U utorak navečer počastili su svojim prisustvom otvaranje novog "elitnog" zadarskog noćnog kluba Božidar Kalmeta, Ana Lovrin, Zdenko Mičić, Zdravko Livaković, Ivo Grbić, Živko Kolega, Antun Dražina i Ivan Galović. Dakle, ministar razvitka, ministrica pravosuđa, dvojica državnih tajnika, župan i gradonačelnik, šef policije i županijski državni odvjetnik te kompletna gradska i županijska uprava.
Klub, preciznije topless bar, čija su se vrata gostima raskrilila pred pompoznim buketom naših vrlih državnih dužnosnika i službenika, imat će nezapamćeno originalnu fizionomiju i postat će razlikovno mjesto zadarske turističke ponude po tome što će svake večeri izvjesne anonimne polugole djevojke tamo plesati - ako se to tako može reći - u erotskim koreografijama. Kao atraktivnu prispodobu buduće ponude, na otvorenju su dvije mlade dame, brineta i plavuša, za visoke uzvanike izvele 15-minutni šou međusobnog trljanja po intimnim mjestima. Usred tako uspješnog otvorenja, vodstvo noćnog topless bara povjerilo je hrvatskoj javnosti da će "posebni gosti, dakle oni koji svojim posjetima pridonose ugledu kluba", dobiti njihove "dijamantne" članske iskaznice.
Ako ministri i državni odvjetnici ne znaju gdje im je mjesto, zašto bi znali drugi. Dijamantna članska iskaznica za hrvatsko 'visoko društvo' danas se može dobiti u topless baru, pa hajde da je tamo i uzmemo
Božidar Kalmeta se prihvatio i kumstva pa je pred razdraganim počasnim gostima, s dozom ministarskog digniteta, prerezao vrpcu u emotivnim bojama hrvatske zastave. Nije izostala ni kozerija da se ljudi bolje raspolože pa je Kalmeta, po svom mišljenju vrlo duhovito, izjavio da se od njega valjda ipak ne očekuje "da bude crnogorski kum", jer je ženskog svijeta na otvorenju, čak i za njega, ponešto previše. Zatim su svi na ovom domjenku turističkog poduzetništva promatrali "umjetnice" u tangama kako, raširenih nogu i dramski uzdišući, naizmjenice zaliježu jedna pred drugom na pod u svim zamislivim pozama.
Na nekom drugom mjestu pod nebeskim svodom, gdje visoke pozicije vlasti, sa ili protiv svoje volje, moraju usvojiti određeni minimalni paket kriterija javnog ponašanja, ovo bi se smatralo sramotom, blamažom i lakrdijom i vjerojatno se ne bi moglo ni dogoditi. Britanski konzervativci digli su ovih dana galamu zato što su neki njihovi političari prihvatili poziv na domjenak u sklopu kojega je održana za konzervativce isuviše provokativna modna revija. U Hrvatskoj nije tako. Ovdje se ministri, državni tajnici i državni odvjetnici, za pitaj boga kakve račune, daju podvoditi po kojekakvim sumnjivim mjestima i još smatraju da je to cool, da je to fino, elitno i da im povećava društveni rejting.
Ovdje ljudi kojima je posao u svemu biti primjer građanstvu ne vide ništa loše i nakaradno u tome da daju legitimaciju uglednih i zaslužnih biznismena poslodavcima topless plesačica koje se obično kao bijelo roblje uvoze bez PDV-a iz bijede predtranzicijskih zemalja i onda ovdje razgaljuju polusvijet švercera, trgovaca narkoticima, lažnih tajkuna i ostalu kriminalnu klijentelu.
Ozbiljna ministrica pravosuđa jučer je predlagala izmjene Kaznenog zakona kojima je tražila drastično pooštrenje kazni za posjedovanje droge, nasilništvo i zlostavljanje djece, a večer nakon toga otputila se, kao posebna gošća, na otvorenje topless bara, gdje će - po prirodi same stvari - droge biti na bacanje 365 dana u godini, a ni nasilnika svakako neće nedostajati. Stvarno je nevjerojatan taj rezon vodećih ljudi u zajednici o tome što se smije, a što ne, što je red, a što nije, i zašto nije. Kad vidimo ministre i šefove policije kako, zdušno udruženi, rade ekipnu javnu promociju kluba u kojem su glavni adut gole cure koje će se oplitati oko štange, pogotovo ministre i šefove policije konzervativne hrvatske vlasti, tada stvarno nije čudno da je poredak stvari u cijelom društvu dezorijentiran, da su čvrste točke razlabavljene, a moralni bonton naheren.
