Kada je HTV najavio sedam emisija “Evergreen Fest Showa” subotom navečer, mnogi su se gledatelji poveselili kako će na malome ekranu ponovno vidjeti omiljena lica pjevača svoje mladosti koji će ih vječnim melodijama vratiti u vrijeme koje je netko usporedio sa “surovom rijekom bez povratka”. To je potaknulo i znatiželju o sadašnjosti pionira hrvatske estrade.
Visoki kriteriji vremena
I sam idejni autor projekta Davor Paljevec htio je da u emisijama pjevaju izvorni izvođači, a samo ako to nije moguće, da umjesto njih pjevaju pjevači odgovarajućeg glasa. No, TV moćnici odlučili su da evergreene, koje se nerijetko poistovjećuje s nekadašnjim hitovima, pjevaju Vanna, Massimo, Jacques Houdek, Maja Blagdan, Đani Stipaničev i Jelena Radan, koji će otpjevati 84 pjesme prema odabiru žirija, a od kojih će publika izabrati “najevergreen”. Premda je gledanost prvih dviju emisija bila visoka, negdje na razini “Plesa sa zvijezdama”, među publikom i pjevačima starije generacije čuju se različiti komentari, a nije zadovoljan ni Davor Paljevec te je zatražio da se njegovo ime briše sa špice zabavno-glazbenog showa.
- Neka pjevaju mlađi pjevači, ali neka u svakoj emisiji pjeva i netko iz te zlatne generacije, primjerice Višnja Korbar, Anica Zubović, Gabi, Radojka Šverko, jer u svojem repertoaru imaju pjesme koje su izdržale visoke stručne kriterije vremena - komentira Zdenka Kovačiček.
Zauvijek ‘zelene’ pjesme
Čini se da je u pravu jer pjevači prve naše estradne generacije, čije su neke pjesme postali evergreeni, još uvijek dojmljivo scenski izgledaju, a na glasovnoj svježini mlađi im mogu pozavidjeti. Primjerice, Višnja Korbar sinonim je pjevačice kajkavskih evergreena, a među svoje “vječne melodije” može uvrstiti i skladbu Miljenka Prohaske “Zbog jedne davne melodije” koju je u alternaciji sa Zdenkom Kovačiček pjevala na Opatijskom festivalu 1970. godine:
- Imam osjećaj da je serija rađena ad hoc. Malo dosadi gledati iste pjevače, u istome ambijentu. Neka pjevaju mlađi, ali uvijek drugi, primjerice Nina Badrić, Doris Dragović. Za mene su evergreeni pjesme ‘Još samo večeras’ u interpretaciji Drage Diklića, ‘Pismo ćali’ Vice Vukova, ‘Oprosti mi, pape’ Olivera Dragojevića, Gibonnijeva ‘Cesarica’ i apsolutno ‘Suza za zagorske brege’ Zvonka Špišića. Nikako se ne smije zaboraviti Ivu Robića!
- Smiješno je uvjeravati ljude što je dobra ‘uvijek zelena’ pjesma, jer je to stvar ukusa, pa se autor emisije ‘Evergreen’ dosjetio da najbolje skladbe bira samo gledateljstvo. Druga je stvar koje su pjesme predložili urednici i u kakvim izvedbama. Sad dolazi ono zbog čega je nastao naziv evergreen. To ne mogu biti pjesme koje su skladane jučer, danas ili će tek biti skladane. Ako se držimo zabavnih nota (šlagera), onda to u nas znači do 80-ih godina prošlog stoljeća. Zato što samo vrijeme dokazuje koje su pjesme nakon toliko godina ostale svježe i još se izvode. Ne moraju se svi suglasiti s izvedenim skladbama, no većina predloženih ne samo da nije zaslužila ime evergreen, nego je već davno zaboravljena ili nije proživjela vrijeme za takvu kvalifikaciju - misli Mišo Doležal, svestrana i dugoprisutna glazbena osobnost.
Dokaz je što dio tih pjesama još traži put do slušatelja, a njihovi originalni interpreti još su mladi ili nastupaju u punom sjaju. Doležal hvali odabir trenutačno najkvalitetnijih estradnih izvođača, iako nije svaka pjesma za svakog izvođača, “pa makar on bio lijep kao slika i popularan kao Vlatka Pokos”. Priliku za podsjećanje na domaće evergreene, spominje Doležal, svakodnevno pruža Radio Sljeme, uz dokaze velike slušanosti, dok TV show to ponavlja u vrlo blijedom svjetlu. U našoj hrvatskoj zabavnoj glazbi ima puno skladbi koje će ostati ‘uvijek zelene’, a pri tom mislim na njihove skladatelje Nenada Grčevića, Ljubu Kuntarića, Nikicu Kalogjeru, Zvonka Špišića, Dragu Diklića, Zdenka Runjića, Rajka Dujmića, Alfonsa Vučera, Alfija Kabilja, Hrvoja Hegedušića i druge, navodi Doležal.
