ZAGREB
- Premda se očekivalo da će Hrvatska zbog ulaska u EU biti prisiljena u kratkom roku na bržu promjenu regulacije ljekarništva u Hrvatskoj, to Bruxelles, prema riječima državnog tajnika
dr. Ante Zvonimira Golema, zasad ne traži.
Prema direktivama EU koje se odnose na lijekove, od nas se prije svega traži transparentnost i jednakost u pravu na otvaranje ljekarni, te pravo na žalbu onih koji su odbijeni. Zasad je zemljama ostavljeno da same organiziraju ljekarništvo premda se sve više inzistira na slobodi tržišta i kapitala i dio država već ima sporove s Europskom komisijom ili zbog prevelike deregulacije ili zbog premale dostupnosti ljekarni.
Naime, ljekarnišvo je u zemljama EU vrlo različito regulirano. Dok je u nekima na snazi potpuna liberalizacija, u drugima postoje ograničenja u otvaranju ljekarni. Kako je u posljednje vrijeme u Hrvatskoj sve više velikih tvrtki koje otvaraju lance ljekarni, sve se češće razmišlja da se novim zakonskim rješenjima dozvoli otvaranje ljekarni svima koji to žele, ali po modelu jedna ljekarna - jedan ljekarnik kako bi to ubuduće postao isključivo obiteljski biznis i kako veliki lanci ne bi diktirali marže, odnosno cijene lijekova.
S takvim stavom Vlade samo je djelomično suglasna Hrvatska ljekarnička komora. Njezin predsjednik Mate Portolan smatra da bi i dalje na snazi trebalo biti ograničenje o udaljenosti ljekarni od 600 metara jer bi se u suprotnom otvorio prevelik broj ljekarni, a time dovela u pitanje i isplativost posla. Trenutno u Hrvatskoj ima gotovo tisuću ljekarni, ali u njima nedostaju ljekarnici.
Na snazi bi trebalo ostati ograničenje o udaljenosti od 600 metara
Smatra se da za rad u ljekarnama nedostaje oko 30 posto ljekarnika jer od 2500 farmaceuta samo dio radi u ljekarnama, a ostali su zaposleni u farmaceutskoj industriji. Osim toga, u 25 zemalja EU 65 posto vlasnika ljekarni su farmaceuti, a ostali nisu, što se očito otvara kao dodatni problem jer se pokazalo da ljekarništvo mora ostati dio zdravstvenog sustava umjesto da se pretvara isključivo u biznis.
Hrvatska je u nešto povoljnijem položaju jer u pripremi promjene zakona može izostaviti loša europska iskustva, kažu ljekarnici. Ni jedna krajnost nije dobra, o čemu svjedoči primjer Bugarske i Rumunjske gdje je bilo dozovoljeno da i nefarmaceuti otvaraju ljekarne (to mogu i u Hrvatskoj ako otvaraju više od jedne ljekarne), što je ljekarništvo pretvorilo u biznis. Loše iskustvo vratilo je u tim zemljama ljekarne u okrilje farmaceuta. Talijani, Španjolci i Austrijanici su pak trenutno pred sudom EK jer su, primjerice, zabranili otvaranje ljekarni neljekarnicima.
Proces još nije završen, ali poznavatelji rada EK smatraju da će te zemlje izgubiti spor jer se EU zalaže za slobodu tržišta. Smatra se da se tako povećava dostupnost ljekarni, što bi trebao biti cilj. No, u Hrvatskoj postoji upravo problem dostupnosti. Teško će deregulacija ljekarništva riješiti problem nedostatka ljekarni na otocima i u manjim mjestima. Dosad se to rješavalo na način da su država i županije financirale “neisplative” ljekarne. Bude li EU inzistirala na liberalizaciji i tržišnom principu, ne uzimajući u obzir specifičnosti svake zemlje, moglo bi se dogoditi da dio stanovnika po recept mora putovati kilometrima. Naravno, troškove putovanja, koji nisu beznačajni, plaćat će zdravstveno osiguranje!
