj pjesmi, a kockasta kamena glava simbolički označava tvrdoglave Hrvate. Film ima sretan završetak. Nakon putovanja po Europi i svladavanja raznih prepreka, Čavoglavi je na kraju primljen u EU.
Anton trenutačno živi u Zagrebu. Završava 1.b razred XV. gimnazije, popularnog MIOC-a, i jedan je od 15 učenika te škole koji su se protekli tjedan sa sveameričkog informatičkog natjecanja u Cincinnatiju vratili s punim rukama zlata. Posjetili smo ga u Učenikom domu "Tin Ujević" gdje je sve do prije par dana dijelio sobu s tri godine starijim bratom Tomislavom. Svojom iskrenošću i jednostavnošću oborio nas je s nogu.
- Ovo je prvi put da sam negdje daleko putovao. Do sad sam najdalje išao u Sloveniju - smije se Anton. U Americi su ga najaviše dojmili ljudi koji su iznimno otvoreni i komunikativni, no definitivno su, kaže, predebeli.
Korčula bolja od SAD-a
- Hrana im je grozna i skupa, a u gradu je kao u mravinjaku. Ne bih nikada mogao tamo živjeti - tvrdi Anton kojega užurbanost i gradska vreva smetaju i u Zagrebu.
Nedostaju mi Korčula i Žrnovo, mamina 'spiza', more i mir. Guštao bi, kaže, "barem malo sjediti na suncu i ništa ne raditi".
Poslati obojicu sinova kilometrima od kuće, za tatu Ivu, inženjera informatike i mamu Jasnu ekonomisticu, nije bila laka odluka.
- Nažalost, u našoj zemlji darovitom se djecom ozbiljno bave isključivo roditelji, njihovi mentori i profesori, dok političari i društvo u cjelini to rade samo deklarativno. To smo mi najbolje osjetili na svojoj koži - ljuti se mama Jasna te dodaje kako nije čudo da nam mladi ljudi, kada to shvate, odlaze u inozemstvo.
Nasreću, braća Grbin o odlasku u inozemstvo za sada ne razmišljaju. Stariji Tomislav, s kojim smo razgovarali telefonski i mailom, ove će godine upisati studij Elektrotehnike i računarstva u Zagrebu. Kaže da ga studij vani uopće ne privlači jer se danas sve nove stvari, pogotovo iz informatike, mogu naučiti preko interneta i ostalih medija. Osim toga, ovdje ima prijatelje s kojima ga vežu isti interesi: glazba, pivo i nogomet.
- Usudim se reći da smo ja i većina mojih prijatelja s natjecanja poprilično normalni ljudi, idemo van, zabavljamo se, bavimo se sportom kad imamo slobodnog vremena. Isti smo kako i drugi, samo nas malo više zanimaju algoritmi i c++. To je kao hobi. Kao kad netko zna napamet sve igrače i rezultate ovogodišnje Lige prvaka, tako i mi znamo kako se traže najkraći putevi u grafu, kako se rotiraju poligoni u 3d grafici, kako se pišu umjetne inteligencije - tvrdi Tomislav.
Obojica braće Grbin pohađala su glazbenu školu. Sviraju klavir, a Tomislav i gitaru. Slušaju klasičnu glazbu, vole blues, Rolling Stonese, Claptona i Dire Strates. Tomislav je do odlaska s Korčule svirao u školskom bendu "Parkić live" . Kada je otišao, njegovo mjesto u bandu preuzeo je Anton. Mlađi brat je svoju prvu kompoziciju "Benjo 30" skladao već sa šest godina. Ljubav prema glazbi privukla ga je i kompjutoru. Bilo mu je, kaže Anton, "gušt spojiti klavijature na komp te svirati i snimati".
Napravio crtić
Programirati je počeo u 3. razredu osnovne, a već u 5. je imao svoju web stranicu na kojoj je objavio svoje prve flash-animacije i svoju prvu flash-igricu Stars. Zadatak je voziti crva po ekranu i uloviti jabuku. Kasnije je napravio i svoju verziju popularne igrice Crvi te na kraju i animirani film.
Tomislav: Interesi su nam normalni - glazba, pivo i nogomet, samo nas malo više zanimaju algoritmi i c++, kao i rotacija poligona u 3d grafici
Tomislav je godinama bio državni prvak iz informatike, a ove godine ušao je u tim od četvero učenika koji će predstavljati Hrvatsku na međunarodnoj informatičkoj Olimpijadi u Meksiku, što mu je dosad najveći osobni uspjeh. Prije dvije godine i Tomislav je sa školom sudjelovao na sveameričkom natjecanju u Chicagu. Tada su isto bili zlatni. U osnovnoj školi braća su osvajala nagrade i na državnim natjecanjima iz matematike, a sada su se, kažu, koncentrirali samo na informatiku. Padaju li cure na informatičare, pitamo starijeg brata. Nije baš siguran.