Slično misli i skladatelj Alfi Kabiljo, koji ovih dana ubrzano završava svoju prvu operu “Casanova u Istri” koja će biti praizvedena u listopadu ove godine u riječkome HNK Ivana pl. Zajca.
Neusporedivi hitovi
- Evergreen mora imati vrlo dobru melodiju i harmonije da se može aranžirati u svim stilovima i ritmovima. Hitovi ne moraju biti evergreeni jer često izvrstan aranžman s ‘gimickom’ (štos, caka) i šarmantna interpretacija, uz dobar marketing, mogu stvoriti hit. Od mojih 800 snimljenih pjesama mnoge bi mogle biti evergrini jer sam uvijek nastojao napisati kristalnu melodiju s dobrom harmonizacijom. Evo nekoliko: ‘Neka cijeli svijet’ iz mjuzikla ‘Jalta, Jalta’, ‘Tvoja zemlja’ s vječnim Vicom Vukovim, ‘Svijet je moj’ u velikoj interpretaciji Radojke Šverko, ‘Parkovi’, šansona s neponovljivom Terezom, ‘Dan koji se pamti’ sa sjajnim Kićom Slabincem i ‘Želim malo nježnosti i ljubavi’ s dandanas nezaboravnom Anom Štefok i Gabi Novak - kaže Kabiljo.
Drago Diklić, čije pjesme mnogi naši sugovornici svrstavaju u evergreene, podsjeća kako u “vječne melodije” spada svaka vrsta glazbe koja se svira ili obnavlja kroz razdoblje dulje od 20 godina.
- Naravno da i hit može postati evergreen. Jedan od najljepših primjera je melodija ‘White Christmas’ koju je 1940. napisao Irving Berlin, a snimio Bing Crosby. Pojam evergreen vezan je ponajprije uz kvalitetnu glazbu i prateće smisleno vrijedne tekstove. Jednostavnije glazbene forme s ‘jeftinim’ tekstovima, pisane za komercijalnu upotrebu, a često i brzu zaradu, brzo se zaboravljaju. Evergreen djela nije moguće uspoređivati. Pjesmu ‘Ta tvoja ruka mala’ Ljube Kuntarića ili ‘Samo jednom se ljubi’ Ive Robića nemoguće je uspoređivati s melodijama ‘Suza za zagorske brege’ i ‘Milioner’ Zvonka Špišića, ili ‘Kuća pored mora’ i ‘Ono sve što znaš o meni’ Arsena Dedića. Sve su to vječne melodije i hitovi. Na moje zadovoljstvo u takve se svrstavaju i moje melodije ‘Još samo večeras’ i ‘Opet si plakala’ - navodi Diklić.
Nedorasla nova generacija
Helga Vlahović Brnobić, legendarna TV voditeljica u čijim su emisijama pjevali naši pjevači evergreena i koja će biti gošća showa ove subote, smatra kako ne moraju samo stare pjesme biti evergreeni, u koje uvrštava “Košulja plava” i “Ključ je ispod otirača” Novih fosila s neponovljivom i prerano umrlom Đurđicom Barlović, “Još mirišu kušini” u interpretaciji Radojke Šverko, Arsenove pjesme “Moderato cantabile” i “Kuća pored mora”, Gabičinu “Ljubav ili šala”, “Još samo večeras” Drage Diklića, “Okrećem listove kalendara” Anice Zubović, “Zagreb, Zagreb” koju su u alternaciji pjevali Zdenka Vučković i Marko Novosel, Kićinu “Zbog jedne divne crne žene” i sve Robićeve pjesme. Ali, najavljuje kako će i Giullianova “Oluja” jednoga dana biti evergreen.
