To je bilo u Tikvešu. Milošević i Tuđman sjedili su vani, na terasi. Bila je to visoka zgrada i mislio sam dok sam bio dolje da bi ih bilo lijepo slikati iz ptičje perspektive, pa sam otišao gore stepenicama. Kad sam pritisnuo aparat, a to je bio Canon koji je proizvodio dosta buke, dečki iz osiguranja, koji su bili na deset metara od njih, povukli su pištolje. Oba predsjednika pogledala su prema gore, a ja sam im rekao: 'Ovi će me ucmekati dok vas slikam'", prisjetio se Hrvoje Šarinić, tada glavni predsjednikov pregovarač sa srpskim diktatorom, u dokumentarcu "O Šariniću".
Jakov Sedlar odlučio je snimiti film o moćnom suradniku prvog predsjednika Franje Tuđmana zato što ga je, kaže, zaintrigirala Šarinićeva životna priča.
- Njegova se životna priča ne može promatrati bez konteksta prošlosti. Dugo sam ga nagovarao da napravimo taj film - kaže Sedlar.
U dokumentarcu, koji bi trebao premijerno biti prikazan uskoro, Šarinić otvara Sedlaru i privatni album s intimnim fotografijama... Prikazuje se Šarinićevo odrastanje na Sušaku, poslovna karijera u Francuskoj, suradnja s Tuđmanom... Ipak, Sedlar u filmu ne pokazuje intenciju razjašnjavanja Šarinićeva razlaza s Tuđmanom, sukoba s Ivićem Pašalićem i desnom strujom HDZ-a, odlaska iz Ureda predsjednika. Šarinića ne pita ni za razdoblje nabave oružja ili pretvorbe i privatizacije, niti za okolnosti stvaranja moćnika, trgovaca oružjem, bogatih poduzetnika u deset Tuđmanovih i njegovih godina.
Šarinić u filmu ne spominje protagoniste političkog i gospodarskog života devedesetih, ni svoje protivnike, niti saveznike. Ipak, na pitanje o tome tko mu se urezao u sjećanje kao najnegativnija ličnost, izdvaja Lorda Owena jer je bio "pravi izdanak nekadašnje engleske politike koja je s nesimpatijama gledala na sve na Balkanu, osim Srbije".
Jedine dvije ličnosti koje secira su - Milošević i Tuđman.
Sebe opisuje kroz odnos s vlastitim ocem, "neprijateljem komunističkog režima", duhovnim ocem, prvim predsjednikom samostalne Hrvatske i srpskim diktatorom s kojim je proveo ukupno 38,5 sati u razgovorima.
"Moj životni put odredila je sudbina oca, sušačkoga gradonačelnika i HSS-ovca, kojeg su partizani pokušavali pridobiti na svoju stranu. Završio je na tragičan način. Službena je verzija da je počinio samoubojstvo 1944., imao sam tada devet godina. Ali to nije nikada dokazano. To je bio tragični period za našu obitelj jer je otac bio proglašen neprijateljem i apsolutno sve su nam konfiscirali. Bio sam dijete narodnog neprijatelja", priča Šarinić.
Obiteljska tragedija pomogla je da Šarinić izgradi "bolesnu averziju prema komunističkom režimu". Već kao gimnazijalac donio je odluku: odmah nakon fakulteta odlazi u inozemstvo. "Koliko sam tada želio otići, toliko sam se 26 godina želio vratiti u Hrvatsku", kaže Šarinić.
U Tikvešu je Šarinić fotografirao razgovor Tuđmana i Miloševića dok su na njega potezali pištolje ljudi iz osiguranja
U Francuskoj je izgradio uspješnu karijeru. U jednom svom intervuju ispričao je da je u Francusku došao 1963. godine. Karijeru je počeo kao tehnički crtač u tvrtki Citra. No, vrlo brzo je napredovao do funkcije vođe projektaskog tima, a kasnije je u tvrtci Spie Batignolles bio zadužen za nuklearne probe za atomske bombe. Tako je vodio je projekt izgradnje dvije nuklearne elektrane blizu Cape towna u Južnoj Africi. Živio je tamo šesti i pol godina, a početkom 80-tih imenovan je direktorom predstavništva Francuske nuklearne industrije u Zagrebu. Trebalo je to biti u Beogradu, ali se Šarinić, tvrdi, izborio da to bude u Zagrebu.
O političkom angažmanu tada nije razmišljao. Sve dok se u Hrvatskoj nije počeo zahuktavati rat. Kada je shvatio što se događa, poslao je pismo Franji Tuđmanu. "Stavio sam mu sebe na raspolaganje. Tako je počela moja politička karijera, bez koje ne bih postao kompletna ličnost", kaže Šarinić.
