SPLIT, TISNO - Iako će 30. kolovoza ostati zapamćen kao Dan žalosti za Tisno, nimalo slučajno večer pred Badnjak donijela je pravo svjetlo tom mjestu, kojeg je kornatska tragedija zavila u crno. Dvadesettrogodišnji Tišnjanin
Frane Lučić, jedini preživjeli od 13-orice vatrogasaca, nakon puna četiri mjeseca oporavka u splitskom KBC-u, danas je nešto poslije 19 sati u automobilu mjesnog DVD-a stigao kući.
Na zamolbu samog Frane i njegove obitelji, nije bilo dugo najavljivanog svečanog dočeka. Franu su dočekali tek novinari i nekoliko tihih znatiželjnih susjeda. Kao što se i očekivalo, on se danas nije vratio u skromnu kuću svojih roditelja, u kojoj po svemu sudeći nema uvjeta za boravak i odgovarajuću kućnu njegu, već u kuću svoje bake Marije Frkić.
U Tisnom su poštovali njegovu želju da božićne blagdane provede u miru i tišini sa svojom obitelji, a nemali broj Tišnjana smatralo je da ionako još nije vrijeme za slavlje budući da čak pet tišnjanskih obitelji još nije preboljelo gubitak svojih sinova, muževa i očeva koji su poginuli na Kornatu ili su podlegli teškim ozljedama u danima nakon tragedije koja ih je zadesila.
Franu su u Tisnom dočekali baka i mlađi brat, a on nije želio razgovarati s novinarima, već je odmah iz automobila otišao u bakinu kuću. Fešta koju su pripremali tišnjanski KUD Hartić, Pokladni odbor i njegovi prijatelji odgođena je za neka bolja vremena. Prema onome što smo uspjeli doznati, Frane Lučić će odmah nakon božićnih blagdana otići na rehabilitaciju u neke od hrvatskih toplica.
Iza Lučića su ostali dramatični trenuci, u kojima mu je život nebrojeno puta visio o koncu, dani puni neizdrživih bolova, borio se i sa sepsom, ali i teškom istinom o gubitku svih svojih kolega. Njegov povratak u vanjski svijet iznimna je radost ponajprije za njegove najbliže, ali i za cijelu hrvatsku javnost. Lučićev oporavak liječnički tim ocjenjuje nevjerojatnim.
- Frane je medicinsko čudo - reći će doktor Ivan Utrobičić, šef plastične kirurgije, prisjećajući se 30. kolovoza, kada je vatrogasac stigao u bolnicu s dubokim opeklinama trećeg stupnja na 55 posto površine kože.
Budući da se preživljavanje sa 30 posto opečene kože smatra uspjehom, čitavo medicinsko osoblje oduševljeno je Franjinom upornošću, snagom i željom za oporavkom. Lučić je svoje bolničke dane provodio u potpunoj izolaciji, bez informacija o vanjskom svijetu, bez radija i televizije.
Više od osam puta je operiran, odstranjeno mu je opečeno tkivo zamijenjeno njegovom zdravom kožom autotransplantacijom, te dijelom uzgojenom kožom u laboratoriju u Bratislavi. Sedmog dana rujna otkazala su mu pluća, priključen je na respirator, tek što je izgledalo da se počeo oporavljati, dobio je sepsu. No, ni ta opaka infekcija nije zaustavila njegovu snažnu volju pa se unatoč svemu 58-og dana provedenog u bolnici osovio na svoje noge. Više od svih rana Franu je zabolila vijest o gubitku njegovih kolega.
Noću je imao more, vrištao, vraćale su mu se slike tragedije, požara i vatrogasaca u plamenu - navode sestre s odjela koje su danonoćno bdjele nad njim. I zavoljele ga. - Sretne smo da odlazi, ali nedostajat će nam - kažu. - Ne možete zamisliti kako je teško kad je netko potpuno svjestan težine tragedije, težine svojih ozljeda, kad netko preživi pakao i sačuva osmijeh na usnama, to je naš Frane.
