Za sve koji žele i mogu trošiti novac na nešto skuplja vina, važno je po tko zna koji put konstatirati kako je barem desetak naših vrhunskih plavaca skuplje od nekoliko izvrsnih šampanjaca koji se mogu kupiti u Hrvatskoj.
I to usprkos činjenici da su vinogradi u Champagni i dalje skuplji od vinograda na Pelješcu, i usprkos činjenici da cijena grožđa u Champagni, na premier i grand cru položajima, ipak nadmašuje i najekstravagantnije cijene s Pelješca.
Svemu tome treba dodati i uvozna opterećenja na šampanjce koja će ulaskom Hrvatske u Europsku Uniju nestati, čime će šampanjci, kao i druga vrlo fina, a ne nužno preskupa francuska, talijanska, španjolska, portugalska, njemačka, austrijska i grčka vina postati neusporedivo konkurentija našim vinima.
Hrvatski bi vinari o tome morali razmišljati, naprosto zbog opstanka svog biznisa. Primjerice, trenutačno se u našim dućanima mogu nabaviti barem tri vrhunska šampanjska branda, Giraudov Esprit za 200 kuna, Louis Barthelemey Amethyiste za 240 kuna i Henri Mandois za 195 kuna, po cijenama od 20 do 50 kuna nižim čak i od ne odveć poznatih plavaca s Pelješca.
Buteljke Henrija Mandoisa prvi sam put probao prije nekoliko godina u simpatičnoj zagrebačkoj ribljoj krčmi Korkyra. Ondje su, zbog svog punog, pomalo rustikalnog tijela i jake voćne arome, fino išle uz sve moguće načine pripremanja srdela i inćuna, po kojima je Korkyra karakteristična.
Kasnije sam na Mandoisov Brut naletio u samposluživanju/hangaru Vrutak: bilo mi je posve nemoguće ne kupiti šampanjac koji se prodaje za manje od 200 kuna, a koji redovito dobiva vrhunske recenzije.
Vinarija Henri Mandois, smještena u Pierryju, danas proizvodi oko tristo tisuća buteljki godišnje. Tom Stevenson, vodeći britanski šampanjski kritičar, u svom je Wine Reportu za 2007. Mandois postavio na drugo mjesto najvažnijih novih proizvođača šampanjca, a njegov monocru (riječ je o šampanjcu iz jednog vinograda, što je u Champagni rijetkost) Le Clos iz 2000. proglasio je najuzbudljivijim i najneobičnijim šampanjcem na tržištu.
Bazični Henri Mandois Brut vrlo je puno, čvrsto vino koje se definitivno temelji na dva pinota: iako se uz 30 posto pinot noira i 30 posto pinot meuniera u vinu nalazi i 40 posto chardonnaya, on je gotovo neprimjetan.
Jaki, skoro crni voćni mirisi, bogata, kremasta struktura, za šampanjac niske kiseline i osjećaj da ga možete žvakati u ustima gotovo da upućuje na blanc de noirs (bijeli šampanjac proizveden isključivo od crnoga grožđa). Oni koji imaju dovoljno novca ovo bi vino, dok ne poskupi, trebali kupovati na sanduke. Uistinu vrijedi.
Vino: Henri Mandois, Brut
Proizvođač: Henri Mandois, Pierry, Champagne
alkohol: 12 %
gastronomska preporuka: Gastronomska preporuka: Osim uz plavu ribu, testirao sam Mandois i salatu od hobotnice, pa Mandois i pršut, i - naposljetku - Mandois i tartar biftek. Šampanjac je sjajno išao uz sva tri snažna okusa. Vrlo dobro vino za hranu.
cijena: 195 kuna
Ocjene: 8,5/10
I to usprkos činjenici da su vinogradi u Champagni i dalje skuplji od vinograda na Pelješcu, i usprkos činjenici da cijena grožđa u Champagni, na premier i grand cru položajima, ipak nadmašuje i najekstravagantnije cijene s Pelješca.
Svemu tome treba dodati i uvozna opterećenja na šampanjce koja će ulaskom Hrvatske u Europsku Uniju nestati, čime će šampanjci, kao i druga vrlo fina, a ne nužno preskupa francuska, talijanska, španjolska, portugalska, njemačka, austrijska i grčka vina postati neusporedivo konkurentija našim vinima.
Hrvatski bi vinari o tome morali razmišljati, naprosto zbog opstanka svog biznisa. Primjerice, trenutačno se u našim dućanima mogu nabaviti barem tri vrhunska šampanjska branda, Giraudov Esprit za 200 kuna, Louis Barthelemey Amethyiste za 240 kuna i Henri Mandois za 195 kuna, po cijenama od 20 do 50 kuna nižim čak i od ne odveć poznatih plavaca s Pelješca.
Buteljke Henrija Mandoisa prvi sam put probao prije nekoliko godina u simpatičnoj zagrebačkoj ribljoj krčmi Korkyra. Ondje su, zbog svog punog, pomalo rustikalnog tijela i jake voćne arome, fino išle uz sve moguće načine pripremanja srdela i inćuna, po kojima je Korkyra karakteristična.
Kasnije sam na Mandoisov Brut naletio u samposluživanju/hangaru Vrutak: bilo mi je posve nemoguće ne kupiti šampanjac koji se prodaje za manje od 200 kuna, a koji redovito dobiva vrhunske recenzije.
Vinarija Henri Mandois, smještena u Pierryju, danas proizvodi oko tristo tisuća buteljki godišnje. Tom Stevenson, vodeći britanski šampanjski kritičar, u svom je Wine Reportu za 2007. Mandois postavio na drugo mjesto najvažnijih novih proizvođača šampanjca, a njegov monocru (riječ je o šampanjcu iz jednog vinograda, što je u Champagni rijetkost) Le Clos iz 2000. proglasio je najuzbudljivijim i najneobičnijim šampanjcem na tržištu.
Bazični Henri Mandois Brut vrlo je puno, čvrsto vino koje se definitivno temelji na dva pinota: iako se uz 30 posto pinot noira i 30 posto pinot meuniera u vinu nalazi i 40 posto chardonnaya, on je gotovo neprimjetan.
Jaki, skoro crni voćni mirisi, bogata, kremasta struktura, za šampanjac niske kiseline i osjećaj da ga možete žvakati u ustima gotovo da upućuje na blanc de noirs (bijeli šampanjac proizveden isključivo od crnoga grožđa). Oni koji imaju dovoljno novca ovo bi vino, dok ne poskupi, trebali kupovati na sanduke. Uistinu vrijedi.
Vino: Henri Mandois, Brut
Proizvođač: Henri Mandois, Pierry, Champagne
alkohol: 12 %
gastronomska preporuka: Gastronomska preporuka: Osim uz plavu ribu, testirao sam Mandois i salatu od hobotnice, pa Mandois i pršut, i - naposljetku - Mandois i tartar biftek. Šampanjac je sjajno išao uz sva tri snažna okusa. Vrlo dobro vino za hranu.
cijena: 195 kuna
Ocjene: 8,5/10
O
sobna iskaznica
|
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....