Mediji su izvijestili da je Tomislav Karamarko, predsjednik Hrvatske demokratske zajednice, ovih dana u Saboru kazao kako podržava zahtjev Stožera za obranu Vukovara, koji traži da ove godine državni vrh ne dođe na obilježavanje godišnjice pada Vukovara.
Jasno je da je Karamarko mislio na ovaj, sadašnji, lijevoliberalni državni vrh. Nadalje, HDZ-ov je lider svoj stav obrazložio tvrdnjom da su ljudi u Vukovaru previše povrijeđeni postupcima državnog vrha.
Pitanje je, međutim, može li predsjednik velike stranke, načelno govoreći, tražiti da se predsjedniku Republike, predsjedniku Vlade i predsjedniku Sabora - tko god oni bili i iz koje god stranke dolazili - kao predstavnicima tri najviše političke institucije u Republici Hrvatskoj, zabrani dolazak na najvažnije mjesto sjećanja u najvažnijem hrvatskom ratu?
Mislimo da ne može jer se negiranjem najviših državnih institucija negira i sama država.
Stoga bi bilo zanimljivo pitati Kolindu Grabar Kitarović, HDZ-ovu kandidatkinju za predsjednicu Republike, slaže li se ona s mišljenjem gospodina Karamarka da se sadašnjem predsjedniku Republike onemogući dolazak u Vukovar.
Amaterska reakcija
Bojimo se da bi se gospođa Grabar Kitarović našla pred još jednim teškim pitanjem. Odgovori li negativno, HDZ-ova bi predsjednička kandidatkinja dezavuirala HDZ-ova stranačkog predsjednika. Odgovori li potvrdno, HDZ-ova bi predsjednička kandidatkinja dezavuirala instituciju predsjednika Republike, dakle posao za koji se upravo ona sama natječe.
Karamarkova izjava o Vukovaru i državnom vrhu samo je jedan od nekoliko testova političke vjerodostojnosti na kojima je HDZ prilično uvjerljivo pao u proteklih nekoliko dana.
Onaj najočigledniji jest, naravno, slučaj Martine Dalić, bivše HDZ-ove ministrice financija i dojučerašnje istaknute članice HDZ-ova gospodarskog tima, koja je dezertirala uoči prve velike Karamarkove bitke (predsjedničkih izbora), kompromitirajući usput vodeću hrvatsku stranku.
I dok je sadržaj kritika što ih je gospođa Dalić uputila HDZ-u pomalo dosadno očekivan - većina razumnih ljudi ionako zna da HDZ ne posjeduje nikakav ekonomski program i da se ne želi upuštati ni u kakve “strukturne reforme” - reakcija Hrvatske demokratske zajednice na odlazak Martine Dalić potpuno je nerazumljiva i neobično amaterska, čak i za kriterije hrvatskog, još krajnje primitivnog modela političkog komuniciranja.
HDZ je, naime, odmah pokušao kompromitirati svoju donedavnu financijsku eksperticu tako što je gospođu Dalić proglasio zagovornicom interesa financijskog kapitala i, drugo, što je njenu reakciju obrazložio činjenicom da u eventualnoj budućoj HDZ-ovoj Vladi za nju ne bi bilo ministarskog mjesta. Vrlo dobro.
Ali, ako se vodstvo HDZ-a uistinu nije slagalo sa stavovima Martine Dalić, i ako na nju nije računalo, zašto to isto vodstvo HDZ-a nije samo reagiralo i izbacilo svoju bivšu ministricu iz stranačkih tijela? Kako to da je Martina Dalić, doslovno do prije nekoliko tjedana, zastupala HDZ - koji se danas odriče njenih teza - u čitavom nizu medija i na stručnim i političkim skupovima?
Potpuno je nevjerojatno da HDZ sada pokušava stvoriti dojam kao da su jedva čekali da se riješe Martine Dalić, premda se ona, posve očigledno, riješila njih.
Hrvatska demokratska zajednica i u ovom je slučaju pala na elementarnom testu političke vjerodostojnosti.
Ozbiljna stranka s promišljenim odnosom prema javnosti naprosto bi zahvalila gospođi Dalić zbog svega dosad učinjenog, pristojno odbila njene kritike te kazala kako je, zbog razilaženja stavova, došlo do neizbježnog razlaza. Time bi HDZ ublažio intonaciju svih eventualnih kasnijih napada Martine Dalić.
Za takav minimalni gentlemanski pristup javnom komuniciranju trenutno nitko na domaćoj političkoj sceni nije spreman: HDZ možda najmanje.
