Granica između kiča i tzv. dobrog ukusa nigdje nije toliko tanka kao po pitanju suvenira i upravo je zato u tom području najviše potreban dizajn stručnjaka koji u Hrvatskoj, čini se, neprestano izostaje.
Oblikovanje suvenira jedan je od najtežih vizualnih zadataka, koji uključuje prodaju u eksluzivnim dućanima, ali i na štandovima uz more. Natječajna izložba suvenira, koja je prije dvije godine održana u Etnografskom muzeju, u suradnji sa zagrebačkom Turističkom zajednicom nije donijela očekivane rezultate. Šesteročlani žiri, u kojemu su sjedili i profesor produkt dizajna Mladen Orešić i ravnateljica Gliptoteke HAZU Arijana Kralj, zaključio je kako niti jedan ponuđen rad nije zadovoljio kriterije po pitanju autorskog pristupa idejnom, likovnom i izvedbenom rješenju. S pravom, valja se složiti, ako pogledamo i 13 utješnih nagrada, koje, među ostalim, uključuju i zlatnim bojama ukrašenu pisanicu.
U avanturu zvanu nacionalni suveniri uputilo se krajem prosinca nekoliko, gradskih, državnih i privatnih institucija. Tada je, naime, potpisan sporazum između Udruge inovatora Hrvatske, Udruženja obrtnika grada Zagreba, Hrvatske obrtničke komore te tvrtki Adriatica.net i Emporion trgovina o "stvaranju prepoznatljivog hrvatskog suvenira i provođenju projekta Suvenir - spoj tradicije i inovacije".
FRANKOVIĆ: Što je tradicija nacije specifičnija, popis suvenira je duži
BRUKETA I ŽINIĆ: Hrvatski suvenir jedan je od važnijih komununikacijskih kanala. Trebali bi ga oblikovati ljudi koji znaju čitati brand strategije, dakle dizajneri
PAYER: Ideje za suvenir ne bi trebalo crpiti iz povijesti
LJUBIČIĆ: Da smo dizajnirali zastavu, ona bi bila hit, a ne Šukerov dres
Projekt je prema izvještajima u ime Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva podržao i pomoćnik ministra Ivan Bračić. Pohvalna inicijativa, ali u spomenutom sporazumu zaobiđeni su dizajneri, iako se na stranicama Udruge inovatora spominju daljnje suradnje te se nabrajaju institucije: Povijesni muzej, Tehnički muzej i druge. Pritom se ne spominje ni Likovna akademija nego samo Akademija primijenjenih umjetnosti, koja postoji jedino u Rijeci.
Dok je nismo obavijestili, predsjednica Hrvatskog dizajnerskog društva Ira Payer nije znala da spomenuti natječaj postoji.
- Hrvatsko dizajnersko društvo, nažalost, ne sudjeluje u tom natječaju, čak niti kao konzultant. To je šteta, jer mislim da je inicijativa u osnovi dobra i pohvalna, a posebno je dobro što koncept već u startu uključuje suradnju s poduzetnicima. No proces dobivanja proizvoda bez uključivanja dizajna jednostavno ne može biti uspješan. Dizajn je ta spona koja u ovom projektu nedostaje - smatra predsjednica HDD-a. S njom se slaže i predsjednica Hrvatskog dizajn centra Tatjana Jallard koja također, dok je Jutarnji list nije obavijestio, nije bila upoznata s inicijativom.
No što bi zapravo bio idealni hrvatski suvenir? U povodu spomenute inicijative o tome smo razgovarali s nekolicinom vodećih hrvatskih dizajnera.
- Hrvatski suvenir jedan je od važnijih komunikacijskih kanala, jednako kao npr. TV, web ili print, i zato smatramo da bi ga trebali oblikovati ljudi koji znaju čitati brand strategije, dakle, dizajneri, a da bi projektni zadatak trebala definirati Hrvatska turistička zajednica (u skladu sa strategijom koju vjerovatno posjeduje) kao tijelo zaduženo za koordiniranu i fokusiranu komunikaciju hrvatskog turističkog branda - smatraju nagrađivani dizajneri Davor Bruketa i Nikola Žinić.
