Uvijek je bio nemirna duha i uvijek je pronalazio nešto novo, tako je Leonarda da Vincija opisao jedan njegov anonimni suvremenik. Uistinu, Leonardo da Vinci, sinonim svestranosti renesansnog čovjeka jer je bio i slikar, arhitekt, anatom, botaničar, kipar, izumitelj, inženjer, matematičar i glazbenik, cijeli je život radoznalo istraživao nova i nepoznata područja.
Mnoge od njegovih ideja i izuma bile su stoljećima ispred vremena u kome je živio, pa su svoju primjenu našle tek u moderno doba. Budući da je prošli utorak, kao prvorazredni kulturni i društveni događaj, u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt otvorena izložba "Leonardo da Vinci: Atlantski kodeks", odlučili smo predstaviti neke od njegovih velikih ideja i izuma koji su našli svoju primjenu u suvremenom životu.
Za pomoć u predstavljanju Leonardovih izuma zamolili smo ravnatelja MUO-a Miroslava Gašparovića i Nedu Staklarević, muzejsku savjetnicu u Tehničkom muzeju u Zagrebu.
- Izložba 'Atlantski kodeks' prva je o Leonardu da Vinciju u Hrvatskoj, a u našu je zemlju stigla nakon što je prošlih godina bila postavljena u Innsbrucku, Rimu, Budimpešti i Bratislavi - rekao je Miroslav Gašparović, a zatim nam ispričao i zanimljivu priču o famoznom Atlantskom kodeksu. - Kada je 1519. godine Leonardo umro u Francuskoj, sve njegove rukopise naslijedio je njegov omiljeni učenik Francesco Melzi D'Eril. No, nakon njegove smrti dragocjeni su manuskripti raspršeni, a dijelom i zauvijek izgubljeni - rekao je Gašparović.
Na sreću, u drugoj polovici 16. stoljeća Pompeo Leoni, kipar, kolekcionar i veliki Leonardov poklonik, uspio je skupiti oko 2500 neuvezanih listova.
- Leonardo je cijeli život radio bilješke, vrlo često bi na jednom papiru napravio bilješku, pa bi na drugom papiru nacrtao crtež. Leoni je to pokušao složiti, što nije bilo nimalo lako pa je napravio i određene pogreške, a stručnjaci misle da je neke papire čak i uništio. Ipak, on je zaslužan što su Leonardovi rukopisi i crteži sačuvani - pojasnio je Miroslav Gašparović.
Nakon što je tehničke i znanstvene studije odvojio od umjetničkih, Pompeo Leoni zalijepio ih je na bijele listove dvaju velikih albuma. Tako su nastala dva kodeksa, Atlantski i Windsorski. Dok je Windorski kodeks dospio u Englesku gdje je i danas pohranjen u Royal Library, Atlanski kodeks (ime je dobio jer je bio u formatu atlasa) nekoliko je puta mijenjao vlasnike, a nakon Napoleonova pada skrasio se u knjižnici Ambrosiana u Milanu, gdje se i danas čuva u posebnim uvjetima.
- Kada je u 19. stoljeću počelo sustavno istraživanje Leonardova opusa, talijanska Nacionalna akademija Linceja i nakladnik Hoepli 1894. inicirali su tiskanje Leonardovih rukopisa u dvjestotinjak primjeraka kako bi postali dostupni širem krugu znanstvenika. Danas je, međutim, sačuvano samo nekoliko od tih dvjesto primjeraka, pa je tako i Hoeplijevo izdanje veliki bibliofilski raritet - pojasnio je Gašparić te istaknuo da posjetitelji Muzeja za umjetnost i obrt mogu vidjeti 60 najatraktivnijih grafičkih otisaka crteža i bilješki iz Atlantskog kodeksa, ali i niz modela njegovih strojeva. Modeli Leonardovih izuma, od koji su neki na izložbi predstavljeni uz suvremene inačice, najbolji su i slikoviti prikaz njegove genijalnosti.
