U najnovijem, 17. svesku "Povijesti" na izvanredan je način obrađeno vrijeme uoči Drugog svjetskog rat i sam rat, zatim Maoistička revolucija u Kini te poslijeratni hladni rat.
Nakon što je Hitler 1933. došao na vlast događaji su se munjevito odigravali. Njemačka i Japan napuštaju Društvo naroda i počinje militarizacija njemačkog društva, koja je započela donošenjema Zakona o obrani Reicha iz 1935. godine. Jaka vojska uklapala se u Hitlerovu koncepciju stvaranje Velike Njemačke koja je trebala imati 100 milijun stanovnika. Stoga je Hitler 1937. najavio teritorijalnu ekspanziju.
Nakon što je Italija pristupila Antikominternskom paktu Mussolini je dao naslutiti da gubi interes za Austriju te je Hitler 1938. godine proveo Auschluss. Potom je isprovocirao krizu sa Sudetima, češkom pokrajinom s brojnom njemačkom manjinom. Pokušaj britanskog posredovanja nije urodio plodom.
Sastanak u Münchenu krajem rujna 1938., na kojem su sudjelovali Chamberlain, Daladier i Mussolini, samo je potvrdio Hitlerove zahtjeve za pripojenjem Sudeta. Za nekoliko mjeseci nestalo je Češke, Hitler je 1939. proglasio Češko-moravski protektorat.
Cilj Hitlera je očito bio osvajanje Lebensrauma ("životnog prostora"). Međutim, ni Sudeti ni Češka nisu bili dovoljni da bi zapadnjaci objavili rat Njemačkoj. U međuvremenu je Hitler sklopio sporazum sa SSSR-om o nenapadanju, 23. kolovoza 1939. Stoga su Nijemci napali Poljsku 1. rujna, a poslije i SSSR. Dva dana poslije, 3. rujna 1939., Britanija i Francuska objavile su rat Njemačkoj, dok je SAD to učinio 5. rujna.
Nijemcu su poslije napali Dansku i Norvešku, a svibnja 1940. njemačka je vojska brzo došla do Dunkerqea na obalama La Manchea, nakon što su brzo slomljene nizozemske i belgijske snage. Francuska se u lipnju 1940. raspala, potpisano je primirje i stvorena kvislinška Vichyjska država, s Petaineovim režimom. Međutim, nije čitava Francuska bila na koljenima.
Kad je Philippe Petain zaključio primirje s Njemačkom, De Gaulle je prebjegao u Veliku Britaniju, a 18. lipnja 1940. iz etera Radio Londona odaslao Francuzima poziv da se priključe pokretu otpora "Slobodna Francuska". Poslije poraza Francuske uslijedila je bitka za Britaniju u kojoj su se u okršajima sukobljavali avioni RAF-a i Luftwaffea.
Hitler je 22. lipnja 1941. napao SSSR, a 7. prosinca 1941. Japanci su napali američku bazu Pearl Harbor, što je značilo izravan ulazak SAD- u rat.
Prvi veliki porazi sila Osovine dogodili su se na prostoru SSSR-a, njemačka je ofenziva zaustavljena u Staljingradu (rujan 1942. - ožujak. 1943.), a britanska protuofenziva u sjevernoj Africi kod El-Alameina zaustavila je "pustinjsku lisicu" Erwina Rommela. Američke pobjede na Midwayu i Guadalcanalu sredinom 1942. nagovijestile su, pak, prekretnicu u ratu s Japanom.
Početkom lipnja 1943. saveznici su se iskrcali na Siciliju nakon čega je pao Mussolinijev režim. Na konferenciji u Teheranu 1943. Churchill, Staljin i Roosevelt odlučili su otvoriti drugo bojište iskrcavajući trupe u Normandiji, do čega je došlo u lipnju 1944. godin. Njemački "atlanski bedem" pred naletom savezničkih trupa nije izdržao.
Srpnja 1944. dogodio se nesupješan atentat na Hitlera koji je s urotnicima pripremao poručnik Von Stauffenberg.
U veljači 1945. na Konferenciji na Jalti udareni su temelji poslijeratne političke i teriotorijalne ravnotežu, a već krajem travnja 1945. američki i sovjetski vonici susreću se na Labi. Početkom svibnja pao je otpor u Berlinu. Njemačka je brzo kapitulirala, a rezultati holokausta, kad su otkriveni, bili su više nego zastrašujući: u koncentracijskim logorima umoreno je između 5,3 do 6 milijuna europskih Židova.
Amerikanci su rat u Japanu prekinuli bacanjem atomskih bombi na na Hiroshimu 6. kolovoza 1945. i Nagasaki 9. kolovoza. U eksplozijama i od posljedica eksplozija poginulo je najmanje 500 tisuća ljudi. Na kraju, u tzv. nürnberškom procesu, od jeseni 1945. do jeseni 1946., suđeno je najvišim eksponentima nacističkog režima. Drugi svjetski rat prouzročio je desetke milijuna ljudskih žratava, civila i vojnika, golema razaranja i do tada neviđene ljudske patnje i poniženja.
