'Felicijino putovanje': Da je živ, Hitchcock bi obožavao ovaj film

Gospodin Hilditch (Bob Hoskins) je šef tvorničkog restorana u nekom engleskom provincijskom gradiću.



Ne voli ništa moderno, posebice automate za hranu i piće. Za njega je hrana svetinja kojoj treba posvetiti svu pažnju, spravljati je bez žurbe, servirati s gotovo ceremonijalnom ljubaznošću. Hilditch živi sam i večeri provodi kuhajući posebna jela, uz pomoć televizijske voditeljice i kuharice iz pedesetih godina, čije video snimke pušta i gleda dok sprema jelo.

Opsesija mikserima



Kad mu se pokvari mikser, odlazi u ostavu gdje ima barem pedesetak kutija spakiranih miksera, potpuno istih, s likom televizijske voditeljice. Vozi se u prastarom, ali fantastično uščuvanom Mini Morrisu, kojim ide u kupovinu. Dok kupuje, otvara pakete s hranom i kuša. Hilditch je neobičan čovjek. Kasnije otkrivamo da je on ubojica. Serijski ubojica koji ubija usamljene i nesretne mlade žene s kojima se sprijatelji i koje mu se povjeravaju.



Jedna od njih, koju upoznajemo na samom početku filma kada i Hilditcha, devetnaestogodišnja je irska djevojka Felicia koja kreće tragati za svojim mladićem, ne znajući ni gdje je ni je li tamo gdje ga traži. Ona je trudna, otac ju je prokleo jer je doznao da se mladić prijavio u britansku vojsku, nazvao je kurvom koja u utrobi nosi neprijatelja. Upozna, slučajno, na cesti, Hilditcha i, malo po malo, počinje njihovo druženje, vožnje autom, traganje za njenim mladićem.



Kada doznamo da je televizijska voditeljica koju Hilditch pobožno gleda u stvari njegova majka, koja ga je kao dječaka obasipala jezivom majčinskom ljubavlju i stegom, obje se sudbine, Hilditcheva i Felicijina, povezuju u jednu. Hilditch razumije Felicijin bol zbog očeve okrutnosti, jer, govori, roditelji znaju biti takvi.

Bez okrutnosti

Felicia's Journey

Vel. Brit. - Kanada, 1999.

Redatelj: Atom Egoyan

Uloge: Bob Hoskins, Elaine Cassidy, Claire Benedict, Brid Brennan

Distributer: Blitz

FELICIJINO PUTOVANJE

Za Atoma Egoyana, kanadskog redatelja, oba su njegova junaka žrtve. Da je živ, Alfred Hitchcock bi obožavao Egoyanov film. Možda bi mu zamjerio nedostatak napetosti, no divio bi se psihološkoj preciznosti oslikavanja lica i, nadasve, humoru, koji - treba naglasiti - nikada nije okrutan. Za razliku od svih suvremenih trilera o serijskim ubojicama, "Felicijino putovanje" ne pokazuje nam nijedno ubojstvo, a ipak nas dok gledamo film prožima jeza.



Kao protutežu toj jezi Egoyan nam pruža suosjećajnost. Kad film završava Egoyan nam daje dug, vrlo polagan kadar panorame gradskog parka, ulice, kuća i drveća, kao da nam želi dati vremena da se bez žurbe oprostimo od dvoje junaka čije smo sudbine dijelili i čije smo nesretne intime upoznali.



A Bob Hoskins je posebna priča. Taj glumački genijalac posljednjih je godina nestao, nismo ga gledali i moguće je da su mnogi zaboravili što im nedostaje. I zbog Hoskinsa morate vidjeti "Felicijino putovanje".

Živorad Tomić