Kad je Trumanu Capoteu netko jednom predbacio da trač koji širi nije istinit, pisac je jetko odgovorio: "Nije još, ali će postati." Trač je obilježio život kontroverznog autora kultnog djela "Hladnokrvno ubojstvo" kojem je književni uspjeh bio jednako važan kao popularnost i visoko društvo kojem je vjerovao da pripada. Trač ga je na neki način stvorio i na kraju uništio.
Tema prve priče koju je napisao s osam godina i poslao na natječaj lokalnih novina bili su tračevi, omiljena zabava u malom mjestu Monroeville u Alabami, gdje je Truman Streckfus Persons, anđeoski plavi dječačić, proveo djetinjstvo bez majke i oca. Lillie Mae, koja je život završila samoubojstvom, sina je poslala na brigu rođacima.
Mali Truman najviše se družio s tetom Sook koja je, iako odrasla, imala um djeteta te ga je znala odijevati u starinske haljinice i plesne papučice, tepajući mu da izgleda kao dama spremna za bal. Truman je i inače odskakao odjećom od ostale djece jer mu je majka slala čudnovate kompletiće poput havajskog kupaćeg kostima s jaknicom. Za priču Truman nije dobio nagradu. Naprotiv, neki su se i naljutili jer su se u priči prepoznali, isto kao kad su ga se pretkraj života navodni prijatelji odricali zbog indiskrecije.
Idealan TV gost
Majka ga je ipak uzela k sebi u New York gdje ga je majčin novi muž posvojio te je s devet godina Truman Streckfus Persons postao Truman Garcia Capote. Hiperinteligentan momak s IQ-om od 210 nikad nije završio ni srednju školu jer je smatrao da mu ne treba ("pisac ili jesi ili nisi"), a već sa 17 godina zaposlio se u časopisu New Yorker.
Slava je došla gotovo prerano, kad je 1948. objavio prvi roman "Other Voices, Other Rooms" koji je izazvao senzaciju ne samo stilski dotjeranom pričom o odrastanju senzibilnog dječaka koji se suočava s vlastitom homoseksualnošću, nego i erotiziranom fotografijom autora na ovitku gdje Truman, iako su mu 23 godine, izgleda kao androgini adolescent.
Novela "Doručak kod Tiffanyja" koju je Norman Mailer, inače škrt na komplimentima, proglasio "besprijekornom", potvrdio je Capoteov zvjezdani status. Šezdesete su bile Capoteova dekada. Kao i Mailer i Gore Vidal, Capote se proslavio ne samo kao pisac, nego i kao idealan gost u tad novom TV formatu, talk showu.
Gostujući kod Dicka Cavetta, Johnnyja Carsona i ostalih, Capote je zabavljao publiku tračevima o društvenoj kremi s kojom se intimizirao te otrovnim kritičkim opaskama, kao kad je za roman Jacka Kerouaca rekao: "To nije pisanje, nego tipkanje." Publika se, nakon prvotnog šoka, navikla na njegov piskutav glasić, "tako visok da ga čuju samo psi", kako je zlobno komentirao Vidal.
Vrhunac je Capote dosegao 1966. kad je u siječnju objavljeno dugoiščekivano "Hladnokrvno ubojstvo", istinita kronika zločina koji se dogodio u Kansasu gdje su dva sitna kriminalca u neslavnoj pljački ubila sve članove obitelji Clutter. Capote je razgovarao sa svima involviranima, uključivši i ubojice. S jednim od njih, Perryjem Smithom, razvio je neku vrst homoerotske veze, možda jer su obojice rasli bez roditelja i bili vrlo niski - malo viši od 150 cm.
Capote je na knjizi radio tri godine, a onda je morao čekati još dvije da je objavi - tek kad ubojice budu pogubljeni. Knjigu je pratila nevjerojatna medijska galama, Capote je bio na svim naslovnicama, a newyorške su se domaćice otimale za njegovo društvo. Zarada je bila impresivna, oko dva milijuna dolara, ali Capote koji se družio s pravim bogatašima kao što su Agnellijevi tvrdio je da nije bogat. "Kad se to rasporedi na šest godina, nije bogzna što", govorio je.
Indiskretan detalj
Kao da želi nadmašiti samog sebe, Capote je krajem 1966. priredio Crno-bijeli bal, zabavu stoljeća, na koju je pozvao 500 "najbližih" prijatelja s popisa koji je neprestano prepravljao. Za domaćicu je odabrao Katherine Graham, vlasnicu Washington Posta, a svi su uzvanici u Plazu došli pod maskama - čak i agenti tajne službe koji su pratili kćer predsjednika Johnsona.
Nakon toga krenulo je nizbrdo. Dotad burni društveni život pretvorio se u ovisnost o alkoholu, lijekovima i drogama, a sklonost tračevima poprimila je opasne razmjere. Previše se pripadnika visokog društva prepoznalo u indiskretnim detaljima nedovršenog romana "Uslišane molitve" čije je odlomke objavio 1975. te je Capote odjednom postao odbačeni i prezreni autsajder.
Umro je 1984., u kući jedne od rijetkih preostalih prijateljica, Joan Carson, ali ne prije posljednjeg poniženja.
Kad je u intervjuu neoprezno prepričao trač o tome kako su Gorea Vidala Kennedyjevi izbacili iz Bijele kuće, Vidal ga je tužio. Capote je izgubio spor jer nitko nije htio svjedočiti u njegovu korist, čak ni princeza Lee Radziwill (za koju se svojedobno osobno založio da dobije TV ulogu), uz objašnjenje da su to "ionako samo dva pedera".
Capoteov život na filmu
Capoteova smrt dobar je karijerni potez. T. će sad biti najpoznatiji američki pisac druge polovice 20. stoljeća. Nitko nikad neće više pročitati nijednu njegovu knjigu, ali tko god zna čitati neće moći izbjeći tisuće knjiga nadahnutih njegovim životom - zlobno je komentirao pisac Gore Vidal kad je 1984. čuo da je njegov suparnik, Truman Capote, umro u dobi od 59. godina.
Donekle je imao pravo: zanimanje za život Trumana Capotea danas je veće nego ikad. Film "Capote" u režiji Bennetta Millera, snimljen prema ultimativnoj Capoteovoj biografiji koju je Gerald Clarke pisao punih 13 godina, upravo se prikazuje. U naslovnoj ulozi je Philip Seymour Hoffman, a njegovu prijateljicu i suradnicu Nelle Harper Lee glumi Catherine Keener.
Ubrzo će pred publiku izići još jedan film o Capoteu, "Have You Heard?" redatelja Douglasa McGratha koji se pri pisanju scenarija služio oralnom biografijom Georgea Plimptona u kojoj se "različiti prijatelji, neprijatelji, znanci i protivnici prisjećaju turbulentne karijere Trumana Capotea". Capotea igra Toby Jones, Sandra Bullock je Harper Lee, a pojavljuju se i Sigourney Weave, Peter Bogdanovich, Gwyneth Paltrow i drugi.
Marta Štoos
Komentari
0