Često kritički raspoložena Zdenka Vučković, čiju pjesmu “Zeko i potočić” ugledni skladatelj i dugogodišnji radijski glazbeni urednik Vladimir Delač smatra jednim od njezinih evergreena, u jednoj se novinskoj izjavi jasno izrazila o TV emisiji u kojoj “ne postoji red, sve je kaotično i razbacano, nije dočarana prava emocija pjesama, a žiri je svojim razmetanjem i narcisoidnošću zakinuo pjevače i skladatelje kojima se trebalo pokloniti najviše pažnje jer je njihova zasluga najveća”. Massimovu izvedbu pjesme “Samo jednom se ljubi” legende Ive Robića ocijenila je nepodnošljivom! I Radojka Šverko kaže da ubuduće treba više promisliti kojem se pjevaču povjerava izvođenje određene pjesme.
Arsen Dedić zadovoljan je kako je Massimo izvrsno interpretirao “Moderato cantabile”, ali primjećuje da sadašnje izvedbe nisu na razini neponovljivih evergreena koje pamtimo, iako je dobra namjera autora da se sjetimo tih pjesama. Kao skladatelje vječnih pjesama spominje Ljubu Kuntarića, Stipicu i Nikicu Kalogjeru, Alfonsa Vučera, Milutina Vandekara, Peru Gotovca i njegovu “Baladu”.
Doajenka među pjevačicama, Anica Zubović, koja je u Domu za starije i nemoćne osobe na Trešnjevci koncertom potkraj studenoga prošle godine obilježila 60 godina svoje pjevačke karijere, dokazujući svu ljepotu svojega alta, u svoj bi evergreen uvrstila pjesmu “Bršljan”, prepjev sanremske pjesme iz 1958. godine, koja se u radijskim emisijama i danas izvodi i za čije je snimanje Nikica Kalogjera preko noći napisao aranžman.
Tereza, Radojka, Gabi...
Prebogata duhom i životnom vedrinom Betty Jurković, koja već nekoliko tjedana šeće rodnom Opatijom s rukom u gipsu, evergreen pjesmom smatra “Opatijo bajna” Ive Robića, a istarska pjevačka ikona Lidija Percan, koja prilično samozatajno živi u Puli i koja je svojedobno bila jedna od najkomercijalnijih pjevačica izdavača ploča iz zagrebačke Dubrave, evergreenom smatra “kompletnu pjevačku pojavu Tereze Kesovije”.
Nezaboravna Ana Štefok od devedesetih se godina ne pojavljuje u javnosti. Viđaju je svako jutro na kavi u jednom zdravljaku u njezinu susjedstvu, u novozagrebačkom naselju Zapruđe, i samo rijetki u dami zaklonjenoj naočalama prepoznaju hrvatsku Connie Francis koja u naše evergreene uvrštava pjesmu “Vino i gitare” u interpretaciji Gabi Novak te nekoliko pjesama Drage Diklića, Stjepana Jimmyja Stanića i Radojke Šverko. Gabičin je evergreen i kajkavska popevka “Oko jene hiže” koja je na repertoaru doslovce svih pjevačkih zborova u kajkavskom govornom području!
Škoro budući evergreen?
Nekad jedan od najpopularnijih hrvatskih zabavnoglazbenih pjevača Marko Novosel iz svoga repertoara kao evergreene izdvaja pjesme “Zagreb, Zagreb” i “Maškare” koju je pjevao s Gabi Novak. Marka kao evergreen pjevača spominje i Vladimir Delač podsjećajući na pjesmu “Nima Splita do Splita” koju su pjevali Marko i Tereza, ali u evergreene uvrštava i skladbu Tomislava Ivčića “Večeras je naša fešta”, a evergreen budućnost najavljuje pjesmi “Ne dirajte mi ravnicu” Miroslava Škore.
U evergreene mnogi uvrštavaju i skladbu Stjepana Mihaljinca “Proplakat će zora”, u kojoj je jedan od naših najuglednijih glazbenika među prvima u zabavnoj pjesmi počeo koristiti dalmatinski melos, kojom je Mišo Kovač na Splitskom festivalu 1971. godine pokupio sve moguće nagrade, a singl ploča s tom pjesmom u tri je mjeseca prodana u 400.000 primjeraka.
Vječne melodije sluša i operna primadona Vlatka Oršanić, pjevačica s međunarodnom pjevačkom karijerom koja je danas i pročelnica Odjela solo pjevanja na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, opredjeljujući se za pjesme Ive Robića, posebice skladbu “Samo jednom se ljubi”.
A što o “Evergreen Fest Showu” misli Hrvoje Hegedušić, aktualni predsjednik Hrvatskog društva skladatelja?