Što se vidi i u trećem HDZ-ovu posrtanju na testu vjerodostojnosti.
Katolička je crkva s većom ili manjom rezervom, ili bez ikakve rezerve, podržala referendum Željke Markić za promjenu izbornog sustava.
To je vidljivo i golim okom: potpisi za referendum u velikom se broju slučajeva skupljaju ispred crkava. To je vidljivo i iz izjava raznih crkvenih tijela, poput važne biskupske komisije Iustitia et pax u čijem se priopćenju od 22. rujna, što ga potpisuje predsjednik Komisije, biskup Vlado Košić, doslovno kaže: “Stalno vijeće Hrvatske biskupske konferencije reklo je kako nema ništa protiv referenduma ako pridonosi plodonosnijoj i većoj demokratičnosti, a uz to promiče i služi općem dobru društva... U tom smislu dana je mogućnost građanskoj inicijativi U ime obitelji skupljati potpise ispred crkve”.
Namjerna laž
HDZ je pak, baš kao i SDP, i predsjednik Josipović, protiv referenduma što ga promovira gospođa Markić. Budući da je Hrvatskoj demokratskoj zajednici iznimno neugodno da uđe u otvoreni sukob s Katoličkom crkvom, i to oko uistinu važnog političkog pitanja, poput promjene izbornih pravila, čelnici HDZ-a usudili su se izjaviti, doslovno, da Katolička crkva ne podržava referendum.
Kako je vidljivo iz citiranog priopćenja s potpisom biskupa Košića, kao i iz nekih kasnijih crkvenih reakcija (biskup Bogović osobito se snažno založio za referendum, preporučivši svim vjernicima da glasuju za), visoki dužnosnici HDZ-a namjerno su lagali, ustvrdivši da Crkva ne podržava referendum, nego da se oko tog pitanja slaže s HDZ-om.
Akademik Željko Reiner, koji je u medijima falsificirao sasvim očigledni stav crkvene hijerarhije o izbornom referendumu, sve više podsjeća na HDZ-ove veterane iz ranih devedesetih (od Šime Đodana do Nedjeljka Mihanovića), kojima je točnost pojedine izjave bila neusporedivo manje značajna od njena pretpostavljenog kratkoročnog efekta u javnosti.
No, u današnje vrijeme, kada se svi stavovi i sve tvrdnje mogu provjeriti u nekoliko sekundi, izostao je i taj kratkoročni učinak. Ostali su jedino očigledna neistina i pokušaj manipulacije Katoličkom crkvom, što je besmisleno na svim razinama, budući da će Crkva, povremenim prijeporima usprkos, ostati vjerna HDZ-ova saveznica dok su god na vlasti Ivo Josipović i Zoran Milanović.
Hrvatska demokratska zajednica u samo sedam dana nije uspjela položiti tri važna ispita iz političke vjerodostojnosti.
Atraktivni autogolovi
Predsjednik HDZ-a omalovažio je političke institucije Republike Hrvatske (te je doveo u neugodnu situaciju HDZ-ovu predsjedničku kandidatkinju), pridružujući se zahtjevu Vukovarskog stožera da državni vrh ove godine ne dođe u Vukovar.
Karamarkova je stranka istodobno pokušala stvoriti dojam kao da je sama najurila Martinu Dalić, premda se Martina Dalić, više nego evidentno, odrekla Hrvatske demokratske zajednice, optuživši je za gospodarsku nekompetentnost i političku neodlučnost.
I treće, dužnosnici HDZ-a lažno su izjavili da Crkva ne podržava referendum o promjeni izbornog sustava, nego da se, dapače, u tom problemu slaže s HDZ-om koji se, kako znamo, suprotstavlja referendumu (usput govoreći, kada bi se Crkva tu doista slagala s HDZ-om, slagala bi se i sa SDP-om i s predsjednikom Josipovićem).
Hrvatska demokratska zajednica tako si je, i to bez bilo kakve stvarne potrebe, zabila nekoliko atraktivnih autogolova u vrlo kratkom razdoblju.
Što neće imati nikakav osobit utjecaj ni na rejting HDZ-a (u predizbornom ozračju HDZ posjeduje nesporni mobilizacijki birački potencijal), kao ni na odnose u stranačkom čelništvu čiji su članovi svjesni da se ne smiju javno svađati uoči predsjedničkih izbora.
Međutim, izgubi li Kolinda Grabar Kitarović predsjedničke izbore, Tomislav Karamarko i njegovi najbliži suradnici mogli bi se naći u vrlo kompliciranoj situaciji.