Slično misle i nagrađivane mlade autorice Dora Bilić i Tina Muller:
- Hrvatskoj definitivno ne fali inspiracije i kreativaca, nego razvojne strategije koje će im omogućiti da svojim talentima prezentiraju stvarne pozitivne vrijednosti naše zemlje - kažu dizajnerice koje smatraju kako bi dobro oblikovani suvenir morao biti dio osmišljenog sustava vizualne komunikacije. Dok god se službenim suvenirima na prodajnim mjestima turističkih zajednica smatraju proizvodi koji ovise o samostalnim intervencijama pojedinaca i njihovim shvaćanjima kulture i marketinga, stanje se neće bitnije poboljšati, koliko god pojedini pokušaji bili uspješni.
Na tu tvdnju nadovezao se i Boris Ljubičić: - Moglo bi se još naći tema za dizajn na području zdrave hrane, ljepota krajolika, ali dok ne utvrdimo osnovu identiteta kao Švicarska ili Britanija, nema punog učinka.
Produkt dizajnerica Koraljka Vlajo, koja radi kao kustosica za dizajn u Muzeju za umjetnost i obrt, smatra kako se tri replike, koje su kao hrvatski suvenir ponovno oživjeli upravo u ovoj instituciji, približavaju pojmu kvalitetnog promišljanja dizajna. Riječ je o tri predmeta koje su hrvatske dizajnerice kreirale za Inker 50-ih godina, a nalaze se u fundusu MUO-a: visokim bocama za liker u crnoj i bijeloj boji dizajnerice Stelle Skopar, bijeloj vazi nepoznatog autora i malenom vrču Višnje Habunek. Upravo na temelju uspjeha triju spomenutih suvenira Vlajo je predložila da jedan od projekata Hrvatskog dizajn centra bude skupljanje dokumentacije o drugim nestalim, a kvalitetno dizajniranim proizvodima u Hrvatskoj, te njihova ponovna proizvodnja. Osim predmeta iz MUO-a, Koraljka Vlajo ističe i predmete tvrtke SMS, upakirane proizvode maslinova ulja, maslina ili kapara te vina.
- Smatram da je najbolji suvenir uspješan, dobro dizajniran masovni proizvod. Tada dizajn postaje suvenir. Danas u Hrvatskoj funkcioniraju uglavnom prehrambeni proizvodi - tvrdi Vlajo.
Od vina Vlajo izdvaja dizajn etikete vinarije Tri kralja: vina Melkior, Baltazar i Gašpar, Vanje Cuculića. Isti autor potpisuje i dizajn etikete domaćeg pekmeza od svježih smokvi "Šinjorina Smokva" koji se proizvodi prema tradicionalnoj recepturi na obiteljskom gospodarstvu Babac u Poljicima kod Zadra. Dizajn SMS proizvoda potpisuje Boris Ljubičić, liniju Aroma Ragusea Orsat Franković, a Paprenjake Bruketa i Žinić. Aroma Ragusea je zajedničko ime kolekcije suvenira iz Dubrovnika čiji vizualni identitet potpisuju višestruko nagrađivani dizajneri Laboratoriuma, koji su prošle godine osvojili nagradu "Perfect 10" koju dodjeljuje američki časopis za vizualno oblikovanje How, a ovih su dana dobili nagradu u Moskvi za proizvode Aroma Ragusea, kolekciju koja objedinjuje okuse, mirise - arome Dubrovnika: likeri Rogač, Orahovica i Mirta, krokanat, biljni čajevi, začini. Laboratorium je zajedno s Ivanom Vučić osnovao Orsat Franković, i sam Dubrovčanin koji živi u Zagrebu. - To su specifični, autohtoni proizvodi proizašli iz tradicija svakodnevice Dubrovnika na koje smo ili navikli do te mjere da ih ne doživljavamo kao potencijalno zanimljive, ili zaboravili, a dio su nekog našeg naslijeđa - objasnio je Franković. Najuspješniji dizajnerski dvojac Bruketa i Žinić potpisuje dizajn "Paprenjaka", aromatičnog kolača koji se sastoji od meda, oraha i papra, a čija autorica Sanja Opačak smatra kako je "kao tradicionalno hrvatsko jelo uistinu proturječan, slično kao i cjelokupna hrvatska povijest: slatko-papreni zalogaj za mnoge strane apetite". Bruketa i Žinić potpisuju i dizajn etikete za vino Boškinac s Paga.
