ZAGREB - Hrvatsku atletiku u 2006. obilježila je i Danijela Grgić. Svjetsko juniorsko zlato na 400 metara i s rezultatom 50.78 sekundi rušenje 32 godine starog nacionalnog rezultata pogurali su je u medijsku orbitu.
• Ocjena 2006. godine,
- Pet!
• Nije bilo propusta?
- Svjetsko juniorsko zlato je popravilo sve, to je bio vrhunac vrhunaca. Europsko seniorsko je moglo biti bolje. Tamo sam trčala taktički loše i bilo je kako je bilo.
• Jeste li očekivali toliki napredak?
- Znala sam da mogu ispod 51 sekunde jer mi je trener rekao da su takvi pokazatelji na treninzima. Nisam mislila da će biti baš 50.78. Super je što sam srušila rekord Jelice Pavličić star 32 godine. Nadam se da ovaj moj neće stajati toliko dugo i da ću ga barem ja još popravljati.
• Pavličić drži i hrvatski dvoranski rekord - 52.47 sekundi...
- S obzirom na to da mi u Zagrebu nemamo dvoranu, ne mogu pričati o tome. Zato mi je teško pričati općenito o mom daljnjem napretku. Nemam dvoranu i četiri mjeseca nemam gdje planirati. U 2007. imam europsko dvoransko, europsko juniorsko, Univerzijadu, a Svjetsko seniorsko ću najvjerojatnije propustiti.
• Zašto nećete nastupiti u Osaki?
- Bojim se da će se na mene vršiti preveliki pritisak. Nakon juniorskog zlata svi bi očekivali nešto slično i na seniorskom SP-u. To mi nije potrebno. Pripremam se za Olimpijske igre 2008. Ne treba mi previše natjecanja koja će me emotivno istrošiti.
• Iako ste po godinama još uvijek juniorka, rođena 1988., vaših 50.78 su seniorski vrijedan rezultat i A norma za SP. Kada bi ste na toj razini trčali u Osaki, nitko vam ne bi smio prigovoriti.
- Ne znam bi li to ljudi shvatili i tako prihvatili. Bojim se da bi bilo komentara u stilu "Gle ju, nekad bila svjetska juniorska prvakinja, a sada je daleko od takvog plasmana". Toga se bojim.
• Što vam se promijenilo u životu nakon tog zlata i rekorda?
- Dobila sam veću medijsku pozornost, koju sam i zaslužila, i mislim da se u tome dobro snalazim. Ostala sam ista kao i prije, što znači da na mene dobro djeluje.
• Pozivi s američkih sveučilišta i dalje stižu?
- Da, ali ne razmišljam o njima. Zadovoljna sam ostalim uvjetima, trenerom Katalinićem, upisat ću Kineziološki fakultet u Zagrebu. Čak niti kada bi zvali i mene i trenera, ne bih otišla.
• Hoće li se što mijenjati u treninzima?
- Više ćemo raditi na brzini, češće ću trčati utrke na 200 metara. Trebam razvijati brzinu dok sam mlada. Zato mogu reći da ću napredovati na 200 metara (državni rekord je 23.14 Jelice Pavličić, Danijelin osobni 23.69, nap. a.), a za 400 ne mogu jamčiti.
• Ljudi od sportaša, posebno mladih, obično očekuju napredak iz godine u godinu. Što možemo očekivati od 2007.?
- Cilj je ustaliti se na vrhunskoj razini, a to je stalno trčati oko 51 sekunde. Bilo bi bolje da imam tu dvoranu. No, ne odustajem, čekam je i dalje. Neću zbog nje otići u inozemstvo, ali se nadam da je neću još jako dugo čekati.
Hrvoje Slišković
• Ocjena 2006. godine,
- Pet!
• Nije bilo propusta?
- Svjetsko juniorsko zlato je popravilo sve, to je bio vrhunac vrhunaca. Europsko seniorsko je moglo biti bolje. Tamo sam trčala taktički loše i bilo je kako je bilo.
• Jeste li očekivali toliki napredak?
- Znala sam da mogu ispod 51 sekunde jer mi je trener rekao da su takvi pokazatelji na treninzima. Nisam mislila da će biti baš 50.78. Super je što sam srušila rekord Jelice Pavličić star 32 godine. Nadam se da ovaj moj neće stajati toliko dugo i da ću ga barem ja još popravljati.
• Pavličić drži i hrvatski dvoranski rekord - 52.47 sekundi...
- S obzirom na to da mi u Zagrebu nemamo dvoranu, ne mogu pričati o tome. Zato mi je teško pričati općenito o mom daljnjem napretku. Nemam dvoranu i četiri mjeseca nemam gdje planirati. U 2007. imam europsko dvoransko, europsko juniorsko, Univerzijadu, a Svjetsko seniorsko ću najvjerojatnije propustiti.
• Zašto nećete nastupiti u Osaki?
- Bojim se da će se na mene vršiti preveliki pritisak. Nakon juniorskog zlata svi bi očekivali nešto slično i na seniorskom SP-u. To mi nije potrebno. Pripremam se za Olimpijske igre 2008. Ne treba mi previše natjecanja koja će me emotivno istrošiti.
• Iako ste po godinama još uvijek juniorka, rođena 1988., vaših 50.78 su seniorski vrijedan rezultat i A norma za SP. Kada bi ste na toj razini trčali u Osaki, nitko vam ne bi smio prigovoriti.
- Ne znam bi li to ljudi shvatili i tako prihvatili. Bojim se da bi bilo komentara u stilu "Gle ju, nekad bila svjetska juniorska prvakinja, a sada je daleko od takvog plasmana". Toga se bojim.
• Što vam se promijenilo u životu nakon tog zlata i rekorda?
- Dobila sam veću medijsku pozornost, koju sam i zaslužila, i mislim da se u tome dobro snalazim. Ostala sam ista kao i prije, što znači da na mene dobro djeluje.
• Pozivi s američkih sveučilišta i dalje stižu?
- Da, ali ne razmišljam o njima. Zadovoljna sam ostalim uvjetima, trenerom Katalinićem, upisat ću Kineziološki fakultet u Zagrebu. Čak niti kada bi zvali i mene i trenera, ne bih otišla.
• Hoće li se što mijenjati u treninzima?
- Više ćemo raditi na brzini, češće ću trčati utrke na 200 metara. Trebam razvijati brzinu dok sam mlada. Zato mogu reći da ću napredovati na 200 metara (državni rekord je 23.14 Jelice Pavličić, Danijelin osobni 23.69, nap. a.), a za 400 ne mogu jamčiti.
• Ljudi od sportaša, posebno mladih, obično očekuju napredak iz godine u godinu. Što možemo očekivati od 2007.?
- Cilj je ustaliti se na vrhunskoj razini, a to je stalno trčati oko 51 sekunde. Bilo bi bolje da imam tu dvoranu. No, ne odustajem, čekam je i dalje. Neću zbog nje otići u inozemstvo, ali se nadam da je neću još jako dugo čekati.
|
Neću otići u inozemstvo
|
Hrvoje Slišković
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....