Marin Jurjević Baja trijumfirao je na internim esdepeovskim izborima u Dicmu! To bi se moglo zaključiti po statističkim podacima objavljenim poslije glasovanja na partijskoj konvenciji na kojoj je Baja junior, netijak velikog Baje, čuvenog komesara koji je osobno naredio strijeljanje na Daksi, dobio 282 glasa, pa pobijedio Ranka Ostojića - Ostojić je prikupio 238 glasova - dok je treći kandidat, neki Gojko Čepo, nezaposleni vječni student što se predstavlja kao vođa esdepeovske mladeži, odustao “u korist Jurjevića”, dva dana prije izbora...
Strahovit poraz
No, to nisu rezultati izbora u Dicmu, ni u nekom dalmatinskom Closhmerleu, nego u - Splitu, gdje rečeni Baja, skupa s jednom svojom prijateljicom, Vesnom Perak, također nesvršenom studenticom, “apsolventicom prava” u nježnoj dobi od 48 godina, tajnicom gradske i županijske organizacije, vodi partiju tako da ne upisuje članove koje nije primio njegov stric, pa ih sad ukupno nema nego osam stotina, od kojih se samo malo više od pet stotina uspjelo dovući na biralište gdje se odlučivalo o budućem šefu splitske gradske organizacije, s tim da su neke morali donijeti skupa s aparatima za reanimaciju.
Tako se i moglo dogoditi da od Baje izgubi popularni Ranko Ostojić, splitska politička zvijezda, čovjek koji je na proteklim lokalnim izborima kao kandidat za gradonačelnika u prvom krugu dobio 25.000 glasova, a zatim, protiv Keruma, koji se udružio sa Sanderom, bogom i vragom, u drugom krugu izbio četrdeset posto glasova ćudljive dalmatinsko-vlaško-hercegovačke populacije politički traumatizirane dalmatinske metropole.
Ljudi ga ne podnose
Istodobno, na lokalne izbore bio je izašao i Jurjević, na čelu liste za Gradsko vijeće, pa pretrpio strahovit poraz, pošto je SDP s njim osvojio samo 24 posto glasova (dok je za Ostojića odmah u prvom krugu bilo 34 posto). To jasno pokazuje da nije posrijedi opredjeljivanje za političku opciju, nego da ljudi naprosto ne podnose Jurjevića i njemu slične kadrove. Dvadeset godina Baja drma splitskom partijskom organizacijom - a to je historija poraza i marginalizacije.
“Crveni Split” za njegova se vakta pretvorio u klerikalističko desničarsko uporište, ali ne samo zbog globalnih trendova, nego zbog sektaštva gradske organizacije nereformirane partije što je iz svojih redova izbacivala sve normalne, sposobne i profesionalno etablirane ljude, pa okupljala bezveznjake i vodila prilično mutnu politiku. Poslije poraza na lokalnim izborima, SDP sad u Gradskom vijeću od 25 mjesta ima samo 5 vijećnika, jer je išao u koaliciji, pa su dva bila HNS-ova i jedan umirovljenik, koji se već prebacio kod Keruma.
Kerum ima svojih devet ljudi, a HDZ osam, dok su dva nezavisna i jedan haespeovac, pa to i ne bi bilo tako loše da su socijaldemokrati ostali u opoziciji skupa s hadezeovcima, ali nisu - oni su “neutralni”, što zapravo znači da komplotiraju s gradskom huntom lokalnoga kaudilja.
Agitiranje protiv Ostojića
To se vidjelo nakon pobjede Jurjevića - prvi mu je čestitao Kerum rekavši kako bi bilo strašno da je pobijedio “ekstremist poput Ranka Ostojića”. Uostalom, šef esdepeovske županijske organizacije, Veljan Radojković, Bajin saveznik, namješten je u gradskom uredu, pa ovisi o poglavaru poglavarstva, kao i barem trećina esdepeovskog splitskog Gradskog odbora, zaposlenih u komunalnim poduzećima. Radojković, Jurjević i Vesna Perak splitska su nomenklatura, a ona, iako je potpuno anonimna, štoviše, potpredsjednica je nacionalnog Glavnog odbora SDP-a!
Tu se nazire i šira shema. Kad je, naime, 2008. Zoran Milanović predložio Ostojića kao esdepeovskog kandidata za gradonačelnika Splita, pošto je Ranko na parlamentarnim izborima nosio listu u 9. zadarskoj izbornoj jedinici i ondje postigao rekordan uspjeh za stranku (a iz 10. splitske morao se maknuti da pusti neuspješniju potpredsjednicu SDP-a Željku Antunović), u centrali na Iblerovu trgu izbila je otvorena pobuna. “Stari” su se digli protiv “mladih”, s tim da to nije bila podjela po dobi, nego po stažu u nomenklaturi, protiv “novih”, ustali su “bivši” iz doba dok se mirno koegzistiralo u račanovskom opozicijskom vrhu.
Milanovićevoj nakani da ofenzivno kadrovira i razdrma organizaciju otvoreno su se tada suprotstavili Željka, zatim Davorko Vidović, Ivica Pančić, Mato Arlović, Veljan Radojković i Zlatko Komadina. U pozadini, ostali su inspiratori, regionalni gaulajteri Jurjević Baja i Milan Bandić.
Antunović, Bandić, Jurjević, Picula - to je bila okosnica Milanovićeve unutrašnje oporbe, koja se u međuvremenu raspala. Bandić je izbačen iz partije skupa s Pančićem, Arlović je otišao ljut pa se utješio u Ustavnom sudu u zagrljaju Šeksovu, Vidović i Picula propali su na izborima, a Komadinu drži pod kontrolom riječka organizacija, gdje cvili kao peti kotač.
Idejna zastranjenja
Željka u Zagrebu, Veljan i Baja u Splitu, to je sve što je ostalo od onih koji priželjkuju da se stvari vrate u neko ranije stanje, s tim da to kod Jurjevića ima ideološku, a ne samo karijernu osnovu: on je protiv Ranka agitirao upozoravajući članstvo da su Ostojić i Branko Grčić, dekan Ekonomskog fakulteta te autor esdepeova ekonomskog programa, “opasni neoliberali”, podjednako zli kao oligarsi koji su se uvukli u savjetničko vijeće Ive Josipovića.
Smije li, dakle, SDP tolerirati takva idejna zastranjenja ovog zapravo sociopsihološki kontroverznog lika, koji je preuzeo nadimak Baja od svog strica, boljševičkog terminatora, iako je sam obični provincijski partijski aparatčik?
U Zagrebu, raspuštene su Bandićeve općinske organizacije koje su se bile pretvorile u bazu političkog djelovanja što nema veze s političkim usmjerenjem stranke koja se mora spremiti za parlamentarne izbore. Ne bi li trebalo raspustiti i ovu splitsku, odnosno proširiti je i razviti da reprezentira ambicije stranke koja pretendira preuzeti vodeću ulogu u drštvu, a ne da unedogled prorađuje platformu Treće internacionale? Bez obzira na sve, SDP je silno jak u Zagrebu i u Rijeci, a u Splitu strahovito je slab jer su ga ondje rastočili Baja, Veljan i Vesna, tri epizodna politička lika, koji ne mogu dobiti ni izbore za kućni savjet ako se prethodno ne provede inženjering biračkog tijela.