Baš kao što jedna od njegovih pjesama kaže “kao da se vrime zaplelo u švere”, Tedi Spalato, jedan od najboljih dalmatinskih kantautora, i nakon 30 godina bavljenja glazbom ostaje dosljedan ljubavi prema moru i kamenu, kaleti i pjaci, malim mjestima, ljudima, ali i snažnim emocijama o kojima pjeva i koje živi.
Potvrdio je to i posljednjim nastupom na nedavno održanom 11. festivalu dalmatinske šansone u Šibeniku, gdje je s klapom Šufit skladbom “Zaplakala pisma”, za koju je tekst napisao Branko Slivar, osvojio nagrade. Osim prvog mjesta stručnog žirija, osvojio je Spremam novi album, no uzimam u obzir i sporost
kojoj stižem do Zagreba, ako treba i satima vozeći, ali nikad više od 120 na sat
publiku koja ga je nagradila drugim mjestom.
- Šibenski festival je na tragu mog dalmatinsko-šansonijerskoga glazbenog pravca, pronalazim se u tome što koncepcijski nudi, naslanja se na tradiciju. Volim ga zbog senzibiliteta koji mi jednostavno odgovara i zbog posebnog ambijenta. Ove godine nam je vrata otvorila Slivarova pjesma. Uz mene je bila klapa Šufit s voditeljicom Jasminkom Šetkom o kojoj najbolje govori to što je već treću godinu osvojila nagrade i publike i žirija na omiškom festivalu klapa.
Ujedno, šibenski se festival može pohvaliti dobrim mladim autorima i izvođačima. I oni će jednog dana dostojno zastupati poetiku i glazbeni izričaj koji treba njegovati u Dalmaciji. Šansona podržava taj izričaj i zato sam ondje. I ubuduće ću biti prisutan na šibenskom festivalu ili kao autor ili kao suradnik.
• Dok šibenski festival ne propuštate, u vašem gradu na Splitskom vas nema već godinama?
- Godinama, mislim da ih je već sedam, nisam sudjelovao na Splitskom festivalu. On je glazbeno profiliran drukčije. Intimističkiji sam autor, drukčijeg stila. Osim toga, na njemu više nema ni ljudi ni snaga poput Gibonnija, Olivera i drugih afirmiranih izvođača i autora koji su
obilježili taj festival. Da su oni tu, i ja bih se opet rado priključio.
• Ljeto glazbenicima umjesto odmora nerijetko donosi puno rada. Je li osim šibenske šansone bilo večeri za pamćenje?
- Paralelno uz festival bilo je nekoliko nastupa, iako su ljeti u modi znatno razigraniji izvođači od mene. Pa ipak, bilo je divnih večeri na Pagu, u Istri, u Makarskoj, na otocima, a uskoro me očekuje i nastup u Zadru gdje ću promovirati skladbu “Zaplakala pisma”, ali i druge brojeve, dakako uz klapu Šufit, jer klapsko pjevanje nosi boje tradicijskog, onog što je meni blisko. To ne čudi jer sam i ja počeo u klapama.
• Novi album je u pripremi. Donosi li promjenu u glazbenom smislu?
- Promjenu da, ali ne suštinsku, iz svojih koordinata ne mogu. Bit će 12 skladbi koje i dalje
imaju miris mora. Naći će se tu osim ovogodišnje još dvije pjesme s ranijih večeri šibenske šansone, kao što su “Kapja, mrva, nit” i “Dalmatinska duša prava” od kojih ni jedna nije objavljena na mojim albumima.
Bit će tu mjesta i za pokoji stari evergreen, primjerice skladbu Ive Robić a “Prolazi sve” kojom će se pozabaviti Ante Gelo. Novim nosačem zvuka zaplovit će i “Malešan brod” za koji je tekst napisala Tonka Alujević. I koliko svaka od tih pjesma nosi odmak od starog, može se očekivati da će svježinu svemu dati nova suradnička imena poput Dade Marušića i Ede Botrića, ipak su to tekstovi koji nose kolorit Dalmacije, senzibilitet ljudi s mora. Moja glazba jednostavno korespondira sa svim što čini život tog podneblja. A i ja sam dio toga pa drukčije ne mogu. Čovjek mora raditi ono što je kao glazbenik i kao osoba.
• Kada možemo očekivati novi album?
- Brzo, ali treba pritom uzeti u obzir da ja brzinom zovem i sporost kojom stižem do Zagreba, ako treba i satima vozeći, ali nikad više od 120 km na sat...
• Nakon tri desetljeća bavljenja glazbom, postoje li i dalje trenuci kad strahujete pred nastup?
- I dalje sam tremaš, valjda ću to uvijek i biti. Rijetki su oni koji tremu nemaju, živim sa strahovima. Ne krijem ih. Nakon dvije pjesme strah posustaje, sve teškoće prestaju egzistirati, nastaje pomalo nestvarna dimenzija. Nestaje sve. Ostaje samo glazba i publika.
Tedi je pisao glazbu i za kazališne predstave, glumio u operetama i dramskim predstavama u splitskom HNK, a na pitanje ima li još neki glazbeni afinitet koji dosad nije uspio realizirati, otkriva:
- Imam neke formom opsežnije glazbene skice, ideje, scenarije. Zapravo, teatar mi je izazov, sanjam glazbeno-scensko djelo na kazališnim daskama. Drznit ću se jednog dana, kad-tad krenut će jedan libreto, eto jedino to me još škaklje.....