Ipak, ključni hrvatski suvenir još se nije pojavio, nije definiran niti dizajniran, smatra Boris Ljubičić. - Razni ruralni predmeti ili kulturna baština i kad su dobro oblikovani, a nisu, ne predstavljaju pravi prezent zemlje u kojoj su nastali. A kad ih ljubitelj suvenira pomiješa s onima koje je kupio negdje drugdje, više ne razaznaje njihovo podrijetlo, jer takvih lončića, malih građevina i kipića ima posvugdje. Da smo dizajnirali zastavu, kao što nismo (ali još uvijek možemo), ona bi bila hit i trajni suvenir, a ne Šukerov dres kojem vrijeme ističe - naglasio je Ljubičić.
Etnologinja Ivanka Ivkanec suvenir dijeli na nekoliko podgrupa, a to su, osim spomenute grupe tzv. konzumno-gastronomskog suvenira, i dekorativni, uporabni kao autorska kreacija te redizajnirana baština ili replika odabranih predmeta iz kruga kulturnog nasljeđa. U Arheološkim muzejima u ponudi je Kairos, bog sretnog trenutka, ili Vučedolska golubica, u Gliptoteci HAZU u Zagrebu u ponudi su gipsani odljevi nekih od skulptura iz fundusa, a u Etnološkom muzeju samo licitarska srca ili replike predmeta s netom zatvorene izložbe "Moja Afrika".
Iako spomenuti natječaj predlaže replike suvenira temeljenih na tradicinalnim obrtima, kao što su "replike najznačajnijih hrvatskih izuma (Teslini izumi, torpedo, penkala, padobran Fausta Vrančića, pištolji Marka Vukovića i dr.), stilizirana glagoljica, replike brodova, povijesno-kulturnih spomenika i drugih umjetničkih djela, dizajneri se odreda slažu kako replike ovih proizvoda nisu uvijek put ka kvalitetnom dizajnu suvenira. Koraljka Vlajo smatra da je predloženi pristup Penkali i Tesli ishitreno, površno rješenje i, u krajnjem slučaju, trošenje potencijala ovih imena. - Da, treba iskoristiti penkalu - ali recimo, kao dobru marketinšku osnovu za pokretanje nove, suvremeno dizajnirane linije pisaćeg pribora (kao što je, recimo, Croata napravila s kravatom) - tvrdi Vlajo, a s njom se slaže i Ira Payer.
- Mislim da se ideje za suvenir ne bi trebale crpiti isključivo iz povijesti pa forsirati replike građevina, padobrane Fausta Vrančića i slično - tvrdi predsjednica HDD-a. Što se tiče kravate, Boris Ljubičić smatra kako i na tom polju nedostaje identitet. - Mnogi spominju kravatu koja u sebi ima potencijala, ali i drugi u svijetu rade isti proizvod daleko bolje od nas. Bez oznake identiteta, primjerice kao švicarski nož, kravata je samo običan proizvod - upozorava Ljubičić.
Svi se sugovornici slažu kako je vrijeme drvenih čaplji i magaraca koji su se 90-ih pokušavali uvaliti turistima ipak iza nas, kao i vrijeme kiča vezanog uz političku ili nacionalnu patetiku.
