Hrvatski za normalne ljude: zadaća, zadaćnica, uradak; zadnji, stražnji, posljednji

zadaća, zadaćnica, uradak

Dok sam išla u školu, profesori su nam zadavali domaće zadaće („Za domaću zadaću opišite školski izlet ... riješite zadatke od 1 do 5 ... izvadite nepoznate riječi iz štiva ...” itd.). U školi je pak svaki učenik morao u školskoj godini napisati određen broj školskih zadaća iz raznih predmeta. Dakle, pisali smo zadaće (domaće i školske). U što smo ih pisali? I domaće i školske zadaće u bilježnice ili teke, samo što su se tanke bilježnice za školske zadaće zvale zadaćnice. Uradak se kao riječ koja bi bila povezana sa školom nije (do 1990-ih) spominjao. Danas je i na tom polju došlo do značenjske pomutnje, pa sve češće čujemo da đaci pišu zadaćnice, a ne više zadaće, da im se za rad kod kuće zadaju uradci (kao da je posao već obavljen) i sl. Sve su tri riječi (zadaća, zadaćnica, uradak) dobre hrvatske riječi, no svaka ima svoje značenje koje ne treba zamjenjivati nekim drugim. Zadaća se zadaje (da se tek napravi, obavi), zadaćnica je bilježnica za školske zadaće, a uradak je nešto već napravljeno.

zadnji, stražnji, posljednji

Ova tri pridjeva često se isprepleću, pa čujemo i vidimo i zadnje noge i stražnje noge (srećom, ne i posljednje noge), i zadnje vrijeme i posljednje vrijeme (no nema stražnjega vremena). Već i iz ovih primjera vidi se da se u nekim slučajevima dodiruju kao bliskoznačnice zadnji i stražnji, a u drugima zadnji i posljednji. Što znači zadnji? Znači onaj koji je na kraju niza, reda (zadnji red u kinu, zadnja kuća u nizu). Stražnji znači koji se nalazi straga (i dio tijela zvan stražnjica nalazi se na stražnjoj strani zdjeličnih kostiju, između boka i bedra; na tom se dijelu tijela sjedi). Bilo bi dobro kad bi se prema prednji kao opozit rabio stražnji (prednje noge i stražnje noge, a ne zadnje noge, pa bi se makar u tome izbjegao nesporazum). Posljednji znači koji je na kraju zbivanja u vremenu (posljednji pozdrav dragom pokojniku, jer nakon pokopa više neće biti takvih pozdrava). Kako vidimo, kad se govori o redu, zadnji može biti ujedno i posljednji, pa se te dvije riječi u narodnim govorima (danas i u standardnom jeziku) sve više zamjenjuju. Zadnji bi trebalo ograničiti na kraj niza (što ne znači da ne postoji i koji drugi niz), a posljednji na ono što se ne nastavlja (posljednji Mohikanac, nakon njega nema više Mohikanaca).

Ovo mi je danas zadnji zalogaj, nadam se ne i posljednji (u životu).

Knjigu 'Reci mi to kratko i jasno' Nives Opačić možete naručiti u pretplati po sniženoj cijeni 0d 199 kuna (uključena poštarina unutar Hrvatske) na telefone 01/4814-499; 01/4814-540 ili e-poštom na adresu [email protected]