Carlo Ponti, glasoviti talijanski filmski producent i bivši suprug glumice Sophie Loren, preminuo je danas od komplikacija upale pluća u Ženevi.
Tijekom karijere filmskog producenta koja je obuhvatila pola stoljeća, Ponti je sudjelovao u nekoliko epoha europskog i talijanskog filma, te surađivao s desecima redatelja klasika.
Među su bili Fellini, de Sica, Antonioni, George Cukor, Michael Curtiz, ali i Lumet, Chabrol, Godard i Jiri Menzel. Među klasicima koje je Ponti producirao su i filmovi poput de Sikine "La ciociare", Godardova "Prijezira", Leanova "Doktora Živaga", kao i Antonionijevi "Blow Up" i "Profesija reporter".
Carlo Ponti rodio se 1910. u Magenti kod Milana. Filmskom se produkcijom počeo baviti potkraj razdoblja fašizma (prvi film "Sissignora" 1941.). Sredinom i koncem četrdesetih prepoznao je trend neorealizma i počeo sustavno surađivati s redateljima kao što su Lattuada, Germi i Zampa, participirajući u najvažnijem razdoblju talijanskog filma.
Iz tog razdoblja za povijest filma je bitna osobito njegova suradnja s Fellinijem - zajedno će načiniti "Ulicu" i "Cabirijine noći" koji Fellinija pretvaraju u svjetsku autorsku zvijezdu. U pedesetima, Rim je veliko koprodukcijsko središte, cvate tzv. "Hollywood na Tibru", a Ponti je jedna od ključnih figura tog procvata.
Pažnju šireg puka Ponti skreće 1957., kad se ženi za tada najveću zvijezdu talijanskog filma Sophiju Loren.
Kako je Italija tada priznavala samo crkveni brak, razvedeni Ponti vjenčat će se u Francuskoj i uzeti francusko državljanstvo.
Od tada svoju producentsku aktivnost širi pretežno na Francusku, a po mnogima i potpuno podređuje karijeri supruge.
Kao što je četrdesetih prepoznao Fellinija i neorealiste, Ponti sada prepoznaje autorski modernizam šezdesetih i radi s novovalovcima - već 1961. s Godardom, 1962. sa Chabrolom i Agnes Varda.
Kasnije će intenzivno surađivati i s Antonionijem, ali i češko-slovačkim redateljima, te Andyjem Warholom i Paulom Morriseyjem. No, istodobno Ponti proizvodi i komercijalne naslove poput spektakla "Doktor Živago" Davida Leana.
Koncem sedamdesetih Ponti je osuđen na četiri godine zatvora i globu od 25 milijuna dolara zbog utaje poreza, ali je kao francuski državljanin izbjegao ekstradikciju i zauvijek raskrstio s Italijom. Posljednji veliki uspjesi bili su mu Scolini "Ružni prljavi zli" i Antonijonijeva "Profesija: Reporter" (oba 1976).
Jurica Pavičić
Tijekom karijere filmskog producenta koja je obuhvatila pola stoljeća, Ponti je sudjelovao u nekoliko epoha europskog i talijanskog filma, te surađivao s desecima redatelja klasika.
Među su bili Fellini, de Sica, Antonioni, George Cukor, Michael Curtiz, ali i Lumet, Chabrol, Godard i Jiri Menzel. Među klasicima koje je Ponti producirao su i filmovi poput de Sikine "La ciociare", Godardova "Prijezira", Leanova "Doktora Živaga", kao i Antonionijevi "Blow Up" i "Profesija reporter".
Carlo Ponti rodio se 1910. u Magenti kod Milana. Filmskom se produkcijom počeo baviti potkraj razdoblja fašizma (prvi film "Sissignora" 1941.). Sredinom i koncem četrdesetih prepoznao je trend neorealizma i počeo sustavno surađivati s redateljima kao što su Lattuada, Germi i Zampa, participirajući u najvažnijem razdoblju talijanskog filma.
Iz tog razdoblja za povijest filma je bitna osobito njegova suradnja s Fellinijem - zajedno će načiniti "Ulicu" i "Cabirijine noći" koji Fellinija pretvaraju u svjetsku autorsku zvijezdu. U pedesetima, Rim je veliko koprodukcijsko središte, cvate tzv. "Hollywood na Tibru", a Ponti je jedna od ključnih figura tog procvata.
Pažnju šireg puka Ponti skreće 1957., kad se ženi za tada najveću zvijezdu talijanskog filma Sophiju Loren.
Kako je Italija tada priznavala samo crkveni brak, razvedeni Ponti vjenčat će se u Francuskoj i uzeti francusko državljanstvo.
Od tada svoju producentsku aktivnost širi pretežno na Francusku, a po mnogima i potpuno podređuje karijeri supruge.
Kao što je četrdesetih prepoznao Fellinija i neorealiste, Ponti sada prepoznaje autorski modernizam šezdesetih i radi s novovalovcima - već 1961. s Godardom, 1962. sa Chabrolom i Agnes Varda.
Kasnije će intenzivno surađivati i s Antonionijem, ali i češko-slovačkim redateljima, te Andyjem Warholom i Paulom Morriseyjem. No, istodobno Ponti proizvodi i komercijalne naslove poput spektakla "Doktor Živago" Davida Leana.
Koncem sedamdesetih Ponti je osuđen na četiri godine zatvora i globu od 25 milijuna dolara zbog utaje poreza, ali je kao francuski državljanin izbjegao ekstradikciju i zauvijek raskrstio s Italijom. Posljednji veliki uspjesi bili su mu Scolini "Ružni prljavi zli" i Antonijonijeva "Profesija: Reporter" (oba 1976).
Jurica Pavičić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....