O CIA-i je, naravno, snimljeno mnogo filmova. Američka obavještajna služba pojavljuje se u dobru ili zlu u desecima špijunskih trilera, ljevičarskih političkih filmova ili historijskih dokudrama.
Pipci CIA-e pojavljuju se na periferiji žanra, odatle vuku opake ili manje opake konce. Agenti u crnim odijelima ikonografski su fikus žanra, ali CIA kao takva u žanrovskim se filmovima rijetko stavlja pod svjetlo reflektora. U javnom imaginariju CIA je kao stablo koje ima grane, a nema korijenje. Svi mi nekako znamo što, kako i zašto ti dečki rade. Ali, odakle su došli? Tko je strukturirao tu moć? Što je u njezinoj srži, ispod površine?
Tim bijelim pjegama pokušava se baviti igrana dramska epopeja "A Good Shepherd" (Dobar pastir), film o pretpovijesti i ranoj povijesti CIA-e koji redateljski potpisuje slavni glumac Robert De Niro. De Niro je kao glumac snimio desetke klasika, u posljednjoj dekadi iskazao se i kao hit-komičar. Režirati je vjerojatno mogao kad je god htio, ali se samo dvaput na to odlučio.
Prije 13 godina kao režiser je snimio film "A Bronx Tale" s, očito, jakim memoarskim značajkama. Kao režiser je potom zašutio, a ove se godine vratio sa 157-minutnom filmom o pionirskim danima CIA-e, dramom koja je doslovce krcata filmskim zvijezdama. De Nirov ugled među kolegama očito je magnetski, pa se ne treba čuditi castingu u kojem, uz glavnog glumca Matta Damona, glume Angelina Jolie, Alec Baldwin, William Hurt, Billy Crudup, Timothy Hutton, Joe Pesci, Njemica Martina Gedeck, Britanac Michael Gambon te, dakako, sam De Niro, koji je sebi sačuvao manju ulogu invalidnog dijabetičara generala, Irca Billa Sullivana.
"Dobar pastir" film je koji pripovijeda životnu povijest fikcionalnog junaka Edwarda Bella Wilsona, mladića iz ugledne vojničke obitelji koji kao negve nosi očevo samoubojstvo da se izbjegne suđenje za izdaju. Edward se upisuje na ugledno sveučilište Yale i napreduje prema elitnoj sveučilišnoj karijeri filologa. Jednog dana pristupaju mu članovi elitnog studentskog društva Sculls & Bones (Lubanje i kosti), koje unutar kampusa ima doslovce vlastiti hram. Sculls & Bones tajna su bratovština koja prima bijele protestante i Anglosaksonce, a njezini članovi kasnije postaju predsjednici države, šefovi korporacija i društvene perjanice.
(A Good Shepherd)
režija: Robert De Niro,
scenarij: Eric Roth,
uloge: Matt Damon, Angelina Jolie, Tammy Blanchard, Alec Baldwin, Michael Gambon, William Hurt, Billy Crudup, Robert De Niro
U jednom trenutku u filmu glavni junak ovako opisuje položaj Lubanja: "Crnci imaju muziku, Irci djedovinu, Talijani tradiciju. Mi imamo Sjedinjene Američke Države. Mi ih imamo, svi drugi tu su samo u gostima." Ulaskom u Sculls glavnom se junaku otvaraju sva vrata. Dobiva posao obavještajca u Londonu i Berlinu. Umjesto ženom koju voli, ženi se Angelinom Jolie, curom iz prave Sculls & Bones kuće. Na kraju dobiva ponudu da bude među osnivačima nove obavještajne centrale. To je, dakako, CIA. To se dogodi negdje debelo nakon stote minute filma.
Kad je u veljači promoviran na Berlinaleu, "A Good Shepherd" prošao je pristojno u svjetskom, ali jako slabo u američkom, napose poslovnom tisku. I dandanas kritička ocjena na Rotten Tomatoes nije mu bajna (56 % pozitivnih recenzija). Dio američke kritike napadao je De Nirov film kao predug, dosadan, zamoran, nedovoljno napet i lišen stvarne političke intrige. Doista - očekujete li od "Dobrog pastira" razorni polemički film o CIA-i, ostat ćete razočarani. Polemičnog oga prema realnom političkom djelovanju CIA-a u filmu gotovo nema, a sama CIA se pojavljuje u posljednjoj trećini filma. Mislim, međutim, da je De Nirov film na dubljoj razini politički čak razorniji nego što bi bio da je direktna politička polemika.
Skriven iza fasade velikih zvijezda, impresivnog budžeta, živopisnih lokacija i političke intrige, u pozadini "A Good Shepherda" krije se zapravo jedan sasvim drugi film. Film koji govori o nečemu krajnje prisnom. Govori o čovjeku koji je u ime obiteljskog naslijeđa, nacije i klase dopustio da drugi kroje njegov život te da umjesto njega bitne odluke donosi njegovo fino, privilegirano pleme. To pleme odlučit će o Edwardovoj profesiji, mjestu boravka, braku, romantičnim preferencijama.
Možda je to "pleme" kultivirano i bogato, možda se izdvaja od drugih po smokinzima, pjenušcima i zatvorenim klupskim resortima, ali glavni junak Bell Wilson ne razlikuje se mnogo od indijskih nevjesta kojima roditelji ugovaraju brak ili od siromašnih dinarskih cura koje obitelj odvede u švore. Klasa i društvena skupina odabrali su njegov život u njegovo ime, a on se sam našao na polovici životnog puta, uhvaćen u klopku egzistencije koja mu se ne sviđa. "A Good Shepherd" tu najednom prestaje biti film o CIA-i, "happy few" i WASP-ovima.
