Istok, Zapad, svatko brani svoje, a ja ne smijem ono što je moje oduvijek. I samo zato za njih sam fašista... Nek se čuje, nek se zna, nek vijori zastava: neka niko ne dira moj mali dio svemira, pjevao je Marko Perković Thompson u nedjelju u Maksimiru, široko zamahujući velikom hrvatskom zastavom, nešto manjom od one koja je u kolovozu 1995. slavodobitno postavljena na kninsku tvrđavu.
Na tribinama maksimirskog stadiona vijorilo se na stotine hrvatskih zastava, a iznad njih još i osam državnih grbova na osam velikih ekrana na pozornici.
Židovska općina negoduje jer vlast nije reagirala na Thompsonov koncert
Oko 40.000 ljudi okupilo se u nedjelju navečer na koncertu u Maksimiru - od 35.000, koliko iznosi najniža procjena policije, do 50.000, koliko procjenjuju organizatori. Većinu su činili mladići od 17 do 20 godina, u crnim majicama s likom Thompsona ili, nešto rjeđe, Ante Gotovine, sa stihovima iz Thompsonovih pjesama.
Jedna od najpopularnijih bila je ona s porukom "Eh što im se povampire lica kad se vije naša šahovnica - sveta zastava", iz pjesme "Moj mali dio svemira" koja je nesumnjivo bila domoljubni vrhunac koncerta. Na pitanje kome je ta poruka upućena, 20-godišnji Kristijan Uršan lakonski odgovara: - Svima onima koji nisu Hrvati. A takvih je barem 40 posto.
To što to nema veze sa statističkim podacima po kojima je u Hrvatskoj gotovo 90 posto Hrvata, pa smo jedna od etnički najhomogenijih država u Europi, Kristijana na trenutak zbuni, ali onda se snađe: - Znate, ja sam iz Daruvara.
Biti Hrvat za njega znači slušati Thompsona i Škoru, dok oni "drugi", a u Daruvaru su to većinom nesrpske manjine, slušaju narodnjake. "Ljevičarima, komunistima, svim sotonistima", borbenije uskače da pomogne prijatelju Jurica Bilić (25), student novinarstva iz Šibenika. Mladić, koji ističe da mu je otac bio u ratu, ne misli da je Thompsonova publika homogena. - Više od 60 posto ovih koji su došli tu večeras išlo bi sutra na Cecu - smatra Jurica.
U noći Thompsonova koncerta nitko se novinarima nije pohvalio da sluša Cecu, najpopularniju srpsku turbofolk pjevačicu i udovicu ratnog zločinca Željka Ražnatovića Arkana, no za Thompsonovu publiku teško bi se moglo reći da je se može lako definirati. - Morala sam doći večeras ovdje, volim ovo veselje i radost - objašnjava 67-godišnja Zdravka Lovrić, umirovljena službenica, koja je na koncert stigla sa svojom šogoricom 60-godišnjom Šteficom Penavom.
- Trebamo se veseliti, a ne da stalno kukamo i brljavimo po negativnome - poručuje gospođa Zdravka. Na pitanje na kojem je sličnom događaju posljednji put bila, odgovara: - Na proslavi Svetog Ante u Sesvetama.
- I to je bio lijep i važan događaj, molili smo za Hrvatsku. Ali novinara nije bilo, umjesto o lijepim stvarima, samo pišete o crnilu - kritizira. Na pitanje je li večeras ovdje zbog toga što voli Thompsona, Anita sa smiješkom odgovara: - Zbog nacionalnog folkora.
Anita je stigla na koncert s dvije prijateljice i sve su izgledale kao da su na koncertu Nicka Cavea ili otvorenju Zagreb Film Festivala. Dakle, posve drukčije nego što se inače lakonski može podrazumijevati pod izgledom Thompsonove publike. - Zbog osjećaja pripadnosti, zbog pripadanja Hrvatskoj.