Nekidan se javno prozvani ravnatelj policije zgražao nad time što su policajci na Korčuli otišli na piće s osumnjičenim narkodilerom kojega su upravo privodili na ispitivanje. Pa zar to nije lokalni dio iste slike na kojoj ministri režu vrpce dobrih želja u razuzdanom klubu s erotskim programom? Zar toj istoj slici prirodno ne pripadaju razni drugi detalji iz kojih se razaznaje opća poremetnja svih kriterija i skrupula, a koje svaki dan vidimo oko sebe.
Evo jučer se, recimo, jedna gospođa veterinarka pristala dati imenovati ravno u Upravno vijeće Hrvatske izvještajne agencije HINA. Veterinarka će, dakle, odlučivati o novinarima i novinarstvu.
Državni inspektori ljubit će se na ulici s ljudima protiv kojih su vođeni kazneni procesi. Ugledni advokati ići će na rođendanske proslave u kriminalna društva. Suci će primati sugestije političara. Jer se u Hrvatskoj ne zna kome je gdje mjesto, a gdje mu mjesto nije, s kime pristojan svijet smije biti viđen, što je uopće pristojno, dolično, dopušteno i normalno i zašto je to baš tako i nikako drugačije.
Pa evo na otvorenju nekad elitnih Dubrovačkih ljetnih igara svoju prvu predstavu u životu igrali su učenici prve godine Akademije dramske umjetnosti, među kojima i premijerova kći Petra Sanader, dok je Pero Kvrgić, car hrvatskog glumišta, u toj smijuriji zadužio samo ulogu statista. Ta djevojka i njezini kolege još nisu naučili sricati ni prva glumačka slova, ali netko se, na njihovoj grbači, tome domislio da ugodi premijeru i da se posebno politički istakne.
Onda, na hrvatske fakultete upravo se, pod nepravednom posebnom zaštitom, upisuju tisuće studenata čiji su očevi bili branitelji, kao da znanje i učenje imaju ikakve veze s potvrdom da je tata bio pripadnik ratne postrojbe i kao da, uostalom, ta djeca nisu vrijedna sama po sebi, nego samo kao vitica loze svojih očeva.
No, ako ministri ne znaju gdje im je mjesto, zašto bi znali drugi. Dijamantna članska iskaznica za hrvatsko "visoko duštvo" danas se može dobiti u topless baru, pa hajde da je tamo i uzmemo.
Sanja Modrić
Klub, preciznije topless bar, čija su se vrata gostima raskrilila pred pompoznim buketom naših vrlih državnih dužnosnika i službenika, imat će nezapamćeno originalnu fizionomiju i postat će razlikovno mjesto zadarske turističke ponude po tome što će svake večeri izvjesne anonimne polugole djevojke tamo plesati - ako se to tako može reći - u erotskim koreografijama. Kao atraktivnu prispodobu buduće ponude, na otvorenju su dvije mlade dame, brineta i plavuša, za visoke uzvanike izvele 15-minutni šou međusobnog trljanja po intimnim mjestima. Usred tako uspješnog otvorenja, vodstvo noćnog topless bara povjerilo je hrvatskoj javnosti da će "posebni gosti, dakle oni koji svojim posjetima pridonose ugledu kluba", dobiti njihove "dijamantne" članske iskaznice.
Ako ministri i državni odvjetnici ne znaju gdje im je mjesto, zašto bi znali drugi. Dijamantna članska iskaznica za hrvatsko 'visoko društvo' danas se može dobiti u topless baru, pa hajde da je tamo i uzmemo
|
Na nekom drugom mjestu pod nebeskim svodom, gdje visoke pozicije vlasti, sa ili protiv svoje volje, moraju usvojiti određeni minimalni paket kriterija javnog ponašanja, ovo bi se smatralo sramotom, blamažom i lakrdijom i vjerojatno se ne bi moglo ni dogoditi. Britanski konzervativci digli su ovih dana galamu zato što su neki njihovi političari prihvatili poziv na domjenak u sklopu kojega je održana za konzervativce isuviše provokativna modna revija. U Hrvatskoj nije tako. Ovdje se ministri, državni tajnici i državni odvjetnici, za pitaj boga kakve račune, daju podvoditi po kojekakvim sumnjivim mjestima i još smatraju da je to cool, da je to fino, elitno i da im povećava društveni rejting.