Dizajn Londonske podzemne željeznice rad Harryja Becka prošle je godine osvojio drugu nagradu na natječaju najbolje dizajnirane britanske ikone svih vremena, a na nivou grada bitan je i logo New Yorka kojeg potpisuje poznati Milton Glaser. "Londonski je primjer inovativnog grafičkog dizajna koji je postao dio vizualnog identiteta grada i koji je do te mjere prepoznatljiv da turisti kupuju šalice i majice s apliciranim planom londonskog metroa, a funkcionira kao suvenir upravo zbog jake prezentnosti onoga na što se referira" smatra Ira Payer te nadodaje kako i na nacionalnoj razini postoji nekoliko predmeta "Kad je o dizajnu riječ, mi nažalost nemamo jake brandove da ponudimo ekvivalent Lego kockicama kao danskom suveniru ili vazi Alvara Aalta kao savršenom suveniru iz Finske". S njom se slaže i Koraljka Vlajo, "U Finskoj se kao suvenir kupuju vaze jer ih je dizajnirao Aalto, škare jer ih je proizveo Fiskars, te tkanine jer nose ime Marimekko". Kao idealan suvenir iz Švicarske Boris Ljubičić navodi Švicarski nož, a iz Britanije britansku zastavu, dizajn koji se može svugdje aplicirati. "Hvaljeni švicarski nož sa 30-tak praktičkih alatića ima crvene korice i na njima bijeli križ, vizualni kod Švicarske. Ovaj uporabni predmet je izuzetan dizajn proizvod koji služi svojoj namjeni. Britanska zastava je postala pojam jer je možete obući i obuti, njezin atraktivan grafički dizajn posvuda je oko nas."
Po brojnosti suvenira neke zemlje vode, a Orsat Franković navodi "Što je kulturna tradicija te nacije dulja, autohtonija, specifičnija ili globalno poznatija time je i popis stvari koje mogu biti suvenir dulji (više suvenira možete pronaći u Francuskoj ili Italiji nego na Islandu ili u Albaniji)." Nadodaje kako trivijalnim suvenirom može postati doslovce bilo što s porukom "made in", dok ozbiljnim suvenirom može postati samo ono što se jasno može dovesti u iskustvenu vezu s mjestom porijekla poput francuskog šampanjaca, talijanskog Murano stakla, kineske svile.. Nije kod svih predmeta uvijek presudan dizajn, smatra Vlajo te kao primjer navodi norveške pulovere te peruanske inka kape kod kojih se najviše cijeni tradicija. Ipak, dobar dizajn može pojedini predmet napraviti "objekt žudnje" na svjetskoj razini, smatra Franković te navodi kako danski, finski ili japanski dizajn postaju suveniri Muzeja moderne umjetnosti u New Yorku (MoMa).
Patricia Kiš
Oblikovanje suvenira jedan je od najtežih vizualnih zadataka, koji uključuje prodaju u eksluzivnim dućanima, ali i na štandovima uz more. Natječajna izložba suvenira, koja je prije dvije godine održana u Etnografskom muzeju, u suradnji sa zagrebačkom Turističkom zajednicom nije donijela očekivane rezultate. Šesteročlani žiri, u kojemu su sjedili i profesor produkt dizajna Mladen Orešić i ravnateljica Gliptoteke HAZU Arijana Kralj, zaključio je kako niti jedan ponuđen rad nije zadovoljio kriterije po pitanju autorskog pristupa idejnom, likovnom i izvedbenom rješenju. S pravom, valja se složiti, ako pogledamo i 13 utješnih nagrada, koje, među ostalim, uključuju i zlatnim bojama ukrašenu pisanicu.
U avanturu zvanu nacionalni suveniri uputilo se krajem prosinca nekoliko, gradskih, državnih i privatnih institucija. Tada je, naime, potpisan sporazum između Udruge inovatora Hrvatske, Udruženja obrtnika grada Zagreba, Hrvatske obrtničke komore te tvrtki Adriatica.net i Emporion trgovina o "stvaranju prepoznatljivog hrvatskog suvenira i provođenju projekta Suvenir - spoj tradicije i inovacije".
FRANKOVIĆ: Što je tradicija nacije specifičnija, popis suvenira je duži
BRUKETA I ŽINIĆ: Hrvatski suvenir jedan je od važnijih komununikacijskih kanala. Trebali bi ga oblikovati ljudi koji znaju čitati brand strategije, dakle dizajneri
PAYER: Ideje za suvenir ne bi trebalo crpiti iz povijesti
LJUBIČIĆ: Da smo dizajnirali zastavu, ona bi bila hit, a ne Šukerov dres
|
|
|
|
Dok je nismo obavijestili, predsjednica Hrvatskog dizajnerskog društva Ira Payer nije znala da spomenuti natječaj postoji.