Odmah je stekao neprijatelje. Mnogi su, kaže Šarinić, tada imali negativne komentare na njegov račun jer se u politici pojavio preko noći. Svatko tko je išao kod Tuđmana morao je proći kroz njegovu kancelariju predstojnika Ureda predsjednika. "To se mnogima nije svidjelo. Nisam im se sviđao i zato što sam bio drugačiji. U politiku nisam ušao kao gologuzi, nego kao čovjek s prošlošću i karijerom". Najviše su me napali kad sam u Saboru izjavio da državu doživljavam kao poduzeće", govori Šarinić.
Tuđman je, kaže, jedni iskreno cijenio "ono što sam mogao dati politici". O Tuđmanu govori kao o duhovnom ocu koji ga je na specifičan, očinski način uvijek štitio. Jedino je on, kaže, imao pristup u predsjednikovu sobu u poslijepodnevnim satima dok se odmarao.
"Tuđman se svako poslijepodne odmarao. Slušao bi, radio i razmišljao. Onda bi me pozvao. Sjeo bih kraj njegovih nogu i tako smo razgovarali. Bio sam jedini čovjek koji je u tim trenucima dolazio k njemu", kaže Šarinić.
Jedini je, tvrdi, u Tuđmanovu kancelariju ulazio bez kucanja. U svom uredu je imao telefonsku tipku na kojoj je pisalo "Predsjednik", pritiskom na taj gumb uvijek ga je mogao dobiti na telefon.
"Bio je to suradnički odnos. Ima puno toga što znamo samo ja i on jer je neke stvari samo meni govorio." Milošević i Tuđman sastajali su se, kaže, samo zbog razgovora o Bosni. Tuđman mu nikad, tvrdi, nije prepričavao detalje tih razgovora. Mnogo je dijelio sa Šarinićem, ali to, tvrdi on, nije...
Šarinić je vodio bilješke o svim sastancima na kojima je bio. Tuđmana ocjenjuje kao kompleksnu ličnost. Postojala su, kaže, dva Tuđmana. "Jedan Tuđman povjesničar i drugi Tuđman državnik. Kao povjesničar je bio direktan i poznata je njegova izjava da je Bosna povijesni apsurd, ali kao državnik je znao da to ne može proći u Europi. I što je napravio? Prvi je priznao suvremenu Bosnu. Sve to dokazuje da je imao razmišljanja o Bosni i o podjeli Bosne, ali je kao pragmatičar znao da to ne može proći", kaže Šarinić.
Tuđman je, kaže Šarinić, imao dobre, ali i loše strane. Bio je, priča, ekstremno inteligentan, radoholičar, vjeran u prijateljstvu, tvrdoglav, što je u politici bilo dobro. Bio je i duhovit, kaže, iako se u javnosti prezentirao kao oštar čovjek. "Volio je da mu se pričaju vicevi o njemu, pa me jednom Branko Mikša pitao može li Starom ispričati jedan. Kaže Zagorec Tuđmanu: 'Predsjedniče, vi ste krasan čovjek, ali ovo ime Tuđman zvuči kao tuđi čovjek, vi bi se trebali zvati Doberman, kao Dobar Čovjek'", prepričava Šarinić.
Bilo je i tema oko kojih se nisu slagali. Tako mu je Šarinić predložio da pred kamerama kaže svoje argumente za promjenu imena Dinamo u Croatia, ali da kaže da će unatoč svom stavu ostaviti klubu ime Dinamo. Međutim, Tuđman ga nije poslušao. "Rekao mi je: 'Šta, i ti si pao pod taj utjecaj?!' Promijenio je temu razgovora", kaže Šarinić.
Nakon što je 1998. dao ostavku na sve funkcije, Tuđmana je vidio još dva puta. Posljednji put na nogometnoj utakmici Rijeka-Dinamo. Tada je Šarinić bio predsjednik NK Rijeke. Pozdravili su se. Šarinić mu je planirao prići nakon utakmice, ali ipak je odustao. "Pobijedila je Rijeka pa sam pomislio da bi Tuđman, ako mu priđem da malo porazgovaramo, mogao to protumačiti kao provokaciju", kaže Šarinić.
Nakon Tuđmanove smrti uspio je odbaciti sve ono negativno što je opteretilo njihov odnos. "Istjerao sam iz sebe svu gorčinu koju sam mogao imati nakon našeg rastanka i zadržao samo pozitivne i lijepe trenutke. Ipak, on me obogatio kao čovjeka. Vidio sam u njemu jednu vrstu duhovnog oca i teško mi je pao njegov odlazak. Bio sam i u počasnoj straži, iako su neki mislili da neću biti", kaže Šarinić.
