I Hrvatska ima svoje blagdane

Što su to blagdani i spomendani? Jesu li to datumi koji određuju identitet jednog naroda, njegovu bližu ili dalju prošlost, njegovu kulturu, tradiciju, pripadnost određenom kulturnom krugu ili vjeri i jesu li oni određeni, prihvaćeni i zakonski utemeljeni da bi tom istom narodu održavali svijest, obvezu i želju za poštivanjem svih tih vrijednosti bez kojih ni jedan narod ne bi bio prepoznatljiv i svojstven? Odgovor je jednostavan i za više navedenoga potvrdan. Da, upravo su blagdani i spomendani sve to, a prije svega su svijest i ponos jednoga naroda.



I Hrvatska ima svoje blagdane i spomendane, a ima i zakon koji to regulira. U sve te dane, kada bi Hrvati i svi ostali hrvatski građani trebali i željeli slaviti i blagovati, jedan veliki dio u te dane radi i krši zakon, ne svojom voljom, nego voljom moćnika i uzrupatora prava, poslodavaca u obliku modernih robovlasnika. A lijepo u Zakonu o blagdanima i spomendanima u jednom od njegovih članaka piše da su svi ti dani, redom nabrojani, neradni. Čak ako koji od najbrojanih datuma pada i u nedjelju, ta nedjelja ne može biti radni, nego je neradni dan.



Znači, sve to u našem Zakonu lijepo piše, ali se u te dane u Hrvatskoj radi, da se sve praši. A tko u tom prekršaju kolo vodi i tko prednjači? Pa isti oni koji su Zakon o radu nedjeljom rušili i srušili, i nad kojim su suze lili, jer im je on, kao, rušio i uskraćivao njihovo ustavno pravo na rad. Trgovci. Oni koji su od ovog naroda dobili mandat da donose zakone i da kontroliraju njihovo provođenje neka to napokon počnu činiti. U okvirima države Hrvatske svi podliježu istim zakonima, odakle god dolazili. Uz državne institucije za kontrolu zakonskih propisa moraju biti i sindikati, čije članstvo trpi kršenje toga, ali i mnogih drugih zakona. Zato, gospodo sindikalni čelnici, krenite, borba protiv divljeg kapitalizma trebala je već odavno početi i na kraju ona se mora dobiti.  



Radnik bez blagdana, Zagreb