Slobodna Dalmacija u Božićnom trobroju donosi ekskluzivni razgovor s jedinim preživjelim vatrogascem iz kornatske tragedije, Franom Lučićem. Razgovor su samo nekoliko sati pred puštanje Frane Lučića iz splitske bolnice na kućnu njegu vodili Krunoslav Kljaković i Ivica Marković, dok je fotoaparatom sve zabilježio Matko Biljak. Razgovor je vođen u prisustvu dr. Ivana Utrobičića, koji je uz liječničku ekipu najzaslužniji što se u KBC-u Split, na Križinama dogodilo čudo.
Frane je razgovor podnio bez ikakvih većih problema, a najviše je zapanjila činjenica da je jako dobrog zaspoloženja, vedar i nasmijan s ogromnim elanom i voljom za nastavak života. Frane je upoznat s razmjerima kornatske tragedije i o samom događaju priča trezveno, svjestan kakvu je kataklizmu izazvao naočigled malen požar.
Prema njegovu mišljenju, helikopter koji je vatrogasce prevezao na Kornat bio je ispravan, a prema njemu najveći krivac za tragediju je kruška s vodom koja je bila od vatrogasaca ostavljena na udaljenosti od oko jednog kilometra, do koje su oni morali hodati. Za kornatske heroje poguban je bio vjetar koji je jako puhao i koji je u velikoj mjeri utjecao na brzo širenje vatrene stihije.
Frane je pun planova za život, a kao najveću zelju naveo je završavanje školovanja na splitskom FESB-u, kao i zapošljavanje. Velika mu je želja da se oženi i dobije djecu, no kako kaže za sve ima vremena, samo treba strpljenja.
Doktora Ivana Utrobičića naziva svojim spasiteljem i kako je na kraju istaknuo svima želi sretan Božić i Novu godinu, sa željom da nitko nikada ne doživi ono što je on doživio i preživio. - U medijima se dosta špekuliralo o tomu je li požar na Kornatima trebalo gasiti. Što vi mislite?
- Ne znam, teško mi je o tome govoriti jer mi nismo znali jesu li kuće ugrožene. Naprosto s mjesta gdje smo iskrcani nismo mogli vidjeti kuće. Nama je najvažnije bilo ugasiti čelo tog požara, da se on ne širi. ( Krunoslav Kljaković)
Marina Rajačić;Diana Ferić
Na zamolbu samog Frane i njegove obitelji, nije bilo dugo najavljivanog svečanog dočeka. Franu su dočekali tek novinari i nekoliko tihih znatiželjnih susjeda. Kao što se i očekivalo, on se danas nije vratio u skromnu kuću svojih roditelja, u kojoj po svemu sudeći nema uvjeta za boravak i odgovarajuću kućnu njegu, već u kuću svoje bake Marije Frkić.
U Tisnom su poštovali njegovu želju da božićne blagdane provede u miru i tišini sa svojom obitelji, a nemali broj Tišnjana smatralo je da ionako još nije vrijeme za slavlje budući da čak pet tišnjanskih obitelji još nije preboljelo gubitak svojih sinova, muževa i očeva koji su poginuli na Kornatu ili su podlegli teškim ozljedama u danima nakon tragedije koja ih je zadesila.
| Iza Frane Lučića ostali su dramatični trenuci u kojima mu je život više puta visio o koncu, a sačuvali su ga liječnici i osoblje KBC -a Split |
Iza Lučića su ostali dramatični trenuci, u kojima mu je život nebrojeno puta visio o koncu, dani puni neizdrživih bolova, borio se i sa sepsom, ali i teškom istinom o gubitku svih svojih kolega. Njegov povratak u vanjski svijet iznimna je radost ponajprije za njegove najbliže, ali i za cijelu hrvatsku javnost. Lučićev oporavak liječnički tim ocjenjuje nevjerojatnim.