Marina Rajčić/EPEHA
Potvrdio je to i posljednjim nastupom na nedavno održanom 11. festivalu dalmatinske šansone u Šibeniku, gdje je s klapom Šufit skladbom “Zaplakala pisma”, za koju je tekst napisao Branko Slivar, osvojio nagrade. Osim prvog mjesta stručnog žirija, osvojio je Spremam novi album, no uzimam u obzir i sporost
kojoj stižem do Zagreba, ako treba i satima vozeći, ali nikad više od 120 na sat
|
- Šibenski festival je na tragu mog dalmatinsko-šansonijerskoga glazbenog pravca, pronalazim se u tome što koncepcijski nudi, naslanja se na tradiciju. Volim ga zbog senzibiliteta koji mi jednostavno odgovara i zbog posebnog ambijenta. Ove godine nam je vrata otvorila Slivarova pjesma. Uz mene je bila klapa Šufit s voditeljicom Jasminkom Šetkom o kojoj najbolje govori to što je već treću godinu osvojila nagrade i publike i žirija na omiškom festivalu klapa.
Ujedno, šibenski se festival može pohvaliti dobrim mladim autorima i izvođačima. I oni će jednog dana dostojno zastupati poetiku i glazbeni izričaj koji treba njegovati u Dalmaciji. Šansona podržava taj izričaj i zato sam ondje. I ubuduće ću biti prisutan na šibenskom festivalu ili kao autor ili kao suradnik.
• Dok šibenski festival ne propuštate, u vašem gradu na Splitskom vas nema već godinama?
- Godinama, mislim da ih je već sedam, nisam sudjelovao na Splitskom festivalu. On je glazbeno profiliran drukčije. Intimističkiji sam autor, drukčijeg stila. Osim toga, na njemu više nema ni ljudi ni snaga poput Gibonnija, Olivera i drugih afirmiranih izvođača i autora koji su
obilježili taj festival. Da su oni tu, i ja bih se opet rado priključio.
• Ljeto glazbenicima umjesto odmora nerijetko donosi puno rada. Je li osim šibenske šansone bilo večeri za pamćenje?
- Paralelno uz festival bilo je nekoliko nastupa, iako su ljeti u modi znatno razigraniji izvođači od mene. Pa ipak, bilo je divnih večeri na Pagu, u Istri, u Makarskoj, na otocima, a uskoro me očekuje i nastup u Zadru gdje ću promovirati skladbu “Zaplakala pisma”, ali i druge brojeve, dakako uz klapu Šufit, jer klapsko pjevanje nosi boje tradicijskog, onog što je meni blisko. To ne čudi jer sam i ja počeo u klapama.
• Novi album je u pripremi. Donosi li promjenu u glazbenom smislu?
- Promjenu da, ali ne suštinsku, iz svojih koordinata ne mogu. Bit će 12 skladbi koje i dalje
imaju miris mora. Naći će se tu osim ovogodišnje još dvije pjesme s ranijih večeri šibenske šansone, kao što su “Kapja, mrva, nit” i “Dalmatinska duša prava” od kojih ni jedna nije objavljena na mojim albumima.
Bit će tu mjesta i za pokoji stari evergreen, primjerice skladbu Ive Robić a “Prolazi sve” kojom će se pozabaviti Ante Gelo. Novim nosačem zvuka zaplovit će i “Malešan brod” za koji je tekst napisala Tonka Alujević. I koliko svaka od tih pjesma nosi odmak od starog, može se očekivati da će svježinu svemu dati nova suradnička imena poput Dade Marušića i Ede Botrića, ipak su to tekstovi koji nose kolorit Dalmacije, senzibilitet ljudi s mora. Moja glazba jednostavno korespondira sa svim što čini život tog podneblja. A i ja sam dio toga pa drukčije ne mogu. Čovjek mora raditi ono što je kao glazbenik i kao osoba.
• Kada možemo očekivati novi album?
- Brzo, ali treba pritom uzeti u obzir da ja brzinom zovem i sporost kojom stižem do Zagreba, ako treba i satima vozeći, ali nikad više od 120 km na sat...
• Nakon tri desetljeća bavljenja glazbom, postoje li i dalje trenuci kad strahujete pred nastup?
- I dalje sam tremaš, valjda ću to uvijek i biti. Rijetki su oni koji tremu nemaju, živim sa strahovima. Ne krijem ih. Nakon dvije pjesme strah posustaje, sve teškoće prestaju egzistirati, nastaje pomalo nestvarna dimenzija. Nestaje sve. Ostaje samo glazba i publika.
Tedi je pisao glazbu i za kazališne predstave, glumio u operetama i dramskim predstavama u splitskom HNK, a na pitanje ima li još neki glazbeni afinitet koji dosad nije uspio realizirati, otkriva:
- Imam neke formom opsežnije glazbene skice, ideje, scenarije. Zapravo, teatar mi je izazov, sanjam glazbeno-scensko djelo na kazališnim daskama. Drznit ću se jednog dana, kad-tad krenut će jedan libreto, eto jedino to me još škaklje.....
|
'Sanjam svoje djelo na kazališnim daskama'
|
Marina Rajčić/EPEHA
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....