Ivana Brkić Kalogjera
Početna je to scena petominutnog animiranog filma "Čavoglavi Ante Portas" za koji je mladi Korčulanin Anton Grbin nagrađen s tri prve nagrade: prvom nagradom stručnog ocjenjivačkog suda i prvom nagradom dječjeg ocjenjivačkog suda na prošlogodišnjoj smotori hrvatskog filmskog i video stvaralaštva djece te prvom nagradom na smotri softverskih radova učenika osnovnih i srednjih škola.
'Čavoglavi Ante Portas'
- Politika me uopće ne zanima, no htio sam napraviti nešto što će biti zamijećeno - kao iz topa rekao je 15-godišnji Anton. Mogao je, kaže, uzeti i neku ljubavnu temu za film, no to ljudima ne bi toliko upalo u oči. Inspiracija za glavni lik bio mu je njegov učitelj fizike u osnovnoj školi, Nedjeljko Džaja. Ime Čavoglavi dobio je po Thompsonovoj pjesmi, a kockasta kamena glava simbolički označava tvrdoglave Hrvate. Film ima sretan završetak. Nakon putovanja po Europi i svladavanja raznih prepreka, Čavoglavi je na kraju primljen u EU.
Anton trenutačno živi u Zagrebu. Završava 1.b razred XV. gimnazije, popularnog MIOC-a, i jedan je od 15 učenika te škole koji su se protekli tjedan sa sveameričkog informatičkog natjecanja u Cincinnatiju vratili s punim rukama zlata. Posjetili smo ga u Učenikom domu "Tin Ujević" gdje je sve do prije par dana dijelio sobu s tri godine starijim bratom Tomislavom. Svojom iskrenošću i jednostavnošću oborio nas je s nogu.
- Ovo je prvi put da sam negdje daleko putovao. Do sad sam najdalje išao u Sloveniju - smije se Anton. U Americi su ga najaviše dojmili ljudi koji su iznimno otvoreni i komunikativni, no definitivno su, kaže, predebeli.
Korčula bolja od SAD-a
- Hrana im je grozna i skupa, a u gradu je kao u mravinjaku. Ne bih nikada mogao tamo živjeti - tvrdi Anton kojega užurbanost i gradska vreva smetaju i u Zagrebu.
Nedostaju mi Korčula i Žrnovo, mamina 'spiza', more i mir. Guštao bi, kaže, "barem malo sjediti na suncu i ništa ne raditi".
Poslati obojicu sinova kilometrima od kuće, za tatu Ivu, inženjera informatike i mamu Jasnu ekonomisticu, nije bila laka odluka.
- Nažalost, u našoj zemlji darovitom se djecom ozbiljno bave isključivo roditelji, njihovi mentori i profesori, dok političari i društvo u cjelini to rade samo deklarativno. To smo mi najbolje osjetili na svojoj koži - ljuti se mama Jasna te dodaje kako nije čudo da nam mladi ljudi, kada to shvate, odlaze u inozemstvo.
Nasreću, braća Grbin o odlasku u inozemstvo za sada ne razmišljaju. Stariji Tomislav, s kojim smo razgovarali telefonski i mailom, ove će godine upisati studij Elektrotehnike i računarstva u Zagrebu. Kaže da ga studij vani uopće ne privlači jer se danas sve nove stvari, pogotovo iz informatike, mogu naučiti preko interneta i ostalih medija. Osim toga, ovdje ima prijatelje s kojima ga vežu isti interesi: glazba, pivo i nogomet.
- Usudim se reći da smo ja i većina mojih prijatelja s natjecanja poprilično normalni ljudi, idemo van, zabavljamo se, bavimo se sportom kad imamo slobodnog vremena. Isti smo kako i drugi, samo nas malo više zanimaju algoritmi i c++. To je kao hobi. Kao kad netko zna napamet sve igrače i rezultate ovogodišnje Lige prvaka, tako i mi znamo kako se traže najkraći putevi u grafu, kako se rotiraju poligoni u 3d grafici, kako se pišu umjetne inteligencije - tvrdi Tomislav.
Obojica braće Grbin pohađala su glazbenu školu. Sviraju klavir, a Tomislav i gitaru. Slušaju klasičnu glazbu, vole blues, Rolling Stonese, Claptona i Dire Strates. Tomislav je do odlaska s Korčule svirao u školskom bendu "Parkić live" . Kada je otišao, njegovo mjesto u bandu preuzeo je Anton. Mlađi brat je svoju prvu kompoziciju "Benjo 30" skladao već sa šest godina. Ljubav prema glazbi privukla ga je i kompjutoru. Bilo mu je, kaže Anton, "gušt spojiti klavijature na komp te svirati i snimati".
Napravio crtić
Programirati je počeo u 3. razredu osnovne, a već u 5. je imao svoju web stranicu na kojoj je objavio svoje prve flash-animacije i svoju prvu flash-igricu Stars. Zadatak je voziti crva po ekranu i uloviti jabuku. Kasnije je napravio i svoju verziju popularne igrice Crvi te na kraju i animirani film.
Tomislav: Interesi su nam normalni - glazba, pivo i nogomet, samo nas malo više zanimaju algoritmi i c++, kao i rotacija poligona u 3d grafici
| Interes za c++
|
Ivana Brkić Kalogjera
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....