- Većina Leonardovih izuma bila je na nivou nacrta i teorijskih rješenja koji će jednog dana uz izvjesne dorade biti realizirani. Naime, Leonardo je bio čovjek daleko ispred svoga vremena i veliki vizionar, ali nažalost tehnologija toga doba nije bila na nivou njegovih revolucionarnih ideja - rekla je Neda Staklarević te pojasnila da se Leonardov tehnički opus može podijeliti u tri velike studije: letenja, vode i ratovanja.
- Leonardo je bio fasciniran vodom koju je opisao kao sredstvo prirode, vjerujući da je voda svijetu ono što je krv našim tijelima - rekla je Neda Staklarević i istaknula da je Leonardo mnogo vremena provodio promatrajući vodu.
No, istodobno taj je genijalni čovjek imao fobiju od vodene kataklizme.
- Na svojim crtežima i u svojim spisima opisivao je strašne poplave i velike oluje. Nema ničega čega se više užasavao od nabujalih rijeka koje ruše nasipe i odnose ljude, životinje, kuće i stabla. Taj neopisivi strah od vode vjerojatno je bio posljedica toga što je Leonardo bio svjedok kada je nabujala rijeka Arno 1466. i 1478. godine srušila nasipe i odnijela ljudske žrtve - ispričala je Neda Staklarević.
Kako bi prevladao strah od vode, Leonardo je mnogo vremena i energije posvetio i nacrtima strojeva koji bi se mogli koristiti za kontrolu kretanja vode. Tako je napravio nacrt za sustav brana i kanala te iznio nacrt velikog stroja za kopanje kanala. Njegov nikada ostvareni plan bio je i plovni kanal koji bi povezivao Firencu i more, dok je u Milanu radio na sustavu brana i kotača za pranje ulica. Imao je i planove za isušivanje nezdravih močvara u Val de Chiani. Na izložbi u MUO izložen je i model ronilačkog odijela koji je Leonardo napravio tijekom svoga boravka u Veneciji.
- Ronilačko odijelo bilo je napravljeno od kože, a imalo je i dodatni spremnik uz pomoć kojega se ronilac putem posebnih otvora mogao opskrbljivati zrakom. Taj je izum, preteča modernog ronilačkog odijela, uključivao i kožne peraje - rekla je Neda Staklarević.
Poput mnogih ranijih umova, ali i svestranih ljudi renesanse, Leonardo je bio zaokupljen idejom letenja.
- Često je boravio u prirodi te proučavao ptice i šišmiše. Uhvatio bi šišmiša, zatim bi ga secirao i analizirao njegovo krilo, što mu je poslužilo kao inspiracija za napravu za letjenje. Njegov stroj za letenje zasnivao se na korištenju vlastite mišićne snage jer je pogon ostvarivao mahanjem ruku - rekla je naša sugovornica.
Iz Atlantskoga kodeksa vidljivo je da je Leonardo u svojim studijama letenja bio zaokupljen kako da svlada golemi otpor koji je potreban da bi se osiguralo pokretanje krila. Unatoč brojnim projektima, taj problem nikada nije riješio. Među zanimljivim modelima njegovih studija letenja u MUO-u su izloženi i model helikoptera te padobran, koji će stotinu godina kasnije usavršiti hrvatski znanstvenik Faust Vrančić. Kako su u Leonardovo doba bili česti ratovi, taj je genijalni čovjek bio uvelike zaokupljen razvojem vojnog umijeća.
- Ratovi su osim groznih ubijanja, bili povezani i nizom izuma, ali i novih tehnologija. Leonardo je veliku pozornost posvećivao obrani, a konstruirao je niz vojnih naprava ili rješenja pa ga je jedan plemić nazvao Bogom rata - rekla je Neda Staklarević pokazujući nam Leonardov model tenka iz 1482. godine.
Atlantski kodeks obuhvaća i nekoliko projekata bojnih strojeva, uz pomoć kojih se istodobno omogućuje približavanje neprijateljskim zidinama i zaštita postrojbi koje sudjeluju u napadu. Leonardo se, također, dosjetio i pontonskog mosta, te je konstruirao i stroj koji kombinira katapult i praćku, a istodobno izbacuje dva projektila.