- Hrvatsko dizajnersko društvo, nažalost, ne sudjeluje u tom natječaju, čak niti kao konzultant. To je šteta, jer mislim da je inicijativa u osnovi dobra i pohvalna, a posebno je dobro što koncept već u startu uključuje suradnju s poduzetnicima. No proces dobivanja proizvoda bez uključivanja dizajna jednostavno ne može biti uspješan. Dizajn je ta spona koja u ovom projektu nedostaje - smatra predsjednica HDD-a. S njom se slaže i predsjednica Hrvatskog dizajn centra Tatjana Jallard koja također, dok je Jutarnji list nije obavijestio, nije bila upoznata s inicijativom.
No što bi zapravo bio idealni hrvatski suvenir? U povodu spomenute inicijative o tome smo razgovarali s nekolicinom vodećih hrvatskih dizajnera.
- Hrvatski suvenir jedan je od važnijih komunikacijskih kanala, jednako kao npr. TV, web ili print, i zato smatramo da bi ga trebali oblikovati ljudi koji znaju čitati brand strategije, dakle, dizajneri, a da bi projektni zadatak trebala definirati Hrvatska turistička zajednica (u skladu sa strategijom koju vjerovatno posjeduje) kao tijelo zaduženo za koordiniranu i fokusiranu komunikaciju hrvatskog turističkog branda - smatraju nagrađivani dizajneri Davor Bruketa i Nikola Žinić.
Slično misle i nagrađivane mlade autorice Dora Bilić i Tina Muller:
- Hrvatskoj definitivno ne fali inspiracije i kreativaca, nego razvojne strategije koje će im omogućiti da svojim talentima prezentiraju stvarne pozitivne vrijednosti naše zemlje - kažu dizajnerice koje smatraju kako bi dobro oblikovani suvenir morao biti dio osmišljenog sustava vizualne komunikacije. Dok god se službenim suvenirima na prodajnim mjestima turističkih zajednica smatraju proizvodi koji ovise o samostalnim intervencijama pojedinaca i njihovim shvaćanjima kulture i marketinga, stanje se neće bitnije poboljšati, koliko god pojedini pokušaji bili uspješni.
Na tu tvdnju nadovezao se i Boris Ljubičić: - Moglo bi se još naći tema za dizajn na području zdrave hrane, ljepota krajolika, ali dok ne utvrdimo osnovu identiteta kao Švicarska ili Britanija, nema punog učinka.
Produkt dizajnerica Koraljka Vlajo, koja radi kao kustosica za dizajn u Muzeju za umjetnost i obrt, smatra kako se tri replike, koje su kao hrvatski suvenir ponovno oživjeli upravo u ovoj instituciji, približavaju pojmu kvalitetnog promišljanja dizajna. Riječ je o tri predmeta koje su hrvatske dizajnerice kreirale za Inker 50-ih godina, a nalaze se u fundusu MUO-a: visokim bocama za liker u crnoj i bijeloj boji dizajnerice Stelle Skopar, bijeloj vazi nepoznatog autora i malenom vrču Višnje Habunek. Upravo na temelju uspjeha triju spomenutih suvenira Vlajo je predložila da jedan od projekata Hrvatskog dizajn centra bude skupljanje dokumentacije o drugim nestalim, a kvalitetno dizajniranim proizvodima u Hrvatskoj, te njihova ponovna proizvodnja. Osim predmeta iz MUO-a, Koraljka Vlajo ističe i predmete tvrtke SMS, upakirane proizvode maslinova ulja, maslina ili kapara te vina.
- Smatram da je najbolji suvenir uspješan, dobro dizajniran masovni proizvod. Tada dizajn postaje suvenir. Danas u Hrvatskoj funkcioniraju uglavnom prehrambeni proizvodi - tvrdi Vlajo.
