Geza Bocan: Bol nestaje kad udahnem život novoj bisernici

VALPOVO - Geza Bocan (45), prognanik iz gradića Senta na sjeveru Bačke, gdje je živio s roditeljima i djedom, poznatim glazbenicima, do 1995. godine, svoju je prvu tamburicu bisernicu ručno izradio već u 15. godini, a na njegovim instrumentima danas sviraju i najbolji hrvatski tamburaši (Zlatni dukati).



On i njegova obitelj doživjeli su strahote progona, psihičko zastrašivanje nakon vojne akcije Oluja, kada su ih iz rodne Sente i njihove kuće protjerali pripadnici ondašnjih srpskih postrojbi jer su mađarske nacionalnosti i katolici. Spas su pronašli u Pečuhu, a zatim u Valpovu, gdje je Gezin otac imao prijatelje.

Prva tvornica instrumenata



Danas Geza s gorčinom u glasu kaže kako u snovima često sanja svoju rodnu kuću i Sentu, a njemu najdražu, već legendarnu pjesmu "Ne dirajte mi ravnicu", koju izvode Najbolji hrvatski tamburaši, često i sam pjevuši. No zna, kaže, da se nikada više neće vratiti na sjever Bačke jer ga previše bolnih uspomena veže za taj kraj. Zbog ratnih trauma u razdoblju od tri godine umrli su mu i roditelji i djed, a sam se spasio od bolesti zahvaljujući izradi bisernica, basova, čela... Geza je posljednji potomak obitelji koja je nosila titulu "tamburaški Stradivari", a njegov pradjed Lajoš Geza je davne 1937. godine u Senti osnovao Prvu jugoslavensku tvornicu muzičkih instrumenata s ondašnjim cjenovnikom.



- Ljubav prema tamburici usadili su mi moj djed i otac s kojima sam u radionici znatiželjno promatrao kako od komada drveta čudesnim pokretima njihovih ruku nastaju instrumenti koji proizvode bogatstvo zvukova.

Živa legenda



Legenda tamburaške glazbe Janika Balaš svirao je na instrumentima koje su izradili moj djed i otac, a naša glazbala su tražena jer je gornja ploča izrađena od posebnog drveta specijalne potkarpatske jele koja raste iznad 600 metara nadmorske visine. To drvo nabavljam iz  Slovenije i Austrije. A upravo ta gornja drvena ploča je duša instrumenta. Ostale dijelove pravim od javora i jasena koji moraju biti potpuno suhi. Razlika između sve više strojno napravljenih i ručno majstorski izrađenih instrumenata, osim bogatstva zvuka, je dugi vijek trajanja. Naše tamburice  traju i do pola stoljeća, dok strojno napravljeni instrumenti pucaju već nakon nekoliko mjeseci. Najsretniji sam kada s mojih bisernica poteku pjesme koje razvesele ne samo mene, već mnoge druge poznate i nepoznate ljude.