- Vođen svojom nesputanom radoznalošću, Leonardo je konstruirao niz uređaja na različitim područjima života - rekla je Neda Staklarević pokazući nam Leonardov model kuglični ležaj. Njegov se model od suvremenog kugličnog uređaja, na kome se zasniva većina alatnih uređaja, razlikuje samo po vrsti materijala od kojih je napravljen.
- Leonardo je konstrukciji svojih strojeva pristupao kao nekoj zabavi. Igrao se njima bez opterećenja i često ih je dorađivao - objasnila je naša sugovornica.
Posjetiteljima izložbe u Muzeju za umjetnost i obrt svakako će upasti u oči i Leonardov bicikl koji je izložen uz svoju suvremenu inačicu, tehnološki sofisticiran i više tisuća eura vrijedan bickl marke Colnago.
- Zanimljivo je da Leonardo na kraju 15. stoljeća napravio bicikl s dva kotača istih promjera. Kasnije su se pojavili velocipedi s velikim prednjim i malim stražnjim kotačom, da bismo se ponovno vratili Leonardovoj ideji bicikla s dva kotača istih promjera. Leonardov bicikl bio je drven, a nije mogao obavljati funkciju skretanja, nego samo vožnju u pravcu. U odnosu na upravljač sjedalo je bilo znatno povišeno, a prijenos se ostvarivao kožnim remenom - objasnila je Neda Staklarević.
- Prije nekoliko dana jedan nas je posjetitelj kritizirao jer uz izložene rukopise nismo postavili ogledala kako bi zainteresirani mogli čitati što je Leonardo napisao - rekao je Miroslav Gašparević te istaknuo da je samo u četira dana izložbu "Leonardo: Atlantski kodeks" obišlo 5500 posjetitelja.
Tanja Rudež
Mnoge od njegovih ideja i izuma bile su stoljećima ispred vremena u kome je živio, pa su svoju primjenu našle tek u moderno doba. Budući da je prošli utorak, kao prvorazredni kulturni i društveni događaj, u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt otvorena izložba "Leonardo da Vinci: Atlantski kodeks", odlučili smo predstaviti neke od njegovih velikih ideja i izuma koji su našli svoju primjenu u suvremenom životu.
Za pomoć u predstavljanju Leonardovih izuma zamolili smo ravnatelja MUO-a Miroslava Gašparovića i Nedu Staklarević, muzejsku savjetnicu u Tehničkom muzeju u Zagrebu.
- Izložba 'Atlantski kodeks' prva je o Leonardu da Vinciju u Hrvatskoj, a u našu je zemlju stigla nakon što je prošlih godina bila postavljena u Innsbrucku, Rimu, Budimpešti i Bratislavi - rekao je Miroslav Gašparović, a zatim nam ispričao i zanimljivu priču o famoznom Atlantskom kodeksu. - Kada je 1519. godine Leonardo umro u Francuskoj, sve njegove rukopise naslijedio je njegov omiljeni učenik Francesco Melzi D'Eril. No, nakon njegove smrti dragocjeni su manuskripti raspršeni, a dijelom i zauvijek izgubljeni - rekao je Gašparović.
Na sreću, u drugoj polovici 16. stoljeća Pompeo Leoni, kipar, kolekcionar i veliki Leonardov poklonik, uspio je skupiti oko 2500 neuvezanih listova.
- Leonardo je cijeli život radio bilješke, vrlo često bi na jednom papiru napravio bilješku, pa bi na drugom papiru nacrtao crtež. Leoni je to pokušao složiti, što nije bilo nimalo lako pa je napravio i određene pogreške, a stručnjaci misle da je neke papire čak i uništio. Ipak, on je zaslužan što su Leonardovi rukopisi i crteži sačuvani - pojasnio je Miroslav Gašparović.