Od vina Vlajo izdvaja dizajn etikete vinarije Tri kralja: vina Melkior, Baltazar i Gašpar, Vanje Cuculića. Isti autor potpisuje i dizajn etikete domaćeg pekmeza od svježih smokvi "Šinjorina Smokva" koji se proizvodi prema tradicionalnoj recepturi na obiteljskom gospodarstvu Babac u Poljicima kod Zadra. Dizajn SMS proizvoda potpisuje Boris Ljubičić, liniju Aroma Ragusea Orsat Franković, a Paprenjake Bruketa i Žinić. Aroma Ragusea je zajedničko ime kolekcije suvenira iz Dubrovnika čiji vizualni identitet potpisuju višestruko nagrađivani dizajneri Laboratoriuma, koji su prošle godine osvojili nagradu "Perfect 10" koju dodjeljuje američki časopis za vizualno oblikovanje How, a ovih su dana dobili nagradu u Moskvi za proizvode Aroma Ragusea, kolekciju koja objedinjuje okuse, mirise - arome Dubrovnika: likeri Rogač, Orahovica i Mirta, krokanat, biljni čajevi, začini. Laboratorium je zajedno s Ivanom Vučić osnovao Orsat Franković, i sam Dubrovčanin koji živi u Zagrebu. - To su specifični, autohtoni proizvodi proizašli iz tradicija svakodnevice Dubrovnika na koje smo ili navikli do te mjere da ih ne doživljavamo kao potencijalno zanimljive, ili zaboravili, a dio su nekog našeg naslijeđa - objasnio je Franković. Najuspješniji dizajnerski dvojac Bruketa i Žinić potpisuje dizajn "Paprenjaka", aromatičnog kolača koji se sastoji od meda, oraha i papra, a čija autorica Sanja Opačak smatra kako je "kao tradicionalno hrvatsko jelo uistinu proturječan, slično kao i cjelokupna hrvatska povijest: slatko-papreni zalogaj za mnoge strane apetite". Bruketa i Žinić potpisuju i dizajn etikete za vino Boškinac s Paga.
Ipak, ključni hrvatski suvenir još se nije pojavio, nije definiran niti dizajniran, smatra Boris Ljubičić. - Razni ruralni predmeti ili kulturna baština i kad su dobro oblikovani, a nisu, ne predstavljaju pravi prezent zemlje u kojoj su nastali. A kad ih ljubitelj suvenira pomiješa s onima koje je kupio negdje drugdje, više ne razaznaje njihovo podrijetlo, jer takvih lončića, malih građevina i kipića ima posvugdje. Da smo dizajnirali zastavu, kao što nismo (ali još uvijek možemo), ona bi bila hit i trajni suvenir, a ne Šukerov dres kojem vrijeme ističe - naglasio je Ljubičić.
Etnologinja Ivanka Ivkanec suvenir dijeli na nekoliko podgrupa, a to su, osim spomenute grupe tzv. konzumno-gastronomskog suvenira, i dekorativni, uporabni kao autorska kreacija te redizajnirana baština ili replika odabranih predmeta iz kruga kulturnog nasljeđa. U Arheološkim muzejima u ponudi je Kairos, bog sretnog trenutka, ili Vučedolska golubica, u Gliptoteci HAZU u Zagrebu u ponudi su gipsani odljevi nekih od skulptura iz fundusa, a u Etnološkom muzeju samo licitarska srca ili replike predmeta s netom zatvorene izložbe "Moja Afrika".
Iako spomenuti natječaj predlaže replike suvenira temeljenih na tradicinalnim obrtima, kao što su "replike najznačajnijih hrvatskih izuma (Teslini izumi, torpedo, penkala, padobran Fausta Vrančića, pištolji Marka Vukovića i dr.), stilizirana glagoljica, replike brodova, povijesno-kulturnih spomenika i drugih umjetničkih djela, dizajneri se odreda slažu kako replike ovih proizvoda nisu uvijek put ka kvalitetnom dizajnu suvenira. Koraljka Vlajo smatra da je predloženi pristup Penkali i Tesli ishitreno, površno rješenje i, u krajnjem slučaju, trošenje potencijala ovih imena. - Da, treba iskoristiti penkalu - ali recimo, kao dobru marketinšku osnovu za pokretanje nove, suvremeno dizajnirane linije pisaćeg pribora (kao što je, recimo, Croata napravila s kravatom) - tvrdi Vlajo, a s njom se slaže i Ira Payer.