Ljekarništvo je u Europi najmanje unisono i vjerojatno će proći još dosta vremena dok se stavovi ne usuglase. Hrvatska zasad ljekarničku mrežu treba organizirati tako da posao bude transparentan, a ljekarne i lijekovi što dostupniji korisnicima, što će nedvojbeno zadovoljiti Bruxelles u ovoj fazi pregovora.
Goranka Jureško
Prema direktivama EU koje se odnose na lijekove, od nas se prije svega traži transparentnost i jednakost u pravu na otvaranje ljekarni, te pravo na žalbu onih koji su odbijeni. Zasad je zemljama ostavljeno da same organiziraju ljekarništvo premda se sve više inzistira na slobodi tržišta i kapitala i dio država već ima sporove s Europskom komisijom ili zbog prevelike deregulacije ili zbog premale dostupnosti ljekarni.
Naime, ljekarnišvo je u zemljama EU vrlo različito regulirano. Dok je u nekima na snazi potpuna liberalizacija, u drugima postoje ograničenja u otvaranju ljekarni. Kako je u posljednje vrijeme u Hrvatskoj sve više velikih tvrtki koje otvaraju lance ljekarni, sve se češće razmišlja da se novim zakonskim rješenjima dozvoli otvaranje ljekarni svima koji to žele, ali po modelu jedna ljekarna - jedan ljekarnik kako bi to ubuduće postao isključivo obiteljski biznis i kako veliki lanci ne bi diktirali marže, odnosno cijene lijekova.
S takvim stavom Vlade samo je djelomično suglasna Hrvatska ljekarnička komora. Njezin predsjednik Mate Portolan smatra da bi i dalje na snazi trebalo biti ograničenje o udaljenosti ljekarni od 600 metara jer bi se u suprotnom otvorio prevelik broj ljekarni, a time dovela u pitanje i isplativost posla. Trenutno u Hrvatskoj ima gotovo tisuću ljekarni, ali u njima nedostaju ljekarnici.
Na snazi bi trebalo ostati ograničenje o udaljenosti od 600 metara
| Po
rtolan:
|
Hrvatska je u nešto povoljnijem položaju jer u pripremi promjene zakona može izostaviti loša europska iskustva, kažu ljekarnici. Ni jedna krajnost nije dobra, o čemu svjedoči primjer Bugarske i Rumunjske gdje je bilo dozovoljeno da i nefarmaceuti otvaraju ljekarne (to mogu i u Hrvatskoj ako otvaraju više od jedne ljekarne), što je ljekarništvo pretvorilo u biznis. Loše iskustvo vratilo je u tim zemljama ljekarne u okrilje farmaceuta. Talijani, Španjolci i Austrijanici su pak trenutno pred sudom EK jer su, primjerice, zabranili otvaranje ljekarni neljekarnicima.
Proces još nije završen, ali poznavatelji rada EK smatraju da će te zemlje izgubiti spor jer se EU zalaže za slobodu tržišta. Smatra se da se tako povećava dostupnost ljekarni, što bi trebao biti cilj. No, u Hrvatskoj postoji upravo problem dostupnosti. Teško će deregulacija ljekarništva riješiti problem nedostatka ljekarni na otocima i u manjim mjestima. Dosad se to rješavalo na način da su država i županije financirale “neisplative” ljekarne. Bude li EU inzistirala na liberalizaciji i tržišnom principu, ne uzimajući u obzir specifičnosti svake zemlje, moglo bi se dogoditi da dio stanovnika po recept mora putovati kilometrima. Naravno, troškove putovanja, koji nisu beznačajni, plaćat će zdravstveno osiguranje!
Ljekarništvo je u Europi najmanje unisono i vjerojatno će proći još dosta vremena dok se stavovi ne usuglase. Hrvatska zasad ljekarničku mrežu treba organizirati tako da posao bude transparentan, a ljekarne i lijekovi što dostupniji korisnicima, što će nedvojbeno zadovoljiti Bruxelles u ovoj fazi pregovora.
Goranka Jureško
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....