Da Vincijev kod - Posprdni smijeh kritike

Nakon dvije godine provedene na vrhu top-lista i nakon više desetaka milijuna prodanih primjeraka, još nitko nije uspio racionalno objasniti uspjeh romana Dana Browna "Da Vincijev kod".



Brownov eruditski triler ima, naravno, puno sastavnica i poneku vrlinu koje inače knjige pretvaraju u hitove. Pisac je bio vješt u kompoziciji, znao je namirisati temu, dobro je proučio građu i znao tu eruditsku komponentu nenametljivo prosuti po tekstu tako da stekne autoritet kod čitatelja. Ali, te i takve hitovske vrline kakve ima "Da Vincijev kod" imaju još i desetine i stotine drugih učenih trilera kakve se  može kupiti na kioscima, na aerodromima i željezničkim postajama cijelog svijeta.

Eruditski triler

 

Režija: Ron Howard

Scenarij: Akiva Goldsman



Uloge: Tom Hanks, Audrey Tautou, Ian Mc Kellen, Paul Bettany, Alfred Molina, Jean Reno, Juergen Prochnow

DA VINCIJEV KOD

U ovom trenutku na hrvatskom tržištu postoje trileri autora kao što su Arturo Perez-Reverte, Donna Tartt ili Umberto Eco, eruditski zanimljiviji, bolje napisani, dinamičniji, s boljim karakterima i uvjerljivijim zapletom. Kako se onda dogodilo da je pokraj svih tih knjiga baš ona Dana Browna nadišla svoj kvadratić aerodromskog kioska i postala globalni fenomen?



Složeno pitanje koje, međutim, ima strašno jednostavan odgovor, a on se zove - Isus. Dvije tisuće godina poslije, naša se civilizacija još vrti oko zbivanja koja su se dogodila tijekom jednog jedinog tjedna u Jeruzalemu 1. stoljeća. Ono što je učinio Dan Brown bilo je zapravo strašno jednostavno: uzeo je "najveću ikad ispričanu priču" (kako je bio naslovljen jedan davni holivudski biblijski ep), pretumbao je njezine premise, knjigu zasolio s dovoljno simbologije, ezoterije, tajnih društava i teorija zavjere, te sve to komprimirao u obrtnički umješno sklopljen holivudski trilerski kalup. Slučaj Dana Browna ponovo je pokazao da glad publike za teorijama zavjere i tajnim agendama nikad nije moguće potpuno iscrpiti. Isto tako, pokazalo se da je Katolička crkva i dalje idealna meta za trilersku imaginaciju. Mi koji živimo u institucionalno katoličkoj zemlji jako dobro znamo da je Katolička crkva korporacija poput svake druge u kojoj se "executives" sa svojim taštinama i ambicijama hrvu, rovare, imaju frakcije i zemaljske strasti. Za Browna i njegovu mahom protestantsku publiku Katolička je crkva objekt egzotične fascinacije - fanatična, hijerarhijska i disciplinirana sljedba temeljena na odanoj poslušnosti. Iskreno - pogledate li crkvu uokolo vas - vidite li išta od toga?

Bezbojni i suhoparni pijuni



Onog časa kad se Brownov roman od aerodromskog hitića pretvorio u sveopći fenomen, bilo je jasno da će dobiti i holivudsku verziju. Problem je u tome što su knjige poput "Da Vincijeva koda" tvrd orah za adaptatore.



Kao prvo, knjiga obiluje objašnjavanjima i ekskursima koji na ekranu zvuče zamorno. Nadalje, film je prokleto empirijska umjetnost koja traži pred kamerom žive ljude, a Brownovi likovi bezbojni su, suhoparni pijuni koji nemaju drugu svrhu osim da mozgaju odgonetku. Detekcija kao aktivnost koja se događa "u glavi" i inače nije podatna za film, pa nije čudo što je Hitchcock ustrajno odbijao režirati detektivske predloške. Naposljetku, problem je i u tome što je Brown svoju trilersku formu baždario prema holivudskoj dramskoj kuharici. Kad to vratite natrag u film, dobijete nešto na što će ljudi odmahnuti "no, to je tek još jedan triler". U tržišnoj godini kad je Da Vinci ključni hitovski adut filmaši su dešperatno morali pokazati publici da "Da Vincijev" kod nije "tek još jedan" milenaristički triler s teološkom potkom, poput "Stigmate", "Omena", "End of Days"…



Holivudska ekipa na čelu s producentom Brianom Grazerom i pouzdanim holivudskim redateljem-zanatlijom Ronom Howardom ("Čudesni um", "Cinderella Man") bila je očito jako svjesna te pogibelji. Već i scenarij Akive Goldsman odaje nastojanje da se pomire dvije težnje: s jedne strane, da se milijunskim čitateljima ponudi što vjernija preslika romana sa što više objašnjanja, a s druge strane, da to ipak na koncu sliči na film. Goldsman i Howard nešto su smanjili digresije, a u dijelove filma koji uključuju potjeru unijeli su malo visokobudžetskog adrenalina. Jasno su spoznali da su problem knjige blijedi likovi, pa su zato u njih nastojali unijeti malo strasti.