Nakon svega Šarinić ne misli da je politika samo umijeće mogućeg. Misli i to da je politika jednostavno - kurva. "Tu drugu definiciju osjetio sam na svojoj koži. U tim trenucima znao sam se sjetiti izreke 'I debela koža je dar Božji'", kaže Šarinić.
Djetinjstvo i odrastanje u Rijeci. Prva pričest, sretna obitelj i studentski dani prije odlaska u inozemstvo
Vanja Nezirović
Jakov Sedlar odlučio je snimiti film o moćnom suradniku prvog predsjednika Franje Tuđmana zato što ga je, kaže, zaintrigirala Šarinićeva životna priča.
- Njegova se životna priča ne može promatrati bez konteksta prošlosti. Dugo sam ga nagovarao da napravimo taj film - kaže Sedlar.
U dokumentarcu, koji bi trebao premijerno biti prikazan uskoro, Šarinić otvara Sedlaru i privatni album s intimnim fotografijama... Prikazuje se Šarinićevo odrastanje na Sušaku, poslovna karijera u Francuskoj, suradnja s Tuđmanom... Ipak, Sedlar u filmu ne pokazuje intenciju razjašnjavanja Šarinićeva razlaza s Tuđmanom, sukoba s Ivićem Pašalićem i desnom strujom HDZ-a, odlaska iz Ureda predsjednika. Šarinića ne pita ni za razdoblje nabave oružja ili pretvorbe i privatizacije, niti za okolnosti stvaranja moćnika, trgovaca oružjem, bogatih poduzetnika u deset Tuđmanovih i njegovih godina.
| Od suradnika Franje Tuđmana i tajnog pregovarača sa Slobodanom MIloševićem do plitičkog autsajdera. Životna priča Hrvoja Šarinića u filmu Jakova Sedlara... |
Jedine dvije ličnosti koje secira su - Milošević i Tuđman.
Sebe opisuje kroz odnos s vlastitim ocem, "neprijateljem komunističkog režima", duhovnim ocem, prvim predsjednikom samostalne Hrvatske i srpskim diktatorom s kojim je proveo ukupno 38,5 sati u razgovorima.
"Moj životni put odredila je sudbina oca, sušačkoga gradonačelnika i HSS-ovca, kojeg su partizani pokušavali pridobiti na svoju stranu. Završio je na tragičan način. Službena je verzija da je počinio samoubojstvo 1944., imao sam tada devet godina. Ali to nije nikada dokazano. To je bio tragični period za našu obitelj jer je otac bio proglašen neprijateljem i apsolutno sve su nam konfiscirali. Bio sam dijete narodnog neprijatelja", priča Šarinić.
Obiteljska tragedija pomogla je da Šarinić izgradi "bolesnu averziju prema komunističkom režimu". Već kao gimnazijalac donio je odluku: odmah nakon fakulteta odlazi u inozemstvo. "Koliko sam tada želio otići, toliko sam se 26 godina želio vratiti u Hrvatsku", kaže Šarinić.
U Tikvešu je Šarinić fotografirao razgovor Tuđmana i Miloševića dok su na njega potezali pištolje ljudi iz osiguranja
|
Ekskluzivna fotografija
|
 |
U Francuskoj je izgradio uspješnu karijeru. U jednom svom intervuju ispričao je da je u Francusku došao 1963. godine. Karijeru je počeo kao tehnički crtač u tvrtki Citra. No, vrlo brzo je napredovao do funkcije vođe projektaskog tima, a kasnije je u tvrtci Spie Batignolles bio zadužen za nuklearne probe za atomske bombe. Tako je vodio je projekt izgradnje dvije nuklearne elektrane blizu Cape towna u Južnoj Africi. Živio je tamo šesti i pol godina, a početkom 80-tih imenovan je direktorom predstavništva Francuske nuklearne industrije u Zagrebu. Trebalo je to biti u Beogradu, ali se Šarinić, tvrdi, izborio da to bude u Zagrebu.
O političkom angažmanu tada nije razmišljao. Sve dok se u Hrvatskoj nije počeo zahuktavati rat. Kada je shvatio što se događa, poslao je pismo Franji Tuđmanu. "Stavio sam mu sebe na raspolaganje. Tako je počela moja politička karijera, bez koje ne bih postao kompletna ličnost", kaže Šarinić.
Odmah je stekao neprijatelje. Mnogi su, kaže Šarinić, tada imali negativne komentare na njegov račun jer se u politici pojavio preko noći. Svatko tko je išao kod Tuđmana morao je proći kroz njegovu kancelariju predstojnika Ureda predsjednika. "To se mnogima nije svidjelo. Nisam im se sviđao i zato što sam bio drugačiji. U politiku nisam ušao kao gologuzi, nego kao čovjek s prošlošću i karijerom". Najviše su me napali kad sam u Saboru izjavio da državu doživljavam kao poduzeće", govori Šarinić.