Ovdje ljudi kojima je posao u svemu biti primjer građanstvu ne vide ništa loše i nakaradno u tome da daju legitimaciju uglednih i zaslužnih biznismena poslodavcima topless plesačica koje se obično kao bijelo roblje uvoze bez PDV-a iz bijede predtranzicijskih zemalja i onda ovdje razgaljuju polusvijet švercera, trgovaca narkoticima, lažnih tajkuna i ostalu kriminalnu klijentelu.
Ozbiljna ministrica pravosuđa jučer je predlagala izmjene Kaznenog zakona kojima je tražila drastično pooštrenje kazni za posjedovanje droge, nasilništvo i zlostavljanje djece, a večer nakon toga otputila se, kao posebna gošća, na otvorenje topless bara, gdje će - po prirodi same stvari - droge biti na bacanje 365 dana u godini, a ni nasilnika svakako neće nedostajati. Stvarno je nevjerojatan taj rezon vodećih ljudi u zajednici o tome što se smije, a što ne, što je red, a što nije, i zašto nije. Kad vidimo ministre i šefove policije kako, zdušno udruženi, rade ekipnu javnu promociju kluba u kojem su glavni adut gole cure koje će se oplitati oko štange, pogotovo ministre i šefove policije konzervativne hrvatske vlasti, tada stvarno nije čudno da je poredak stvari u cijelom društvu dezorijentiran, da su čvrste točke razlabavljene, a moralni bonton naheren.
Nekidan se javno prozvani ravnatelj policije zgražao nad time što su policajci na Korčuli otišli na piće s osumnjičenim narkodilerom kojega su upravo privodili na ispitivanje. Pa zar to nije lokalni dio iste slike na kojoj ministri režu vrpce dobrih želja u razuzdanom klubu s erotskim programom? Zar toj istoj slici prirodno ne pripadaju razni drugi detalji iz kojih se razaznaje opća poremetnja svih kriterija i skrupula, a koje svaki dan vidimo oko sebe.
Evo jučer se, recimo, jedna gospođa veterinarka pristala dati imenovati ravno u Upravno vijeće Hrvatske izvještajne agencije HINA. Veterinarka će, dakle, odlučivati o novinarima i novinarstvu.
Državni inspektori ljubit će se na ulici s ljudima protiv kojih su vođeni kazneni procesi. Ugledni advokati ići će na rođendanske proslave u kriminalna društva. Suci će primati sugestije političara. Jer se u Hrvatskoj ne zna kome je gdje mjesto, a gdje mu mjesto nije, s kime pristojan svijet smije biti viđen, što je uopće pristojno, dolično, dopušteno i normalno i zašto je to baš tako i nikako drugačije.
Pa evo na otvorenju nekad elitnih Dubrovačkih ljetnih igara svoju prvu predstavu u životu igrali su učenici prve godine Akademije dramske umjetnosti, među kojima i premijerova kći Petra Sanader, dok je Pero Kvrgić, car hrvatskog glumišta, u toj smijuriji zadužio samo ulogu statista. Ta djevojka i njezini kolege još nisu naučili sricati ni prva glumačka slova, ali netko se, na njihovoj grbači, tome domislio da ugodi premijeru i da se posebno politički istakne.
Onda, na hrvatske fakultete upravo se, pod nepravednom posebnom zaštitom, upisuju tisuće studenata čiji su očevi bili branitelji, kao da znanje i učenje imaju ikakve veze s potvrdom da je tata bio pripadnik ratne postrojbe i kao da, uostalom, ta djeca nisu vrijedna sama po sebi, nego samo kao vitica loze svojih očeva.
No, ako ministri ne znaju gdje im je mjesto, zašto bi znali drugi. Dijamantna članska iskaznica za hrvatsko "visoko duštvo" danas se može dobiti u topless baru, pa hajde da je tamo i uzmemo.
Sanja Modrić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....