Jedan je svećenik ubijen, vjerojatno iz ljubomore, i sad se digla povika o celibatu. I na televiziji smo čuli pitanja slabo upućene urednice. Nasumce tvrdi da je celibat uveden u 12. st., što nije baš točno. Od toga se stoljeća u Crkvi na Zapadu ne primaju u svećenike oni koji su oženjeni, ali je i do tada bilo mnogo dragovoljnih bezbračnih i među svećenstvom i među laicima u muškim i ženskim samostanima, i na Zapadu i na Istoku. Sad neki govore o suprotstavljanju braka i celibata. Kao da je celibat neprirodna stega, a brak prirodna sloboda. Istina je pak da su i brak i celibat dva različita zavjeta koji se polažu za cijeli život. Brak nije opuštanje nego zavjetovana i posvećena ljubav jedne žene i jednog muškarca. Celibat, bolje rekuć bezbračnost, je zavjet odricanja od braka radi potpunijeg služenja zajednici. I brak i celibat po sebi su trajne neopozive obveze. U času sklapanja braka i prihvaćanja celibata vjernici o kojima je riječ baš to ozbiljno misle. Zavjetovana ljubav po sebi želi biti trajna. To je izraz uvjerenja da je čovjek - osobito u odlučnim trenucima života - sposoban donositi neopozive odluke.Treba upozoriti da celibat nije vezan uz sakrament svećeničkog reda, da je to među rimokatolicima propis, a i papa dopušta u drugim katoličkim obredima ređenje oženjenih.
Po neopozivosti odluke čovjek bi bio sličan Bogu. Ali mnogi to ne uspijevaju. I brakovi se razvode i celibat se krši. To nisu izrazi slobode, nego slabosti. Čovjek doživi da nije sposoban ljubiti i darivati se onako neopozivo kako je zavjetovao. To je svaki put neuspjeh s kojim se čovjek može pomiriti, ali se njime ne ponosi.
Da je doći do točnih statistika, vjerojatno bi celibat bio u postocima uspješniji od braka. Prosječno se više zavjetovanih na bračnu vjernost te vjernosti ne drži, više nego je zavjetovanih na celibat pogazilo zavjet. Ali to nabrajanje ničemu ne služi. Čovjek mora nastojati biti vjeran riječi - u braku ili u celibatu. Ako posrne, to nije uspjeh nego promašaj. To se može živjeti i popravljati - s ljudskim razumijevanjem i u božjoj milosti - ali od toga se ne može praviti program.
Živko Kustić
Po neopozivosti odluke čovjek bi bio sličan Bogu. Ali mnogi to ne uspijevaju. I brakovi se razvode i celibat se krši. To nisu izrazi slobode, nego slabosti. Čovjek doživi da nije sposoban ljubiti i darivati se onako neopozivo kako je zavjetovao. To je svaki put neuspjeh s kojim se čovjek može pomiriti, ali se njime ne ponosi.
Da je doći do točnih statistika, vjerojatno bi celibat bio u postocima uspješniji od braka. Prosječno se više zavjetovanih na bračnu vjernost te vjernosti ne drži, više nego je zavjetovanih na celibat pogazilo zavjet. Ali to nabrajanje ničemu ne služi. Čovjek mora nastojati biti vjeran riječi - u braku ili u celibatu. Ako posrne, to nije uspjeh nego promašaj. To se može živjeti i popravljati - s ljudskim razumijevanjem i u božjoj milosti - ali od toga se ne može praviti program.
Živko Kustić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....