Nakon što je tehničke i znanstvene studije odvojio od umjetničkih, Pompeo Leoni zalijepio ih je na bijele listove dvaju velikih albuma. Tako su nastala dva kodeksa, Atlantski i Windsorski. Dok je Windorski kodeks dospio u Englesku gdje je i danas pohranjen u Royal Library, Atlanski kodeks (ime je dobio jer je bio u formatu atlasa) nekoliko je puta mijenjao vlasnike, a nakon Napoleonova pada skrasio se u knjižnici Ambrosiana u Milanu, gdje se i danas čuva u posebnim uvjetima.
- Kada je u 19. stoljeću počelo sustavno istraživanje Leonardova opusa, talijanska Nacionalna akademija Linceja i nakladnik Hoepli 1894. inicirali su tiskanje Leonardovih rukopisa u dvjestotinjak primjeraka kako bi postali dostupni širem krugu znanstvenika. Danas je, međutim, sačuvano samo nekoliko od tih dvjesto primjeraka, pa je tako i Hoeplijevo izdanje veliki bibliofilski raritet - pojasnio je Gašparić te istaknuo da posjetitelji Muzeja za umjetnost i obrt mogu vidjeti 60 najatraktivnijih grafičkih otisaka crteža i bilješki iz Atlantskog kodeksa, ali i niz modela njegovih strojeva. Modeli Leonardovih izuma, od koji su neki na izložbi predstavljeni uz suvremene inačice, najbolji su i slikoviti prikaz njegove genijalnosti.
- Većina Leonardovih izuma bila je na nivou nacrta i teorijskih rješenja koji će jednog dana uz izvjesne dorade biti realizirani. Naime, Leonardo je bio čovjek daleko ispred svoga vremena i veliki vizionar, ali nažalost tehnologija toga doba nije bila na nivou njegovih revolucionarnih ideja - rekla je Neda Staklarević te pojasnila da se Leonardov tehnički opus može podijeliti u tri velike studije: letenja, vode i ratovanja.
- Leonardo je bio fasciniran vodom koju je opisao kao sredstvo prirode, vjerujući da je voda svijetu ono što je krv našim tijelima - rekla je Neda Staklarević i istaknula da je Leonardo mnogo vremena provodio promatrajući vodu.
No, istodobno taj je genijalni čovjek imao fobiju od vodene kataklizme.
- Na svojim crtežima i u svojim spisima opisivao je strašne poplave i velike oluje. Nema ničega čega se više užasavao od nabujalih rijeka koje ruše nasipe i odnose ljude, životinje, kuće i stabla. Taj neopisivi strah od vode vjerojatno je bio posljedica toga što je Leonardo bio svjedok kada je nabujala rijeka Arno 1466. i 1478. godine srušila nasipe i odnijela ljudske žrtve - ispričala je Neda Staklarević.
Kako bi prevladao strah od vode, Leonardo je mnogo vremena i energije posvetio i nacrtima strojeva koji bi se mogli koristiti za kontrolu kretanja vode. Tako je napravio nacrt za sustav brana i kanala te iznio nacrt velikog stroja za kopanje kanala. Njegov nikada ostvareni plan bio je i plovni kanal koji bi povezivao Firencu i more, dok je u Milanu radio na sustavu brana i kotača za pranje ulica. Imao je i planove za isušivanje nezdravih močvara u Val de Chiani. Na izložbi u MUO izložen je i model ronilačkog odijela koji je Leonardo napravio tijekom svoga boravka u Veneciji.
- Ronilačko odijelo bilo je napravljeno od kože, a imalo je i dodatni spremnik uz pomoć kojega se ronilac putem posebnih otvora mogao opskrbljivati zrakom. Taj je izum, preteča modernog ronilačkog odijela, uključivao i kožne peraje - rekla je Neda Staklarević.
Poput mnogih ranijih umova, ali i svestranih ljudi renesanse, Leonardo je bio zaokupljen idejom letenja.
- Često je boravio u prirodi te proučavao ptice i šišmiše. Uhvatio bi šišmiša, zatim bi ga secirao i analizirao njegovo krilo, što mu je poslužilo kao inspiracija za napravu za letjenje. Njegov stroj za letenje zasnivao se na korištenju vlastite mišićne snage jer je pogon ostvarivao mahanjem ruku - rekla je naša sugovornica.