On postaje egzistencijalna drama, nešto poput Camusova romana presvučenog u krabulju špijunske sage. Donekle mi je jasno zašto je dijelu business kritike De Nirov film bio dosadan i prazan. Film o egzistencijalnoj čamotinji koji traje 160 minuta navikli smo tolerirati ako je skandinavski ili iranski i ako ga gledamo na festivalu. De Niro je nešto takvo podvalio usred američkog mainstreama, a moram priznati da mi se ta "podvala" jako sviđa.
Jurica Pavičić
Pipci CIA-e pojavljuju se na periferiji žanra, odatle vuku opake ili manje opake konce. Agenti u crnim odijelima ikonografski su fikus žanra, ali CIA kao takva u žanrovskim se filmovima rijetko stavlja pod svjetlo reflektora. U javnom imaginariju CIA je kao stablo koje ima grane, a nema korijenje. Svi mi nekako znamo što, kako i zašto ti dečki rade. Ali, odakle su došli? Tko je strukturirao tu moć? Što je u njezinoj srži, ispod površine?
Tim bijelim pjegama pokušava se baviti igrana dramska epopeja "A Good Shepherd" (Dobar pastir), film o pretpovijesti i ranoj povijesti CIA-e koji redateljski potpisuje slavni glumac Robert De Niro. De Niro je kao glumac snimio desetke klasika, u posljednjoj dekadi iskazao se i kao hit-komičar. Režirati je vjerojatno mogao kad je god htio, ali se samo dvaput na to odlučio.
Prije 13 godina kao režiser je snimio film "A Bronx Tale" s, očito, jakim memoarskim značajkama. Kao režiser je potom zašutio, a ove se godine vratio sa 157-minutnom filmom o pionirskim danima CIA-e, dramom koja je doslovce krcata filmskim zvijezdama. De Nirov ugled među kolegama očito je magnetski, pa se ne treba čuditi castingu u kojem, uz glavnog glumca Matta Damona, glume Angelina Jolie, Alec Baldwin, William Hurt, Billy Crudup, Timothy Hutton, Joe Pesci, Njemica Martina Gedeck, Britanac Michael Gambon te, dakako, sam De Niro, koji je sebi sačuvao manju ulogu invalidnog dijabetičara generala, Irca Billa Sullivana.
"Dobar pastir" film je koji pripovijeda životnu povijest fikcionalnog junaka Edwarda Bella Wilsona, mladića iz ugledne vojničke obitelji koji kao negve nosi očevo samoubojstvo da se izbjegne suđenje za izdaju. Edward se upisuje na ugledno sveučilište Yale i napreduje prema elitnoj sveučilišnoj karijeri filologa. Jednog dana pristupaju mu članovi elitnog studentskog društva Sculls & Bones (Lubanje i kosti), koje unutar kampusa ima doslovce vlastiti hram. Sculls & Bones tajna su bratovština koja prima bijele protestante i Anglosaksonce, a njezini članovi kasnije postaju predsjednici države, šefovi korporacija i društvene perjanice.
(A Good Shepherd)
režija: Robert De Niro,
scenarij: Eric Roth,
uloge: Matt Damon, Angelina Jolie, Tammy Blanchard, Alec Baldwin, Michael Gambon, William Hurt, Billy Crudup, Robert De Niro
| Dobar pastir
|
Kad je u veljači promoviran na Berlinaleu, "A Good Shepherd" prošao je pristojno u svjetskom, ali jako slabo u američkom, napose poslovnom tisku. I dandanas kritička ocjena na Rotten Tomatoes nije mu bajna (56 % pozitivnih recenzija). Dio američke kritike napadao je De Nirov film kao predug, dosadan, zamoran, nedovoljno napet i lišen stvarne političke intrige. Doista - očekujete li od "Dobrog pastira" razorni polemički film o CIA-i, ostat ćete razočarani. Polemičnog oga prema realnom političkom djelovanju CIA-a u filmu gotovo nema, a sama CIA se pojavljuje u posljednjoj trećini filma. Mislim, međutim, da je De Nirov film na dubljoj razini politički čak razorniji nego što bi bio da je direktna politička polemika.
Skriven iza fasade velikih zvijezda, impresivnog budžeta, živopisnih lokacija i političke intrige, u pozadini "A Good Shepherda" krije se zapravo jedan sasvim drugi film. Film koji govori o nečemu krajnje prisnom. Govori o čovjeku koji je u ime obiteljskog naslijeđa, nacije i klase dopustio da drugi kroje njegov život te da umjesto njega bitne odluke donosi njegovo fino, privilegirano pleme. To pleme odlučit će o Edwardovoj profesiji, mjestu boravka, braku, romantičnim preferencijama.
Možda je to "pleme" kultivirano i bogato, možda se izdvaja od drugih po smokinzima, pjenušcima i zatvorenim klupskim resortima, ali glavni junak Bell Wilson ne razlikuje se mnogo od indijskih nevjesta kojima roditelji ugovaraju brak ili od siromašnih dinarskih cura koje obitelj odvede u švore. Klasa i društvena skupina odabrali su njegov život u njegovo ime, a on se sam našao na polovici životnog puta, uhvaćen u klopku egzistencije koja mu se ne sviđa. "A Good Shepherd" tu najednom prestaje biti film o CIA-i, "happy few" i WASP-ovima.
On postaje egzistencijalna drama, nešto poput Camusova romana presvučenog u krabulju špijunske sage. Donekle mi je jasno zašto je dijelu business kritike De Nirov film bio dosadan i prazan. Film o egzistencijalnoj čamotinji koji traje 160 minuta navikli smo tolerirati ako je skandinavski ili iranski i ako ga gledamo na festivalu. De Niro je nešto takvo podvalio usred američkog mainstreama, a moram priznati da mi se ta "podvala" jako sviđa.
Jurica Pavičić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....