Thompson to jedini ima, na sličan način kao što, recimo, Tedi Spalato na svojim koncertima stvara osjećaj pripadnosti Dalmaciji. A ne posebno zbog Thompsona. Ja čak mislim da on nema dobar glas - dodaje Anita, 35-godišnja zaposlenica jedne strane tvrtke u Hrvatskoj. Ja sam vam za SDP, za Milanovića, smije se. No, patriotizam, kaže, nema veze sa stranačkim opredjeljenjem.
U Americi je magistrirala financije, imala dobar posao, ali se ipak odlučila vratiti u Hrvatsku. - Zbog djece, ali i zbog osjećaja da ovdje pripadam - dodala je. Anita nije njezino pravo ime. - Sinoć sam bila na tulumu gdje su se slušali Film i Azra, ubit će me ako provale da sam večeras ovdje - zaključila je smijući se.
Thompson pjeva o "zemlji svetoj", Bogu, herojima koji se ne zaboravljaju, sirotinji koja će dočekati pravdu, o izdajnicima koji prodaju heroje za Judine škude. Rat je očito središnje mjesto identifikacije toga patriotizma. Najdojmljiviji dio koncerta bila je pjesma "Ratnici svjetla", oda poginulim braniteljima, odsvirana s pogašenim reflektorima i svjetlima tisuća upaljača i mobitela. Ali većina njegove publike nije generacija koja je iznijela rat, nego djeca koja ga se jedva mogu sjetiti.
Prije početka koncerta, pred ulazom na stadion, grupa srednjoškolaca razvila je ogromnu hrvatsku zastavu s natpisom "Vukovar" i skandirala ime grada koji je postao simbol obrane od srpske agresije. Obraćamo se dvojici, no oni nas mole da pričekamo, i trče da pronađu trojicu prijatelja, Vukovaraca. Srednjoškolci iz Zagreba kao svoje glasnogovornike u prvi plan ističu mlade Vukovarce.
- Mi smo iz Gajnica, Dubrave, Volovčice, iz čitavog grada, no Vukovar nas je spojio - objašnjava Vedran, učenik drugog razreda zagrebačke srednje škole Ruđera Boškovića. - Mi volimo domovinu, i Thompsona, zato što on govori istinu o Domovinskom ratu i o ljudima - kaže. Osim Thompsona, najviše još voli slušati Edu Maajku i Hladno pivo.
- Tko sluša cajku, jeb... mu majku - skandiraju. Svi su u crnim majicama, sa slikama Thompsona ili generala Gotovine. Mario se dan ranije morao javiti na odsluženje vojnog roka, no zbog koncerta nije.
- Moja je dužnost ići na koncert. Pa makar bio dezerter - smije se. Na pitanje zašto je njima danas tako važan Domovinski rat, kojega se jedva sjećaju, teško nalaze odgovor, pa radije povlače za rukav Vukovarce ili druge prijatelje koje je rat doista obilježio.
Dario Kruljac imao je pet godina kad mu je otac poginuo u ratu.
- Meni je tata umro u Vukovaru. Tko ga sada poštuje? Tko uopće misli na jeb... hrvatske branitelje? Samo ovi dečki koji su večeras tu, ova naša vlada k.... misli na njih - ljuti se Dario, u crnoj majici s oznakom HOS-a. Njegov otac Mladen je kao Zagrepčanin otišao braniti Vukovar i poginuo. Dario (21) radi kao skladištar. Martin Hunjadi (19) iz Čakovca viče da je danas u Hrvatskoj najgore biti domoljub.
- Moj prijatelj je dobio jedinicu iz matematike samo zato što je došao u školu s majicom 'Za dom spremni'. Ako je netko punker ili sotonist, to je urbano i super, a ne valja ako si domoljub - ljuti se Martin. Kasnije na koncertu dečki su sa svojom vukovarskom zastavom bili u prvim redovima.
"Škabrnja", "Gospić" i transparenti Mostara bili su najuočljiviji.
- Da nije bilo rata, ne bi bilo ni ovoga večeras. Pa znate da je Thompson počeo s tri zuba - objašnjava kako je to Thompsonu uspjelo napuniti Maksimir gospođa Ivana, dama u sivom kostimu koja te večeri nije izdržala ostati kući. - Volim taj duh, domoljubne pjesme - rekla je.