- Ideja o ovakvoj emisiji nije loša. Bio sam član sedmeročlanog žirija koji je birao pjesme za sedam emisija i osmu finalnu. Nakon toga urednici su birali pjevače. Sama realizacija emisije ne sviđa mi se odveć. Ne dobiva se dojam o pjesmama evergreenima, što je bila intencija projekta.
Željko Slunjski
Visoki kriteriji vremena
I sam idejni autor projekta Davor Paljevec htio je da u emisijama pjevaju izvorni izvođači, a samo ako to nije moguće, da umjesto njih pjevaju pjevači odgovarajućeg glasa. No, TV moćnici odlučili su da evergreene, koje se nerijetko poistovjećuje s nekadašnjim hitovima, pjevaju Vanna, Massimo, Jacques Houdek, Maja Blagdan, Đani Stipaničev i Jelena Radan, koji će otpjevati 84 pjesme prema odabiru žirija, a od kojih će publika izabrati “najevergreen”. Premda je gledanost prvih dviju emisija bila visoka, negdje na razini “Plesa sa zvijezdama”, među publikom i pjevačima starije generacije čuju se različiti komentari, a nije zadovoljan ni Davor Paljevec te je zatražio da se njegovo ime briše sa špice zabavno-glazbenog showa.
- Neka pjevaju mlađi pjevači, ali neka u svakoj emisiji pjeva i netko iz te zlatne generacije, primjerice Višnja Korbar, Anica Zubović, Gabi, Radojka Šverko, jer u svojem repertoaru imaju pjesme koje su izdržale visoke stručne kriterije vremena - komentira Zdenka Kovačiček.
Zauvijek ‘zelene’ pjesme
Čini se da je u pravu jer pjevači prve naše estradne generacije, čije su neke pjesme postali evergreeni, još uvijek dojmljivo scenski izgledaju, a na glasovnoj svježini mlađi im mogu pozavidjeti. Primjerice, Višnja Korbar sinonim je pjevačice kajkavskih evergreena, a među svoje “vječne melodije” može uvrstiti i skladbu Miljenka Prohaske “Zbog jedne davne melodije” koju je u alternaciji sa Zdenkom Kovačiček pjevala na Opatijskom festivalu 1970. godine:
- Imam osjećaj da je serija rađena ad hoc. Malo dosadi gledati iste pjevače, u istome ambijentu. Neka pjevaju mlađi, ali uvijek drugi, primjerice Nina Badrić, Doris Dragović. Za mene su evergreeni pjesme ‘Još samo večeras’ u interpretaciji Drage Diklića, ‘Pismo ćali’ Vice Vukova, ‘Oprosti mi, pape’ Olivera Dragojevića, Gibonnijeva ‘Cesarica’ i apsolutno ‘Suza za zagorske brege’ Zvonka Špišića. Nikako se ne smije zaboraviti Ivu Robića!
- Smiješno je uvjeravati ljude što je dobra ‘uvijek zelena’ pjesma, jer je to stvar ukusa, pa se autor emisije ‘Evergreen’ dosjetio da najbolje skladbe bira samo gledateljstvo. Druga je stvar koje su pjesme predložili urednici i u kakvim izvedbama. Sad dolazi ono zbog čega je nastao naziv evergreen. To ne mogu biti pjesme koje su skladane jučer, danas ili će tek biti skladane. Ako se držimo zabavnih nota (šlagera), onda to u nas znači do 80-ih godina prošlog stoljeća. Zato što samo vrijeme dokazuje koje su pjesme nakon toliko godina ostale svježe i još se izvode. Ne moraju se svi suglasiti s izvedenim skladbama, no većina predloženih ne samo da nije zaslužila ime evergreen, nego je već davno zaboravljena ili nije proživjela vrijeme za takvu kvalifikaciju - misli Mišo Doležal, svestrana i dugoprisutna glazbena osobnost.
Dokaz je što dio tih pjesama još traži put do slušatelja, a njihovi originalni interpreti još su mladi ili nastupaju u punom sjaju. Doležal hvali odabir trenutačno najkvalitetnijih estradnih izvođača, iako nije svaka pjesma za svakog izvođača, “pa makar on bio lijep kao slika i popularan kao Vlatka Pokos”. Priliku za podsjećanje na domaće evergreene, spominje Doležal, svakodnevno pruža Radio Sljeme, uz dokaze velike slušanosti, dok TV show to ponavlja u vrlo blijedom svjetlu. U našoj hrvatskoj zabavnoj glazbi ima puno skladbi koje će ostati ‘uvijek zelene’, a pri tom mislim na njihove skladatelje Nenada Grčevića, Ljubu Kuntarića, Nikicu Kalogjeru, Zvonka Špišića, Dragu Diklića, Zdenka Runjića, Rajka Dujmića, Alfonsa Vučera, Alfija Kabilja, Hrvoja Hegedušića i druge, navodi Doležal.