Tuđman je, kaže, jedni iskreno cijenio "ono što sam mogao dati politici". O Tuđmanu govori kao o duhovnom ocu koji ga je na specifičan, očinski način uvijek štitio. Jedino je on, kaže, imao pristup u predsjednikovu sobu u poslijepodnevnim satima dok se odmarao.
"Tuđman se svako poslijepodne odmarao. Slušao bi, radio i razmišljao. Onda bi me pozvao. Sjeo bih kraj njegovih nogu i tako smo razgovarali. Bio sam jedini čovjek koji je u tim trenucima dolazio k njemu", kaže Šarinić.
Jedini je, tvrdi, u Tuđmanovu kancelariju ulazio bez kucanja. U svom uredu je imao telefonsku tipku na kojoj je pisalo "Predsjednik", pritiskom na taj gumb uvijek ga je mogao dobiti na telefon.
| Tuđman je, kaže Šarinić, imao dobre, ali i loše strane. Bio je, priča, ekstremno inteligentan, radoholičar, vjeran u prijateljstvu, tvrdoglav, što je u politici bilo dobro. Bio je i duhovit, kaže, iako se u javnosti prezentirao kao oštar čovjek |
Šarinić je vodio bilješke o svim sastancima na kojima je bio. Tuđmana ocjenjuje kao kompleksnu ličnost. Postojala su, kaže, dva Tuđmana. "Jedan Tuđman povjesničar i drugi Tuđman državnik. Kao povjesničar je bio direktan i poznata je njegova izjava da je Bosna povijesni apsurd, ali kao državnik je znao da to ne može proći u Europi. I što je napravio? Prvi je priznao suvremenu Bosnu. Sve to dokazuje da je imao razmišljanja o Bosni i o podjeli Bosne, ali je kao pragmatičar znao da to ne može proći", kaže Šarinić.
Tuđman je, kaže Šarinić, imao dobre, ali i loše strane. Bio je, priča, ekstremno inteligentan, radoholičar, vjeran u prijateljstvu, tvrdoglav, što je u politici bilo dobro. Bio je i duhovit, kaže, iako se u javnosti prezentirao kao oštar čovjek. "Volio je da mu se pričaju vicevi o njemu, pa me jednom Branko Mikša pitao može li Starom ispričati jedan. Kaže Zagorec Tuđmanu: 'Predsjedniče, vi ste krasan čovjek, ali ovo ime Tuđman zvuči kao tuđi čovjek, vi bi se trebali zvati Doberman, kao Dobar Čovjek'", prepričava Šarinić.
Bilo je i tema oko kojih se nisu slagali. Tako mu je Šarinić predložio da pred kamerama kaže svoje argumente za promjenu imena Dinamo u Croatia, ali da kaže da će unatoč svom stavu ostaviti klubu ime Dinamo. Međutim, Tuđman ga nije poslušao. "Rekao mi je: 'Šta, i ti si pao pod taj utjecaj?!' Promijenio je temu razgovora", kaže Šarinić.
Nakon što je 1998. dao ostavku na sve funkcije, Tuđmana je vidio još dva puta. Posljednji put na nogometnoj utakmici Rijeka-Dinamo. Tada je Šarinić bio predsjednik NK Rijeke. Pozdravili su se. Šarinić mu je planirao prići nakon utakmice, ali ipak je odustao. "Pobijedila je Rijeka pa sam pomislio da bi Tuđman, ako mu priđem da malo porazgovaramo, mogao to protumačiti kao provokaciju", kaže Šarinić.
Nakon Tuđmanove smrti uspio je odbaciti sve ono negativno što je opteretilo njihov odnos. "Istjerao sam iz sebe svu gorčinu koju sam mogao imati nakon našeg rastanka i zadržao samo pozitivne i lijepe trenutke. Ipak, on me obogatio kao čovjeka. Vidio sam u njemu jednu vrstu duhovnog oca i teško mi je pao njegov odlazak. Bio sam i u počasnoj straži, iako su neki mislili da neću biti", kaže Šarinić.
Nakon svega Šarinić ne misli da je politika samo umijeće mogućeg. Misli i to da je politika jednostavno - kurva. "Tu drugu definiciju osjetio sam na svojoj koži. U tim trenucima znao sam se sjetiti izreke 'I debela koža je dar Božji'", kaže Šarinić.
Djetinjstvo i odrastanje u Rijeci. Prva pričest, sretna obitelj i studentski dani prije odlaska u inozemstvo
| IZ OBITELJSKOG ALBUMA
|
|
 |
 |
 |
|
|
Vanja Nezirović
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....