Zato, usprkos svojih 59 godina, nije ostala sjediti negdje na tribinama, nego je s mlađima bila na parteru. Ipak, na dovoljnoj distanci od gužve zanesenih obožavatelja. - Smeta mi samo što ta djeca nose 'U' na majicama. Da ne bude zabune, 1990. sam bila među onima koji su u ilegali osnivali HDZ, ali te crne majice, to me nervira. Zašto Thompson nije dao tiskati svoje ime na bijelim majicama?
I zašto se uopće ovdje prodaju te crne majice? - pita se. Ipak, cijele večeri vidjeli smo manje od deset mladih ustaša. Mladić s majicom "U penziji", poneka ustaška kapa - i daleko najatraktivnija mlada plavuša s ustaškom kapom, Gotovinom na majici svezanoj ispod grudi, golog struka i u vrućim crnim hlačicama.
- Ne želim nositi 'U' jer je to protiv zakona - objašnjava Luka, 17-godišnjak u crnoj majici HOS-a. - HOS može zbog Domovinskog rata, HOS-ovci su bili najhrabriji branitelji Vukovara, i ja to poštujem.
'U' je simbol poražene vojske. Hrvatska je imala kompliciranu povijest, bili smo na krivoj strani, ali smo dobri ljudi. Evo, moj dida je bio u ustašama i ja ga se ne sramim, ali neću nositi 'U' jer je zakon takav - rekao je Luka Magličić, učenik trećeg razreda gimnazije iz Karlovca. Osim Thompsona, domaću glazbu ne sluša, a najdraži bend mu je Nirvana.
Njegovo pozivanje na zakone postaje razumljivije kad kaže da se nada da će studirati pravo. Za sebe kaže da je pravaš, ali nije bezrezervno uz HSP: - I oni jedno pričaju, a drugo misle - objašnjava.
Dok razgovaramo s jednim mladićem, pokušavajući saznati što za njega znači Ante Gotovina čiju majicu nosi, njegov prijatelj napadno razvezuje majicu koju nosi oko vrata, tako da otkrije oznaku Crne legije. No, ubrzo priznaje da ne zna "baš puno" o legiji, tvrdi da majicu nije kupio za sebe, nego za rođaka u Njemačkoj.
- Ja se s tim ne poistovjećujem, ipak su ustaše u Drugom svjetskom ratu bile na strani Talijana, a ovo su heroji - pokazuje na lik Gotovine na majici prijatelja Marija. Na pitanje zašto ne nosi majicu s Thompsonom, odgovara: - Pa nije mi on idol.
Mario se rodio u Komušini u BiH, danas u Republici Srpskoj, i kao kroz maglu se sjeća kako je kao trogodišnjak s roditeljima bježao skelom preko Save, kad su mostovi već bili srušeni. Sad živi u Dugom Selu, a najradije sluša Hladno pivo, Crvenu jabuku i Dina Merlina. Ustaše ga ne zanimaju.
Thompson je svoje obožavatelje višekratno pozivao da na koncerte ne nose oznake koje bi podsjećale na ustaše i Drugi svjetski rat, nego "obilježja pobjedničke vojske". No, mladići su pod pobjedničkom vojskom shvatili Paragin HOS, koji je Tuđman praktično silom rasformirao, a ne HV.
Matija Pintarić, 20-godišnji radnik iz Daruvara, s majicom s natpisom "Opet će se gusta magla spustiti", stihom iz jedne od Thompsonovih pjesama koja aludira na "Spustila se gusta magla", kaže da ih ustašama nazivaju ljudi koji ne vole Hrvatsku, no njih to ne dira.
- Mogu oni nas prozivati kako hoće, nas to ne opterećuje - kaže Matija. Bez obzira na očigledan trud uložen u političku korektnost, prije početka koncerta masa je zapjevala "Evo zore, evo dana", pjesmu Juri Francetiću i Rafaelu Bobanu, a s njom su se i razilazili.
Stotine Thompsonovih obožavatelja u nedjelju na Maksimiru tek trebaju saznati za ustaše i partizane. Četverogodišnja Katarina Car jako voli Thompsonove pjesme i tata ju je morao odvesti na koncert. Na pitanje što najviše voli slušati, kaže - mamu, kad joj prije spavanja priča bajke. A od muzike - "Lipu Katu" od Thompsona i "Zeko i potočić".