Slično misli i skladatelj Alfi Kabiljo, koji ovih dana ubrzano završava svoju prvu operu “Casanova u Istri” koja će biti praizvedena u listopadu ove godine u riječkome HNK Ivana pl. Zajca.
Neusporedivi hitovi
- Evergreen mora imati vrlo dobru melodiju i harmonije da se može aranžirati u svim stilovima i ritmovima. Hitovi ne moraju biti evergreeni jer često izvrstan aranžman s ‘gimickom’ (štos, caka) i šarmantna interpretacija, uz dobar marketing, mogu stvoriti hit. Od mojih 800 snimljenih pjesama mnoge bi mogle biti evergrini jer sam uvijek nastojao napisati kristalnu melodiju s dobrom harmonizacijom. Evo nekoliko: ‘Neka cijeli svijet’ iz mjuzikla ‘Jalta, Jalta’, ‘Tvoja zemlja’ s vječnim Vicom Vukovim, ‘Svijet je moj’ u velikoj interpretaciji Radojke Šverko, ‘Parkovi’, šansona s neponovljivom Terezom, ‘Dan koji se pamti’ sa sjajnim Kićom Slabincem i ‘Želim malo nježnosti i ljubavi’ s dandanas nezaboravnom Anom Štefok i Gabi Novak - kaže Kabiljo.
Drago Diklić, čije pjesme mnogi naši sugovornici svrstavaju u evergreene, podsjeća kako u “vječne melodije” spada svaka vrsta glazbe koja se svira ili obnavlja kroz razdoblje dulje od 20 godina.
- Naravno da i hit može postati evergreen. Jedan od najljepših primjera je melodija ‘White Christmas’ koju je 1940. napisao Irving Berlin, a snimio Bing Crosby. Pojam evergreen vezan je ponajprije uz kvalitetnu glazbu i prateće smisleno vrijedne tekstove. Jednostavnije glazbene forme s ‘jeftinim’ tekstovima, pisane za komercijalnu upotrebu, a često i brzu zaradu, brzo se zaboravljaju. Evergreen djela nije moguće uspoređivati. Pjesmu ‘Ta tvoja ruka mala’ Ljube Kuntarića ili ‘Samo jednom se ljubi’ Ive Robića nemoguće je uspoređivati s melodijama ‘Suza za zagorske brege’ i ‘Milioner’ Zvonka Špišića, ili ‘Kuća pored mora’ i ‘Ono sve što znaš o meni’ Arsena Dedića. Sve su to vječne melodije i hitovi. Na moje zadovoljstvo u takve se svrstavaju i moje melodije ‘Još samo večeras’ i ‘Opet si plakala’ - navodi Diklić.
Nedorasla nova generacija
Helga Vlahović Brnobić, legendarna TV voditeljica u čijim su emisijama pjevali naši pjevači evergreena i koja će biti gošća showa ove subote, smatra kako ne moraju samo stare pjesme biti evergreeni, u koje uvrštava “Košulja plava” i “Ključ je ispod otirača” Novih fosila s neponovljivom i prerano umrlom Đurđicom Barlović, “Još mirišu kušini” u interpretaciji Radojke Šverko, Arsenove pjesme “Moderato cantabile” i “Kuća pored mora”, Gabičinu “Ljubav ili šala”, “Još samo večeras” Drage Diklića, “Okrećem listove kalendara” Anice Zubović, “Zagreb, Zagreb” koju su u alternaciji pjevali Zdenka Vučković i Marko Novosel, Kićinu “Zbog jedne divne crne žene” i sve Robićeve pjesme. Ali, najavljuje kako će i Giullianova “Oluja” jednoga dana biti evergreen.
Često kritički raspoložena Zdenka Vučković, čiju pjesmu “Zeko i potočić” ugledni skladatelj i dugogodišnji radijski glazbeni urednik Vladimir Delač smatra jednim od njezinih evergreena, u jednoj se novinskoj izjavi jasno izrazila o TV emisiji u kojoj “ne postoji red, sve je kaotično i razbacano, nije dočarana prava emocija pjesama, a žiri je svojim razmetanjem i narcisoidnošću zakinuo pjevače i skladatelje kojima se trebalo pokloniti najviše pažnje jer je njihova zasluga najveća”. Massimovu izvedbu pjesme “Samo jednom se ljubi” legende Ive Robića ocijenila je nepodnošljivom! I Radojka Šverko kaže da ubuduće treba više promisliti kojem se pjevaču povjerava izvođenje određene pjesme.