- Mislim da se ideje za suvenir ne bi trebale crpiti isključivo iz povijesti pa forsirati replike građevina, padobrane Fausta Vrančića i slično - tvrdi predsjednica HDD-a. Što se tiče kravate, Boris Ljubičić smatra kako i na tom polju nedostaje identitet. - Mnogi spominju kravatu koja u sebi ima potencijala, ali i drugi u svijetu rade isti proizvod daleko bolje od nas. Bez oznake identiteta, primjerice kao švicarski nož, kravata je samo običan proizvod - upozorava Ljubičić.
Svi se sugovornici slažu kako je vrijeme drvenih čaplji i magaraca koji su se 90-ih pokušavali uvaliti turistima ipak iza nas, kao i vrijeme kiča vezanog uz političku ili nacionalnu patetiku.
Dizajn Londonske podzemne željeznice rad Harryja Becka prošle je godine osvojio drugu nagradu na natječaju najbolje dizajnirane britanske ikone svih vremena, a na nivou grada bitan je i logo New Yorka kojeg potpisuje poznati Milton Glaser. "Londonski je primjer inovativnog grafičkog dizajna koji je postao dio vizualnog identiteta grada i koji je do te mjere prepoznatljiv da turisti kupuju šalice i majice s apliciranim planom londonskog metroa, a funkcionira kao suvenir upravo zbog jake prezentnosti onoga na što se referira" smatra Ira Payer te nadodaje kako i na nacionalnoj razini postoji nekoliko predmeta "Kad je o dizajnu riječ, mi nažalost nemamo jake brandove da ponudimo ekvivalent Lego kockicama kao danskom suveniru ili vazi Alvara Aalta kao savršenom suveniru iz Finske". S njom se slaže i Koraljka Vlajo, "U Finskoj se kao suvenir kupuju vaze jer ih je dizajnirao Aalto, škare jer ih je proizveo Fiskars, te tkanine jer nose ime Marimekko". Kao idealan suvenir iz Švicarske Boris Ljubičić navodi Švicarski nož, a iz Britanije britansku zastavu, dizajn koji se može svugdje aplicirati. "Hvaljeni švicarski nož sa 30-tak praktičkih alatića ima crvene korice i na njima bijeli križ, vizualni kod Švicarske. Ovaj uporabni predmet je izuzetan dizajn proizvod koji služi svojoj namjeni. Britanska zastava je postala pojam jer je možete obući i obuti, njezin atraktivan grafički dizajn posvuda je oko nas."
Po brojnosti suvenira neke zemlje vode, a Orsat Franković navodi "Što je kulturna tradicija te nacije dulja, autohtonija, specifičnija ili globalno poznatija time je i popis stvari koje mogu biti suvenir dulji (više suvenira možete pronaći u Francuskoj ili Italiji nego na Islandu ili u Albaniji)." Nadodaje kako trivijalnim suvenirom može postati doslovce bilo što s porukom "made in", dok ozbiljnim suvenirom može postati samo ono što se jasno može dovesti u iskustvenu vezu s mjestom porijekla poput francuskog šampanjaca, talijanskog Murano stakla, kineske svile.. Nije kod svih predmeta uvijek presudan dizajn, smatra Vlajo te kao primjer navodi norveške pulovere te peruanske inka kape kod kojih se najviše cijeni tradicija. Ipak, dobar dizajn može pojedini predmet napraviti "objekt žudnje" na svjetskoj razini, smatra Franković te navodi kako danski, finski ili japanski dizajn postaju suveniri Muzeja moderne umjetnosti u New Yorku (MoMa).
Zemlje s tradicijom i velikim brojem suvenira
|
Patricia Kiš
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....