Snježana Pavić;Vanja Došen
Na tribinama maksimirskog stadiona vijorilo se na stotine hrvatskih zastava, a iznad njih još i osam državnih grbova na osam velikih ekrana na pozornici.
Židovska općina negoduje jer vlast nije reagirala na Thompsonov koncert
Oko 40.000 ljudi okupilo se u nedjelju navečer na koncertu u Maksimiru - od 35.000, koliko iznosi najniža procjena policije, do 50.000, koliko procjenjuju organizatori. Većinu su činili mladići od 17 do 20 godina, u crnim majicama s likom Thompsona ili, nešto rjeđe, Ante Gotovine, sa stihovima iz Thompsonovih pjesama.
Jedna od najpopularnijih bila je ona s porukom "Eh što im se povampire lica kad se vije naša šahovnica - sveta zastava", iz pjesme "Moj mali dio svemira" koja je nesumnjivo bila domoljubni vrhunac koncerta. Na pitanje kome je ta poruka upućena, 20-godišnji Kristijan Uršan lakonski odgovara: - Svima onima koji nisu Hrvati. A takvih je barem 40 posto.
To što to nema veze sa statističkim podacima po kojima je u Hrvatskoj gotovo 90 posto Hrvata, pa smo jedna od etnički najhomogenijih država u Europi, Kristijana na trenutak zbuni, ali onda se snađe: - Znate, ja sam iz Daruvara.
Biti Hrvat za njega znači slušati Thompsona i Škoru, dok oni "drugi", a u Daruvaru su to većinom nesrpske manjine, slušaju narodnjake. "Ljevičarima, komunistima, svim sotonistima", borbenije uskače da pomogne prijatelju Jurica Bilić (25), student novinarstva iz Šibenika. Mladić, koji ističe da mu je otac bio u ratu, ne misli da je Thompsonova publika homogena. - Više od 60 posto ovih koji su došli tu večeras išlo bi sutra na Cecu - smatra Jurica.
U noći Thompsonova koncerta nitko se novinarima nije pohvalio da sluša Cecu, najpopularniju srpsku turbofolk pjevačicu i udovicu ratnog zločinca Željka Ražnatovića Arkana, no za Thompsonovu publiku teško bi se moglo reći da je se može lako definirati. - Morala sam doći večeras ovdje, volim ovo veselje i radost - objašnjava 67-godišnja Zdravka Lovrić, umirovljena službenica, koja je na koncert stigla sa svojom šogoricom 60-godišnjom Šteficom Penavom.
- Trebamo se veseliti, a ne da stalno kukamo i brljavimo po negativnome - poručuje gospođa Zdravka. Na pitanje na kojem je sličnom događaju posljednji put bila, odgovara: - Na proslavi Svetog Ante u Sesvetama.
- I to je bio lijep i važan događaj, molili smo za Hrvatsku. Ali novinara nije bilo, umjesto o lijepim stvarima, samo pišete o crnilu - kritizira. Na pitanje je li večeras ovdje zbog toga što voli Thompsona, Anita sa smiješkom odgovara: - Zbog nacionalnog folkora.
Anita je stigla na koncert s dvije prijateljice i sve su izgledale kao da su na koncertu Nicka Cavea ili otvorenju Zagreb Film Festivala. Dakle, posve drukčije nego što se inače lakonski može podrazumijevati pod izgledom Thompsonove publike. - Zbog osjećaja pripadnosti, zbog pripadanja Hrvatskoj.
Thompson to jedini ima, na sličan način kao što, recimo, Tedi Spalato na svojim koncertima stvara osjećaj pripadnosti Dalmaciji. A ne posebno zbog Thompsona. Ja čak mislim da on nema dobar glas - dodaje Anita, 35-godišnja zaposlenica jedne strane tvrtke u Hrvatskoj. Ja sam vam za SDP, za Milanovića, smije se. No, patriotizam, kaže, nema veze sa stranačkim opredjeljenjem.