- Frane je medicinsko čudo - reći će doktor Ivan Utrobičić, šef plastične kirurgije, prisjećajući se 30. kolovoza, kada je vatrogasac stigao u bolnicu s dubokim opeklinama trećeg stupnja na 55 posto površine kože.
Budući da se preživljavanje sa 30 posto opečene kože smatra uspjehom, čitavo medicinsko osoblje oduševljeno je Franjinom upornošću, snagom i željom za oporavkom. Lučić je svoje bolničke dane provodio u potpunoj izolaciji, bez informacija o vanjskom svijetu, bez radija i televizije.
Više od osam puta je operiran, odstranjeno mu je opečeno tkivo zamijenjeno njegovom zdravom kožom autotransplantacijom, te dijelom uzgojenom kožom u laboratoriju u Bratislavi. Sedmog dana rujna otkazala su mu pluća, priključen je na respirator, tek što je izgledalo da se počeo oporavljati, dobio je sepsu. No, ni ta opaka infekcija nije zaustavila njegovu snažnu volju pa se unatoč svemu 58-og dana provedenog u bolnici osovio na svoje noge. Više od svih rana Franu je zabolila vijest o gubitku njegovih kolega.
Noću je imao more, vrištao, vraćale su mu se slike tragedije, požara i vatrogasaca u plamenu - navode sestre s odjela koje su danonoćno bdjele nad njim. I zavoljele ga. - Sretne smo da odlazi, ali nedostajat će nam - kažu. - Ne možete zamisliti kako je teško kad je netko potpuno svjestan težine tragedije, težine svojih ozljeda, kad netko preživi pakao i sačuva osmijeh na usnama, to je naš Frane.
Slobodna Dalmacija u Božićnom trobroju donosi ekskluzivni razgovor s jedinim preživjelim vatrogascem iz kornatske tragedije, Franom Lučićem. Razgovor su samo nekoliko sati pred puštanje Frane Lučića iz splitske bolnice na kućnu njegu vodili Krunoslav Kljaković i Ivica Marković, dok je fotoaparatom sve zabilježio Matko Biljak. Razgovor je vođen u prisustvu dr. Ivana Utrobičića, koji je uz liječničku ekipu najzaslužniji što se u KBC-u Split, na Križinama dogodilo čudo.
Frane je razgovor podnio bez ikakvih većih problema, a najviše je zapanjila činjenica da je jako dobrog zaspoloženja, vedar i nasmijan s ogromnim elanom i voljom za nastavak života. Frane je upoznat s razmjerima kornatske tragedije i o samom događaju priča trezveno, svjestan kakvu je kataklizmu izazvao naočigled malen požar.
Prema njegovu mišljenju, helikopter koji je vatrogasce prevezao na Kornat bio je ispravan, a prema njemu najveći krivac za tragediju je kruška s vodom koja je bila od vatrogasaca ostavljena na udaljenosti od oko jednog kilometra, do koje su oni morali hodati. Za kornatske heroje poguban je bio vjetar koji je jako puhao i koji je u velikoj mjeri utjecao na brzo širenje vatrene stihije.
Frane je pun planova za život, a kao najveću zelju naveo je završavanje školovanja na splitskom FESB-u, kao i zapošljavanje. Velika mu je želja da se oženi i dobije djecu, no kako kaže za sve ima vremena, samo treba strpljenja.
Doktora Ivana Utrobičića naziva svojim spasiteljem i kako je na kraju istaknuo svima želi sretan Božić i Novu godinu, sa željom da nitko nikada ne doživi ono što je on doživio i preživio. - U medijima se dosta špekuliralo o tomu je li požar na Kornatima trebalo gasiti. Što vi mislite?
- Ne znam, teško mi je o tome govoriti jer mi nismo znali jesu li kuće ugrožene. Naprosto s mjesta gdje smo iskrcani nismo mogli vidjeti kuće. Nama je najvažnije bilo ugasiti čelo tog požara, da se on ne širi. ( Krunoslav Kljaković)
|
'Želim završiti fakultet, zaposliti se i ženiti'
|
Marina Rajačić;Diana Ferić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....