Poput mnogih pustolovnih filmova, i treće izdanje "Pirata s Kariba" počinje odmazdom. Dok glasnik monotonom recitacijom obznanjuje da sve one koji se znaju s piratima ili su im bilo kad pružili pomoć očekuje smrt, povorka nesretnika polako se kreće prema vješalima.
Krvnici ekspeditivno obavijaju omče oko vratova svojih žrtvi, no na pozornici koja se uzdiže na gradskom trgu istodobno se može obaviti tek šest-sedam smaknuća. Red je stoga poveći, a u njemu zamjećujemo i dječaka koji u rukama odsutno vrti novčić. Naposljetku se i on uspne do vješala, ali jedan od krvnika ustanovi da je dječak prenizak da bi dosegao uže, pa mu donese klupicu kako bi ga izjednačio s odraslima.
Navikao na slične situacije u filmovima poput "Legende o Zorrou", gledatelj sluti što predstavlja takvo otezanje. Sada će se odnekud pojaviti junaci koje je upoznao u prethodna dva izdanja - hrabri Will Turner ili srčana Elizabeth Swann (kapetana Jacka Sparrowa ne očekuje jer ga je na kraju prethodnog filma progutala divovska hobotnica) - i ubiti boga u krvnicima.
Ali ništa od toga! Omča se zategne, novčić koji je dječak držao odleti u zrak, uslijedi zatamnjenje, a iz mraka se pojavi natpis "Pirati s Kariba: Na kraju svijeta".
Kakav je to film u kojemu se već na samom početku podrivaju uvriježena očekivanja gledatelja?! Nesumnjivo čudan, no na takvo što mora se biti spreman kada je u pitanju serijal "Pirati s Kariba". Prvi je film donekle sličio Spielbergovim i Lucasovim "Otimačima izgubljenog kovčega" jer se doimao kao još jedan novohollywoodski pastiš klasika pustolovnog žanra iz 30-ih i 40-ih godina prošlog stoljeća.
Ipak, bilo je tu i izvjesne razlike. Spielberg i Lucas svoj su ironijski odmak diskretno utkali u radnju, ne dopustivši da im netko predbaci kako se sprdaju sa svetinjama poklonika nostalgije. Budući da su ključni autori "Pirata s Kariba" - producent Jerry Bruckheimer, redatelj Gore Verbinski i scenaristi Ted Elliott i Terry Rossio - sve samo ne filmoljupci starog kova (Elliott i Rossio smislili su najunosniju franšizu u povijesti crtića, "Shreka", tako što su Disneyjevu tradiciju okrenuli naglavce), njihova je modernistička zaigranost puno drskija.
Uostalom, koje li bizarnosti da suvremeni pandan junacima kakve su nekad tumačili Errol Flynn i Tyrone Power bude ekstravagantni Jack Sparrow kojega Johnny Depp glumi kao da je u pitanju biseksualna rock zvijezda. Pretpostavljam da su autori "Pirata" na vidjelo htjeli iznijeti činjenicu da su ikone prošlosti, poput Flynna i Powera, ispod plašta muževnosti skrivale podvojene seksualne interese, no čini se da im je ipak bilo važnije napraviti darmar u skladištu starina.
Kada razgrnemo slojeve hollywoodskih preljeva, pirati 21. stoljeća bliži su likovima iz komada Toma Stopparda i Samuela Becketta (glavni negativac ne zove se bez razloga lord Beckett), nego onima iz romana Rafaela Sabatinija. "Pirati s Kariba: Na kraju svijeta" najradikalniji je nastavak serijala, a ujedno i najzačudniji moderni hollywoodski blockbuster.
U jednoj sceni Depp se suočava s kamenim oblucima koji se pretvaraju u račiće, a neposredno zatim doslovno s neba u ruke mu se spusti uže. Ni redatelj avangardne kazališne predstave ne bi takvo što smislio! Dakako, da se film sastoji samo iz takvih ludorija, publika bi vrlo brzo počela napuštati kino.
Ima tu dosta promišljanja u kakvom se kontekstu smiju plasirati gegovi apsurda, a pažnju gledatelja zadržava se kako virtuoznim akcijskim prizorima tako i pustolovnom romantikom. Ponekad je sve troje isprepleteno, kao u sceni u kojoj se Will i Elizabeth vjenčaju, mačujući se za vlastiti život, a ponekad to gledatelj nije u stanju sve ni pohvatati zbog podužeg (168 minuta) trajanja filma.
Doda li se tome da čitav serijal iskušava strpljenje poklonika smišljanjem narativnih pokretača koji će kad-tad završiti u muzeju najvećih dramskih bezobrazluka (jedan od njih je činjenica da srce kapetana broda Ukleti Holandez osigurava onome tko ga posjeduje gospodarenje morima; ništa manje nije proizvoljna ni misterija morske boginje Kalipso i njezina ljudskog utjelovljenja), lako je pretpostaviti da će posljednji dio serijala povećati hordu nezadovoljnika koja ga nije prihvatila još od prvog filma.
A ipak, navedite bar jednu tako skupu hollywoodsku produkciju koja se drznula relativizirati granicu života i smrti među svojim protagonistima te ostaviti da se dosta važan dio filma odigra nakon sedam-osam minuta dugačke odjavne špice?! "Pirati s Kariba" ne igraju na sigurno i upravo ih zbog toga treba znati cijeniti.