U Americi je magistrirala financije, imala dobar posao, ali se ipak odlučila vratiti u Hrvatsku. - Zbog djece, ali i zbog osjećaja da ovdje pripadam - dodala je. Anita nije njezino pravo ime. - Sinoć sam bila na tulumu gdje su se slušali Film i Azra, ubit će me ako provale da sam večeras ovdje - zaključila je smijući se.
Thompson pjeva o "zemlji svetoj", Bogu, herojima koji se ne zaboravljaju, sirotinji koja će dočekati pravdu, o izdajnicima koji prodaju heroje za Judine škude. Rat je očito središnje mjesto identifikacije toga patriotizma. Najdojmljiviji dio koncerta bila je pjesma "Ratnici svjetla", oda poginulim braniteljima, odsvirana s pogašenim reflektorima i svjetlima tisuća upaljača i mobitela. Ali većina njegove publike nije generacija koja je iznijela rat, nego djeca koja ga se jedva mogu sjetiti.
Prije početka koncerta, pred ulazom na stadion, grupa srednjoškolaca razvila je ogromnu hrvatsku zastavu s natpisom "Vukovar" i skandirala ime grada koji je postao simbol obrane od srpske agresije. Obraćamo se dvojici, no oni nas mole da pričekamo, i trče da pronađu trojicu prijatelja, Vukovaraca. Srednjoškolci iz Zagreba kao svoje glasnogovornike u prvi plan ističu mlade Vukovarce.
- Mi smo iz Gajnica, Dubrave, Volovčice, iz čitavog grada, no Vukovar nas je spojio - objašnjava Vedran, učenik drugog razreda zagrebačke srednje škole Ruđera Boškovića. - Mi volimo domovinu, i Thompsona, zato što on govori istinu o Domovinskom ratu i o ljudima - kaže. Osim Thompsona, najviše još voli slušati Edu Maajku i Hladno pivo.
- Tko sluša cajku, jeb... mu majku - skandiraju. Svi su u crnim majicama, sa slikama Thompsona ili generala Gotovine. Mario se dan ranije morao javiti na odsluženje vojnog roka, no zbog koncerta nije.
- Moja je dužnost ići na koncert. Pa makar bio dezerter - smije se. Na pitanje zašto je njima danas tako važan Domovinski rat, kojega se jedva sjećaju, teško nalaze odgovor, pa radije povlače za rukav Vukovarce ili druge prijatelje koje je rat doista obilježio.
Dario Kruljac imao je pet godina kad mu je otac poginuo u ratu.
- Meni je tata umro u Vukovaru. Tko ga sada poštuje? Tko uopće misli na jeb... hrvatske branitelje? Samo ovi dečki koji su večeras tu, ova naša vlada k.... misli na njih - ljuti se Dario, u crnoj majici s oznakom HOS-a. Njegov otac Mladen je kao Zagrepčanin otišao braniti Vukovar i poginuo. Dario (21) radi kao skladištar. Martin Hunjadi (19) iz Čakovca viče da je danas u Hrvatskoj najgore biti domoljub.
- Moj prijatelj je dobio jedinicu iz matematike samo zato što je došao u školu s majicom 'Za dom spremni'. Ako je netko punker ili sotonist, to je urbano i super, a ne valja ako si domoljub - ljuti se Martin. Kasnije na koncertu dečki su sa svojom vukovarskom zastavom bili u prvim redovima.
"Škabrnja", "Gospić" i transparenti Mostara bili su najuočljiviji.
- Da nije bilo rata, ne bi bilo ni ovoga večeras. Pa znate da je Thompson počeo s tri zuba - objašnjava kako je to Thompsonu uspjelo napuniti Maksimir gospođa Ivana, dama u sivom kostimu koja te večeri nije izdržala ostati kući. - Volim taj duh, domoljubne pjesme - rekla je.
Zato, usprkos svojih 59 godina, nije ostala sjediti negdje na tribinama, nego je s mlađima bila na parteru. Ipak, na dovoljnoj distanci od gužve zanesenih obožavatelja. - Smeta mi samo što ta djeca nose 'U' na majicama. Da ne bude zabune, 1990. sam bila među onima koji su u ilegali osnivali HDZ, ali te crne majice, to me nervira. Zašto Thompson nije dao tiskati svoje ime na bijelim majicama?