Korporacijska zabava



Film je samo još jače pokazao koliko su svi likovi romana zapravo nezanimljivi, uz jedinu iznimku bogatog engleskog znanstvenika hobista Lewisa Teabinga. On je i u filmu jedini doista interesantni lik, velikim dijelom zahvaljujući izvrsnom Ianu McKellenu koji je dojmljivo pojeo sve druge glumce u filmu. Brown je gotovo smiješno nemoćan kad treba prikazati bilo kakvu ljudsku strast ili međuljudski odnos, a dio te sterilnosti prenio se i u film. Rezultat je na koncu nehotice parodijski. U jednom trenutku, kad Hanks patetičnim glasom kaže Audrey Tautou "Ti si posljednji živi potomak Isusa Krista!", dvoranom za novinarske projekcije u Cannesu prolomio se posprdni smijeh.



Ali, naravno, kritičari su jedno, a publika drugo. S terenom pripremljenim kroz milijunske naklade, "Da Vincijev kod" vjerojatno će postati najveći komercijalni hit ovog ljeta. U tome je Grazeru i Howardu lavovsku uslugu načinila Katolička crkva, koja se uhvatila u klopku i počela polemiku protiv jednog "pulp" djelca, tipičnog izdanka korporacijske zabave. Time je nažalost Crkva ponovno pokazala da ne razumije kodove funkcioniranja suvremene kulturne industrije koja se takvom protimbom i hrani, isisavajući vaše emocije i pretvarajući ih u svoj resurs, baš poput Matrice iz filma "Matrix". Sedamdeset šest posto hrvatskih katolika koji kane vidjeti film samo su dokaz da Grazer i Howard Rimu mogu poslati lijepu zahvalnicu.

Konferencija za tisak nakon novinarske projekcije filma



Mc Kellen: Isus nije bio Gay



Čak ni prilično blijede reakcije nakon prve projekcije filma nisu pomutile raspoloženje Rona Howarda i njegove ekipe koja je na prvu tiskovnu konferenciju canneskog festivala došla dobro raspoložena i s osmijehom od zuba do zuba, pripravna na pitanja novinara koja su se očekivano vrtjela oko kršćanskih prosvjeda i poziva na bojkot.



Odmah nakon canneskog prikazivanja, film "Da Vincijev kod" kreće u istodobnu dan-za-dan distribuciju u 20.000 kina u svim većim zemljama svijeta, tako da će se kontroverze oko filma pretočiti u vjerojatno najmonstruozniji utržak ove godine. U takvom kontekstu, ljudi koji su radili "Kod" na sve su se načine dovijali kako novinare uvjeriti da film nisu radili - zbog para.



Govoreći o prosvjedima kršćana, redatelj Howard je rekao: "Nema uopće sumnje da će film zbog kontroverzne teme uzbuditi neke. Takvima naprosto preporučujem: ne idite u kino. Raspitajte se, čujte iskustva drugih, pa tek onda odlučite želite li film vidjeti. Ovo je naprosto zabava i tako treba biti". On je također zanijekao tvrdnju da se film dovršavao u potpunoj tajnosti i rekao kako su rađene normalne test projekcije, ali su oni koji su ih pohodili zamoljeni da se ustručavaju od komentara na internetu.



Publiku je najviše nasmijao Tom Hanks. Novinari su ga podsjetili da ima 51 godinu, točno onoliko koliko je imao Leonardo kad je naslikao Mona Lisu. Upitan hoće li u istoj dobi on snimiti svoje remek-djelo, Hanks je odgovorio: "Još ga nisam snimio, ali do kraja godine imam ugovor za 'Scooby Doo 3', dakle, nikad se ne zna", što je izazvalo salve smijeha. Objašnjavajući svoju ulogu, Hanks je istaknuo kako je Langdon utoliko glumački izazov što "u romanu on sjedi u fotelji i umije sve objasniti u 5-6 stranica erudicije. Izazov je pokazati toliku pamet, a manje raspričano. Kako glumiti nekog tko toliko zna, a to što zna nije u scenariju?"



Najprovokativniji je bio Ian Mc Kellen, engleski glumac i deklarirani homoseksualac koji u filmu glumi bogatog engleskog lovca na Gral Lewisa Teabinga. Podsjećajući na katoličko borbeno protivljenje homoseksualnosti, Mc Kellen je rekao: "Ne razumijem zašto se Crkva toliko protivi zamisli da je Isus bio oženjen. Napokon, to bi bio živi dokaz da Isus nije bio gay".



Na pitanje, međutim, da li itko od njih zaista vjeruje u teoriju o Isusovu potomstvu, redatelj Howard i glavni glumci filma (uključujući Audrey Tautou, Jeana Renoa, Paula Bettanyja i Alfreda Molinu) znakovito su zanijemili.



Jurica Pavičić