Dokaz

(Proof, SAD 2005.), Rrežija: John Madden

Scenarij: David Auburn po svojoj drami

Uloge: Gwyneth Paltrow, Anthony Hopkins, Hope Davis, Jake Gyllenhaal

DOKAZ

Dokaz ("Proof") je filmska adaptacija glasovitog kazališnog teksta kojim je anonimni mladi dramatičar David Auburn godine 2000. poharao Broadway. Auburnov komad o mladoj djevojci koja je proživjela život u sjeni oca, ludog genijalnog matematičara, osvojio je Pullitzera i  nagradu Tony (kazališnog Oscara), a prošle je godine izveden i u zagrebačkoj Maloj Sceni s Natašom Janjić u glavnoj ulozi. Slijedom svih tih uspjeha, "Proof" je dobio i filmsku verziju u Miramaxovoj produkciji, a u režiji britanskog pouzdanog obrtnika Johna Maddena ("Zaljubljeni Shakespeare", "Mandolina kapetana Corellija"…).



Junakinja "Dokaza" je Catherine (Gwyneth Paltrow), djevojka koja je provela desetljeće skrbeći o svojem ocu (Anthony Hopkins), genijalnom matematičaru kojem se odavno pomračio um. Nakon očeve smrti, u Catherinin dom stupi Robert (Jake Gyllenhaal), mladi asistent s lokalnog univerziteta koji prekapa po papirima njezina oca nadajući se da će naći nešto znanstveno vrijedno. Istodobno, u matematičarevu kuću stiže Catherineina sestra Claire (Hope Davis), praktična i sračunata žena koja protiv Catherinine volje želi prodati kuću, a Catherine smjestiti pod svoj nadzor, uvjerena da i ona nosi sjeme očeva ludila. Otac je umro kao teški shizofreničar i desetine njegovih bilježnica ispunjene su besmislenim žvrljotinama. Najednom, Robert u toj krami nalazi biser: genijalni matematički dokaz. Preokoret, međutim, nastane kad Catherine izjavi da je autorica tog dokaza ona. Sestra joj ne vjeruje i misli da prisvaja dokaz iskompleksirana očevom sjenom. Robert, koji gaji sklonost prema Catherine, ne zna uz koju bi od sestara pristao.



Auburnov "Dokaz" školski je primjer majstorskog brodvejskog dramskog pisma. Iz perspektive filma, međutim, Auburnov je tekst problematičan utoliko što je stvarno i potpuno kazališan: događa se čitav u jednoj sobi, u svega dva dana i s četiri lika od kojih je jedan (otac) prikaza. Iskusni redatelj Madden odlučio se hrvati s tim problemom na možda i najmudriji način: ignorirao je da on postoji. Nije "Dokaz" razvlačio u spektakl, nije umjetno pumpao scene u eksterijeru, nije se prihvatio one prakse koju je Hitchcock zvao "provjetravanjem kazališta" i tvrdio da zbog nje uvijek propadaju filmovi prema dramama. Umjesto toga, "Proof" je snimio kao ono što jest: komorna drama koja leži na dijalogu i glumcima. Rezultat je film koji više ostavlja dojam TV drame i koji bi prikladniji bio večernjem vikend-terminu na HRT-u nego mraku multipleksa. Ali, inteligentan tekst i izvrsni glumci dovoljne su vrline "Proofa", tako da je film unatoč tim ograničenjima vrijedan gledanja.



Jurica Pavičić