Iz Atlantskoga kodeksa vidljivo je da je Leonardo u svojim studijama letenja bio zaokupljen kako da svlada golemi otpor koji je potreban da bi se osiguralo pokretanje krila. Unatoč brojnim projektima, taj problem nikada nije riješio. Među zanimljivim modelima njegovih studija letenja u MUO-u su izloženi i model helikoptera te padobran, koji će stotinu godina kasnije usavršiti hrvatski znanstvenik Faust Vrančić. Kako su u Leonardovo doba bili česti ratovi, taj je genijalni čovjek bio uvelike zaokupljen razvojem vojnog umijeća.
- Ratovi su osim groznih ubijanja, bili povezani i nizom izuma, ali i novih tehnologija. Leonardo je veliku pozornost posvećivao obrani, a konstruirao je niz vojnih naprava ili rješenja pa ga je jedan plemić nazvao Bogom rata - rekla je Neda Staklarević pokazujući nam Leonardov model tenka iz 1482. godine.
Atlantski kodeks obuhvaća i nekoliko projekata bojnih strojeva, uz pomoć kojih se istodobno omogućuje približavanje neprijateljskim zidinama i zaštita postrojbi koje sudjeluju u napadu. Leonardo se, također, dosjetio i pontonskog mosta, te je konstruirao i stroj koji kombinira katapult i praćku, a istodobno izbacuje dva projektila.
- Vođen svojom nesputanom radoznalošću, Leonardo je konstruirao niz uređaja na različitim područjima života - rekla je Neda Staklarević pokazući nam Leonardov model kuglični ležaj. Njegov se model od suvremenog kugličnog uređaja, na kome se zasniva većina alatnih uređaja, razlikuje samo po vrsti materijala od kojih je napravljen.
- Leonardo je konstrukciji svojih strojeva pristupao kao nekoj zabavi. Igrao se njima bez opterećenja i često ih je dorađivao - objasnila je naša sugovornica.
Posjetiteljima izložbe u Muzeju za umjetnost i obrt svakako će upasti u oči i Leonardov bicikl koji je izložen uz svoju suvremenu inačicu, tehnološki sofisticiran i više tisuća eura vrijedan bickl marke Colnago.
- Zanimljivo je da Leonardo na kraju 15. stoljeća napravio bicikl s dva kotača istih promjera. Kasnije su se pojavili velocipedi s velikim prednjim i malim stražnjim kotačom, da bismo se ponovno vratili Leonardovoj ideji bicikla s dva kotača istih promjera. Leonardov bicikl bio je drven, a nije mogao obavljati funkciju skretanja, nego samo vožnju u pravcu. U odnosu na upravljač sjedalo je bilo znatno povišeno, a prijenos se ostvarivao kožnim remenom - objasnila je Neda Staklarević.
- Prije nekoliko dana jedan nas je posjetitelj kritizirao jer uz izložene rukopise nismo postavili ogledala kako bi zainteresirani mogli čitati što je Leonardo napisao - rekao je Miroslav Gašparević te istaknuo da je samo u četira dana izložbu "Leonardo: Atlantski kodeks" obišlo 5500 posjetitelja.
Ponesite ogledalo ako želite čitati Leonardove tekstoveVelik dio Leonardovih papira odaje osobiti način na koji je Leonardo pisao: tekst se oblikuje zdesna ulijevo, a slova su izokrenuta u usporedbi s uobičajenim načinom pisanja. Leonardovo teško odgonetljivo pismo valja pripisati njegovoj ljevorukosti. Zanimljivo je da stil kojim Leonardo piše nije stil učenih ljudi njegova doba, nego je srodan stilu opismenjenih slojeva, koji se pišući izražavaju na način uvelike blizak govornome jeziku, pa on u to vrijeme stječe prednost nad antičkim jezicima. Neki od posjetljitelja zagrebačke izložbe pokazuju veliki interes za Leonardov rukopis.
|
Tanja Rudež
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....