Nenad Polimac
Krvnici ekspeditivno obavijaju omče oko vratova svojih žrtvi, no na pozornici koja se uzdiže na gradskom trgu istodobno se može obaviti tek šest-sedam smaknuća. Red je stoga poveći, a u njemu zamjećujemo i dječaka koji u rukama odsutno vrti novčić. Naposljetku se i on uspne do vješala, ali jedan od krvnika ustanovi da je dječak prenizak da bi dosegao uže, pa mu donese klupicu kako bi ga izjednačio s odraslima.
Navikao na slične situacije u filmovima poput "Legende o Zorrou", gledatelj sluti što predstavlja takvo otezanje. Sada će se odnekud pojaviti junaci koje je upoznao u prethodna dva izdanja - hrabri Will Turner ili srčana Elizabeth Swann (kapetana Jacka Sparrowa ne očekuje jer ga je na kraju prethodnog filma progutala divovska hobotnica) - i ubiti boga u krvnicima.
Ali ništa od toga! Omča se zategne, novčić koji je dječak držao odleti u zrak, uslijedi zatamnjenje, a iz mraka se pojavi natpis "Pirati s Kariba: Na kraju svijeta".
Kakav je to film u kojemu se već na samom početku podrivaju uvriježena očekivanja gledatelja?! Nesumnjivo čudan, no na takvo što mora se biti spreman kada je u pitanju serijal "Pirati s Kariba". Prvi je film donekle sličio Spielbergovim i Lucasovim "Otimačima izgubljenog kovčega" jer se doimao kao još jedan novohollywoodski pastiš klasika pustolovnog žanra iz 30-ih i 40-ih godina prošlog stoljeća.
Ipak, bilo je tu i izvjesne razlike. Spielberg i Lucas svoj su ironijski odmak diskretno utkali u radnju, ne dopustivši da im netko predbaci kako se sprdaju sa svetinjama poklonika nostalgije. Budući da su ključni autori "Pirata s Kariba" - producent Jerry Bruckheimer, redatelj Gore Verbinski i scenaristi Ted Elliott i Terry Rossio - sve samo ne filmoljupci starog kova (Elliott i Rossio smislili su najunosniju franšizu u povijesti crtića, "Shreka", tako što su Disneyjevu tradiciju okrenuli naglavce), njihova je modernistička zaigranost puno drskija.
Uostalom, koje li bizarnosti da suvremeni pandan junacima kakve su nekad tumačili Errol Flynn i Tyrone Power bude ekstravagantni Jack Sparrow kojega Johnny Depp glumi kao da je u pitanju biseksualna rock zvijezda. Pretpostavljam da su autori "Pirata" na vidjelo htjeli iznijeti činjenicu da su ikone prošlosti, poput Flynna i Powera, ispod plašta muževnosti skrivale podvojene seksualne interese, no čini se da im je ipak bilo važnije napraviti darmar u skladištu starina.
Kada razgrnemo slojeve hollywoodskih preljeva, pirati 21. stoljeća bliži su likovima iz komada Toma Stopparda i Samuela Becketta (glavni negativac ne zove se bez razloga lord Beckett), nego onima iz romana Rafaela Sabatinija. "Pirati s Kariba: Na kraju svijeta" najradikalniji je nastavak serijala, a ujedno i najzačudniji moderni hollywoodski blockbuster.
U jednoj sceni Depp se suočava s kamenim oblucima koji se pretvaraju u račiće, a neposredno zatim doslovno s neba u ruke mu se spusti uže. Ni redatelj avangardne kazališne predstave ne bi takvo što smislio! Dakako, da se film sastoji samo iz takvih ludorija, publika bi vrlo brzo počela napuštati kino.
Ima tu dosta promišljanja u kakvom se kontekstu smiju plasirati gegovi apsurda, a pažnju gledatelja zadržava se kako virtuoznim akcijskim prizorima tako i pustolovnom romantikom. Ponekad je sve troje isprepleteno, kao u sceni u kojoj se Will i Elizabeth vjenčaju, mačujući se za vlastiti život, a ponekad to gledatelj nije u stanju sve ni pohvatati zbog podužeg (168 minuta) trajanja filma.
Doda li se tome da čitav serijal iskušava strpljenje poklonika smišljanjem narativnih pokretača koji će kad-tad završiti u muzeju najvećih dramskih bezobrazluka (jedan od njih je činjenica da srce kapetana broda Ukleti Holandez osigurava onome tko ga posjeduje gospodarenje morima; ništa manje nije proizvoljna ni misterija morske boginje Kalipso i njezina ljudskog utjelovljenja), lako je pretpostaviti da će posljednji dio serijala povećati hordu nezadovoljnika koja ga nije prihvatila još od prvog filma.
A ipak, navedite bar jednu tako skupu hollywoodsku produkciju koja se drznula relativizirati granicu života i smrti među svojim protagonistima te ostaviti da se dosta važan dio filma odigra nakon sedam-osam minuta dugačke odjavne špice?! "Pirati s Kariba" ne igraju na sigurno i upravo ih zbog toga treba znati cijeniti.
Nenad Polimac
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....