Arsen Dedić zadovoljan je kako je Massimo izvrsno interpretirao “Moderato cantabile”, ali primjećuje da sadašnje izvedbe nisu na razini neponovljivih evergreena koje pamtimo, iako je dobra namjera autora da se sjetimo tih pjesama. Kao skladatelje vječnih pjesama spominje Ljubu Kuntarića, Stipicu i Nikicu Kalogjeru, Alfonsa Vučera, Milutina Vandekara, Peru Gotovca i njegovu “Baladu”.
Doajenka među pjevačicama, Anica Zubović, koja je u Domu za starije i nemoćne osobe na Trešnjevci koncertom potkraj studenoga prošle godine obilježila 60 godina svoje pjevačke karijere, dokazujući svu ljepotu svojega alta, u svoj bi evergreen uvrstila pjesmu “Bršljan”, prepjev sanremske pjesme iz 1958. godine, koja se u radijskim emisijama i danas izvodi i za čije je snimanje Nikica Kalogjera preko noći napisao aranžman.
Tereza, Radojka, Gabi...
Prebogata duhom i životnom vedrinom Betty Jurković, koja već nekoliko tjedana šeće rodnom Opatijom s rukom u gipsu, evergreen pjesmom smatra “Opatijo bajna” Ive Robića, a istarska pjevačka ikona Lidija Percan, koja prilično samozatajno živi u Puli i koja je svojedobno bila jedna od najkomercijalnijih pjevačica izdavača ploča iz zagrebačke Dubrave, evergreenom smatra “kompletnu pjevačku pojavu Tereze Kesovije”.
Nezaboravna Ana Štefok od devedesetih se godina ne pojavljuje u javnosti. Viđaju je svako jutro na kavi u jednom zdravljaku u njezinu susjedstvu, u novozagrebačkom naselju Zapruđe, i samo rijetki u dami zaklonjenoj naočalama prepoznaju hrvatsku Connie Francis koja u naše evergreene uvrštava pjesmu “Vino i gitare” u interpretaciji Gabi Novak te nekoliko pjesama Drage Diklića, Stjepana Jimmyja Stanića i Radojke Šverko. Gabičin je evergreen i kajkavska popevka “Oko jene hiže” koja je na repertoaru doslovce svih pjevačkih zborova u kajkavskom govornom području!
Škoro budući evergreen?
Nekad jedan od najpopularnijih hrvatskih zabavnoglazbenih pjevača Marko Novosel iz svoga repertoara kao evergreene izdvaja pjesme “Zagreb, Zagreb” i “Maškare” koju je pjevao s Gabi Novak. Marka kao evergreen pjevača spominje i Vladimir Delač podsjećajući na pjesmu “Nima Splita do Splita” koju su pjevali Marko i Tereza, ali u evergreene uvrštava i skladbu Tomislava Ivčića “Večeras je naša fešta”, a evergreen budućnost najavljuje pjesmi “Ne dirajte mi ravnicu” Miroslava Škore.
U evergreene mnogi uvrštavaju i skladbu Stjepana Mihaljinca “Proplakat će zora”, u kojoj je jedan od naših najuglednijih glazbenika među prvima u zabavnoj pjesmi počeo koristiti dalmatinski melos, kojom je Mišo Kovač na Splitskom festivalu 1971. godine pokupio sve moguće nagrade, a singl ploča s tom pjesmom u tri je mjeseca prodana u 400.000 primjeraka.
Vječne melodije sluša i operna primadona Vlatka Oršanić, pjevačica s međunarodnom pjevačkom karijerom koja je danas i pročelnica Odjela solo pjevanja na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, opredjeljujući se za pjesme Ive Robića, posebice skladbu “Samo jednom se ljubi”.
A što o “Evergreen Fest Showu” misli Hrvoje Hegedušić, aktualni predsjednik Hrvatskog društva skladatelja?
- Ideja o ovakvoj emisiji nije loša. Bio sam član sedmeročlanog žirija koji je birao pjesme za sedam emisija i osmu finalnu. Nakon toga urednici su birali pjevače. Sama realizacija emisije ne sviđa mi se odveć. Ne dobiva se dojam o pjesmama evergreenima, što je bila intencija projekta.
Željko Slunjski
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....