Ivica Radoš
Nakon što je Hitler 1933. došao na vlast događaji su se munjevito odigravali. Njemačka i Japan napuštaju Društvo naroda i počinje militarizacija njemačkog društva, koja je započela donošenjema Zakona o obrani Reicha iz 1935. godine. Jaka vojska uklapala se u Hitlerovu koncepciju stvaranje Velike Njemačke koja je trebala imati 100 milijun stanovnika. Stoga je Hitler 1937. najavio teritorijalnu ekspanziju.
Nakon što je Italija pristupila Antikominternskom paktu Mussolini je dao naslutiti da gubi interes za Austriju te je Hitler 1938. godine proveo Auschluss. Potom je isprovocirao krizu sa Sudetima, češkom pokrajinom s brojnom njemačkom manjinom. Pokušaj britanskog posredovanja nije urodio plodom.
| Nacistima je suđeno u Nürnbergu do jeseni 1946. |
Cilj Hitlera je očito bio osvajanje Lebensrauma ("životnog prostora"). Međutim, ni Sudeti ni Češka nisu bili dovoljni da bi zapadnjaci objavili rat Njemačkoj. U međuvremenu je Hitler sklopio sporazum sa SSSR-om o nenapadanju, 23. kolovoza 1939. Stoga su Nijemci napali Poljsku 1. rujna, a poslije i SSSR. Dva dana poslije, 3. rujna 1939., Britanija i Francuska objavile su rat Njemačkoj, dok je SAD to učinio 5. rujna.
Nijemcu su poslije napali Dansku i Norvešku, a svibnja 1940. njemačka je vojska brzo došla do Dunkerqea na obalama La Manchea, nakon što su brzo slomljene nizozemske i belgijske snage. Francuska se u lipnju 1940. raspala, potpisano je primirje i stvorena kvislinška Vichyjska država, s Petaineovim režimom. Međutim, nije čitava Francuska bila na koljenima.
Kad je Philippe Petain zaključio primirje s Njemačkom, De Gaulle je prebjegao u Veliku Britaniju, a 18. lipnja 1940. iz etera Radio Londona odaslao Francuzima poziv da se priključe pokretu otpora "Slobodna Francuska". Poslije poraza Francuske uslijedila je bitka za Britaniju u kojoj su se u okršajima sukobljavali avioni RAF-a i Luftwaffea.
Hitler je 22. lipnja 1941. napao SSSR, a 7. prosinca 1941. Japanci su napali američku bazu Pearl Harbor, što je značilo izravan ulazak SAD- u rat.
Prvi veliki porazi sila Osovine dogodili su se na prostoru SSSR-a, njemačka je ofenziva zaustavljena u Staljingradu (rujan 1942. - ožujak. 1943.), a britanska protuofenziva u sjevernoj Africi kod El-Alameina zaustavila je "pustinjsku lisicu" Erwina Rommela. Američke pobjede na Midwayu i Guadalcanalu sredinom 1942. nagovijestile su, pak, prekretnicu u ratu s Japanom.
Početkom lipnja 1943. saveznici su se iskrcali na Siciliju nakon čega je pao Mussolinijev režim. Na konferenciji u Teheranu 1943. Churchill, Staljin i Roosevelt odlučili su otvoriti drugo bojište iskrcavajući trupe u Normandiji, do čega je došlo u lipnju 1944. godin. Njemački "atlanski bedem" pred naletom savezničkih trupa nije izdržao.
Srpnja 1944. dogodio se nesupješan atentat na Hitlera koji je s urotnicima pripremao poručnik Von Stauffenberg.
U veljači 1945. na Konferenciji na Jalti udareni su temelji poslijeratne političke i teriotorijalne ravnotežu, a već krajem travnja 1945. američki i sovjetski vonici susreću se na Labi. Početkom svibnja pao je otpor u Berlinu. Njemačka je brzo kapitulirala, a rezultati holokausta, kad su otkriveni, bili su više nego zastrašujući: u koncentracijskim logorima umoreno je između 5,3 do 6 milijuna europskih Židova.
Amerikanci su rat u Japanu prekinuli bacanjem atomskih bombi na na Hiroshimu 6. kolovoza 1945. i Nagasaki 9. kolovoza. U eksplozijama i od posljedica eksplozija poginulo je najmanje 500 tisuća ljudi. Na kraju, u tzv. nürnberškom procesu, od jeseni 1945. do jeseni 1946., suđeno je najvišim eksponentima nacističkog režima. Drugi svjetski rat prouzročio je desetke milijuna ljudskih žratava, civila i vojnika, golema razaranja i do tada neviđene ljudske patnje i poniženja.
Ivica Radoš
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....