I zašto se uopće ovdje prodaju te crne majice? - pita se. Ipak, cijele večeri vidjeli smo manje od deset mladih ustaša. Mladić s majicom "U penziji", poneka ustaška kapa - i daleko najatraktivnija mlada plavuša s ustaškom kapom, Gotovinom na majici svezanoj ispod grudi, golog struka i u vrućim crnim hlačicama.
- Ne želim nositi 'U' jer je to protiv zakona - objašnjava Luka, 17-godišnjak u crnoj majici HOS-a. - HOS može zbog Domovinskog rata, HOS-ovci su bili najhrabriji branitelji Vukovara, i ja to poštujem.
'U' je simbol poražene vojske. Hrvatska je imala kompliciranu povijest, bili smo na krivoj strani, ali smo dobri ljudi. Evo, moj dida je bio u ustašama i ja ga se ne sramim, ali neću nositi 'U' jer je zakon takav - rekao je Luka Magličić, učenik trećeg razreda gimnazije iz Karlovca. Osim Thompsona, domaću glazbu ne sluša, a najdraži bend mu je Nirvana.
Njegovo pozivanje na zakone postaje razumljivije kad kaže da se nada da će studirati pravo. Za sebe kaže da je pravaš, ali nije bezrezervno uz HSP: - I oni jedno pričaju, a drugo misle - objašnjava.
Dok razgovaramo s jednim mladićem, pokušavajući saznati što za njega znači Ante Gotovina čiju majicu nosi, njegov prijatelj napadno razvezuje majicu koju nosi oko vrata, tako da otkrije oznaku Crne legije. No, ubrzo priznaje da ne zna "baš puno" o legiji, tvrdi da majicu nije kupio za sebe, nego za rođaka u Njemačkoj.
- Ja se s tim ne poistovjećujem, ipak su ustaše u Drugom svjetskom ratu bile na strani Talijana, a ovo su heroji - pokazuje na lik Gotovine na majici prijatelja Marija. Na pitanje zašto ne nosi majicu s Thompsonom, odgovara: - Pa nije mi on idol.
Mario se rodio u Komušini u BiH, danas u Republici Srpskoj, i kao kroz maglu se sjeća kako je kao trogodišnjak s roditeljima bježao skelom preko Save, kad su mostovi već bili srušeni. Sad živi u Dugom Selu, a najradije sluša Hladno pivo, Crvenu jabuku i Dina Merlina. Ustaše ga ne zanimaju.
Thompson je svoje obožavatelje višekratno pozivao da na koncerte ne nose oznake koje bi podsjećale na ustaše i Drugi svjetski rat, nego "obilježja pobjedničke vojske". No, mladići su pod pobjedničkom vojskom shvatili Paragin HOS, koji je Tuđman praktično silom rasformirao, a ne HV.
Matija Pintarić, 20-godišnji radnik iz Daruvara, s majicom s natpisom "Opet će se gusta magla spustiti", stihom iz jedne od Thompsonovih pjesama koja aludira na "Spustila se gusta magla", kaže da ih ustašama nazivaju ljudi koji ne vole Hrvatsku, no njih to ne dira.
- Mogu oni nas prozivati kako hoće, nas to ne opterećuje - kaže Matija. Bez obzira na očigledan trud uložen u političku korektnost, prije početka koncerta masa je zapjevala "Evo zore, evo dana", pjesmu Juri Francetiću i Rafaelu Bobanu, a s njom su se i razilazili.
Stotine Thompsonovih obožavatelja u nedjelju na Maksimiru tek trebaju saznati za ustaše i partizane. Četverogodišnja Katarina Car jako voli Thompsonove pjesme i tata ju je morao odvesti na koncert. Na pitanje što najviše voli slušati, kaže - mamu, kad joj prije spavanja priča bajke. A od muzike - "Lipu Katu" od Thompsona i "Zeko i potočić".
Snježana Pavić;Vanja Došen
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....