Film koji je uskovitlao njemačke emocije

Iako kalendarska godina još nije ni prešla polovicu, utrka za njemački film godine već je odlučena: to je politički triler "Tuđi život" redatelja Floriana Henckela von Donnersmarcka. Ne samo da je taj film u njemačka kina privukao gotovo milijun gledatelja i na nedavnoj dodjeli Lola, njemačke filmske nagrade, pokupio čak 7 od 15 figurica, nego je i pokrenuo široku javnu raspravu o "zločincima" i "žrtvama" u režimu DDR-a.



Savršena režija, izvrstan scenarij, sjajna glumačka ostvarenja i u najsitnijim ulogama - njemački kritičari su u ocjeni "Tuđeg života" složni kao oko rijetko kojeg filma u povijesti njemačke kinematografije.



Ni članovi Njemačke filmske akademije nisu bili drugačijeg mišljenja: film dvometraša maratonskog imena dobio je Lolu u glavnim kategorijama: za najbolji film, za najbolju režiju, najbolji scenarij i najbolju glavnu ulogu. Euforija je još veća jer se radi o redateljskom prvijencu von Donnersmarcka pa je njemački filmski svijet oduševljeno ustanovio - nova redateljska zvijezda je rođena.



"Oficir DDR-ove tajne službe Stasija, tvrd, vjeran režimu, dobiva zadatak špijunirati jedan umjetnički par. Smješta se na tavan njihove kuće i počinje živjeti 'tuđi život'. Što dublje u njega uranja, to postaje svjesniji koliko je njegov vlastiti život jadan", tako opisuje radnju svog naveliko hvaljenog filma 32-godišnji redatelj, stalno ponavljajući da nije htio napraviti dokumentaristički film o DDR-u koji bi rasvijetlio mračne povijesne nepoznanice, nego napraviti dobru filmsku priču koja će zabaviti i dirnuti gledatelje.



Bio je, naravno, svjestan osjetljivosti tematike koju je izabrao pa je u pisanje scenarija, istraživanje povijesnih činjenica, kopanje po arhivu Stasija i konzultacije s osobama koje su na svojoj koži iskusile praksu njemačke tajne službe uložio godinu i pol. On sam je odrastao u Zapadnoj Njemačkoj i s DDR-om je dolazio u dodir, kao dijete, samo tijekom rijetkih posjeta rodbini na istoku.



Film je pokušaj davanja odgovora na pitanja zašto je toliko ljudi u DDR-u pristajalo špijunirati svoje susjede, kolege pa čak i bračne drugove i kako je funkcionirao cijeli Stasijev sustav.



Državna povjerenica za Stasijev arhiv, Marianne Birthler, više je puta pogledala film i izjavila kako joj se jako sviđa zbog činjenice da na dosad neviđen način pokazuje što jedna diktatura čini s ljudima. Ona nema prigovora na autentičnost priče. Istina, rasplet oko sudbine glavnog lika u filmu smatra prilično nevjerojatnim, ali ne misli da on narušava vjerodostojnost filma. Koliko je on vjerodostojan i aktualan govori i činjenica da je glavni glumac Ulrich Mühe, koji igra Stasijeva oficira, i sam bio Stasijeva žrtva. Na pitanje kako se pripremao za svoju ulogu, odgovorio je: "Prisjećao sam se".

Žrtve režima prepoznaju svoju priču

Na posebnoj projekciji film je pogledao kompletan sastav njemačkog Bundestaga i opće je mišljenje da je to prvi film koji se ozbiljno bavi problematikom režima u DDR-u. Jedan od vjerojatno najpoznatijih progonjenih i na kraju prognanih umjetnika iz DDR-a, pjesnik i šansonijer Wolf Biermann rekao je, nakon što je pogledao "Tuđi život", da je naprosto zapanjen činjenicom su neki dijelovi filma "baš kao iz njegove priče".



Zanimljivo je da je von Donnersmarck prije otprilike dvije godine poslao Biermannu scenarij i da ovaj, prema vlastitim riječima, nije htio imati veze s tim projektom jer je mislio da nema šanse da je jedan "naivni balavac, odrastao na zapadu", umjetnički i politički, dorastao izazovu što ga postavlja ovako složena tema. Biermann je, videći konačni rezultat, to mišljenje revidirao i čak počeo vjerovati da su za obradu bolnih tema iz novije njemačke prošlosti podobnije osobe koje na njih gledaju s prostornim i vremenskim odmakom, nego oni koji su "sav jad osobno proživjeli".

Prikazan i u Cannesu

Malo njemačkih filmova zaigra u inozemnim kinima, a još manje ih se proslavi izvan granica. Ali "Tuđi život" ima dobre izglede za to. Publika je oduševljena jer se, bez obzira na povijesno važnu tematiku, radi o izrazito napetom trileru. Na festivalu u Cannesu nije, doduše, prikazan u službenoj konkurenciji, ali su zbog velikog interesa distributera morale biti upriličene dodatne projekcije u jednom od sporednih programa, a distributer Sonny Classics otkupio je prava za prikazivanje u Americi.



Redatelj Florian Henckel von Donnersmarck za sada ne planira nikakve nove projekte nego, kako je najavio, namjerava odgovoriti na "2127 mailova u svom inboxu" i poplaćati račune iz posljednje tri godine. To mu ne bi trebao biti problem s obzirom na to da je samo uz njemačku filmsku nagradu za najbolji film dobio 500.000 eura.