Presudom Upravnog suda RH odbijena je moja tužba protiv rješenja Ministarstva obrane kojim je odbijen moj zahtjev za izdavanje potvrde o statusu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.
Upravni sud se oglušio na navode moje tužbe u kojoj sam jasno naveo da nikada nisam zaprimio rješenje Ministarstva obrane RH o prestanku službe uz nečastan otpust pa se, s obzirom na to, protiv njega nisam mogao niti žaliti i iznijeti argumente, zbog čega je, na temelju takvog rješenja, doneseno rješenje kojim mi se odbija izdati potvrda o statusu hrvatskog branitelja. Ja, međutim, jesam hrvatski branitelj, štoviše, dragovoljac. Ja sam se s nepunih 21 godinu, u ožujku 1991., kada Hrvatska vojska još nije bila niti ustrojena, dragovoljno stavio na raspolaganje svojoj domovini. Dakle, ja jesam hrvatski branitelj jer ja sam se sam javio da poginem ako treba, ja sam se borio po hrvatskim ratištima, ja sam kao hrvatski ratnik u Hrvatskoj vojsci obolio od PTSP-a, u vrijeme kada su drugi bježali preko granice i skrivali se od mobilizacije. Apsurdno je da ne mogu dobiti potvrdu o statusu hrvatskog branitelja, ali dobio sam potvrdu o vlasničkim udjelima u braniteljskom fondu i dobio sam iskaznicu hrvatskog branitelja.
Prilikom donošenja rješenja u Ministarstvu obrane, kao i odluke Upravnog suda, nikada nije saslušan moj neposredni zapovjednik kod kojega sam se razdužio u trenutku kada psihički nisam više mogao izdržati. Nikoga tada nije bilo briga što je sa mnom, treba li mi možda skrb, iako je bila obveza Ministarstva da me kao oboljelog pripadnika HV-a stavi na skrb. Kako o tome ništa nije znao niti moj zapovjednik niti ja, a samo Ministarstvo se slabo brinulo za oboljele pripadnike, pogotovo one koji su na terenu, ja sam predao svoje oružje svojem neposrednom zapovjedniku i otišao. Radio sam sve dotle dok moja bolest nije eskalirala do te mjere da više nisam mogao dobiti liječničku svjedodžu potrebnu za obavljanje poslova vozača. Za tako važnu odluku, kojom se meni - hrvatskom dragovoljcu - odriče status hrvatskog branitelja, prepušta me se ulici bez sredstava za život (jer sam u ratu teško obolio i nisam sposoban za rad, o čemu sam priložio medicinsku dokumentaciju), ostavlja se bez kruha moj šestomjesečni mali sin kojem ću ja sutra pričati kako sam se javio u obranu domovine onda kada još nije bilo niti oružja, u tenisicama, kao dečko od 21 godinu i onda, zato što sam nedorastao ratnim zbivanjima “pukao” i nisam više mogao izdržati te zatražio svojeg zapovjednika da se skinem, dočekao da mi moja država, za koju sam bio spreman poginuti, neće priznati status hrvatskog branitelja. A što sam onda ja to bio? Što sam to ja branio od ožujka 1991.?
Upravni sud je prešao i preko činjenice da mi rješenje o nečasnom otpustu nikada nije dostavljeno, pa nisam imao prilike uložiti prigovor! Meni se, dakle, ne priznaje status hrvatskog branitelja na temelju nepravomoćnog rješenja. Je li takvo postupanje zakonito? Je li logično da netko tko se dragovoljno javio kad je bilo najvruće, netko tko se borio pune četiri godine, danas nije, ne samo dragovoljac, nego niti hrvatski branitelj, dok u Ministarstvu obrane svaki službenik koji je cijeli rat primao plaću i sjedio u sigurnoj kancelariji ima status hrvatskog branitelja?
Zlatko Dobrozdravić
Upravni sud se oglušio na navode moje tužbe u kojoj sam jasno naveo da nikada nisam zaprimio rješenje Ministarstva obrane RH o prestanku službe uz nečastan otpust pa se, s obzirom na to, protiv njega nisam mogao niti žaliti i iznijeti argumente, zbog čega je, na temelju takvog rješenja, doneseno rješenje kojim mi se odbija izdati potvrda o statusu hrvatskog branitelja. Ja, međutim, jesam hrvatski branitelj, štoviše, dragovoljac. Ja sam se s nepunih 21 godinu, u ožujku 1991., kada Hrvatska vojska još nije bila niti ustrojena, dragovoljno stavio na raspolaganje svojoj domovini. Dakle, ja jesam hrvatski branitelj jer ja sam se sam javio da poginem ako treba, ja sam se borio po hrvatskim ratištima, ja sam kao hrvatski ratnik u Hrvatskoj vojsci obolio od PTSP-a, u vrijeme kada su drugi bježali preko granice i skrivali se od mobilizacije. Apsurdno je da ne mogu dobiti potvrdu o statusu hrvatskog branitelja, ali dobio sam potvrdu o vlasničkim udjelima u braniteljskom fondu i dobio sam iskaznicu hrvatskog branitelja.
Prilikom donošenja rješenja u Ministarstvu obrane, kao i odluke Upravnog suda, nikada nije saslušan moj neposredni zapovjednik kod kojega sam se razdužio u trenutku kada psihički nisam više mogao izdržati. Nikoga tada nije bilo briga što je sa mnom, treba li mi možda skrb, iako je bila obveza Ministarstva da me kao oboljelog pripadnika HV-a stavi na skrb. Kako o tome ništa nije znao niti moj zapovjednik niti ja, a samo Ministarstvo se slabo brinulo za oboljele pripadnike, pogotovo one koji su na terenu, ja sam predao svoje oružje svojem neposrednom zapovjedniku i otišao. Radio sam sve dotle dok moja bolest nije eskalirala do te mjere da više nisam mogao dobiti liječničku svjedodžu potrebnu za obavljanje poslova vozača. Za tako važnu odluku, kojom se meni - hrvatskom dragovoljcu - odriče status hrvatskog branitelja, prepušta me se ulici bez sredstava za život (jer sam u ratu teško obolio i nisam sposoban za rad, o čemu sam priložio medicinsku dokumentaciju), ostavlja se bez kruha moj šestomjesečni mali sin kojem ću ja sutra pričati kako sam se javio u obranu domovine onda kada još nije bilo niti oružja, u tenisicama, kao dečko od 21 godinu i onda, zato što sam nedorastao ratnim zbivanjima “pukao” i nisam više mogao izdržati te zatražio svojeg zapovjednika da se skinem, dočekao da mi moja država, za koju sam bio spreman poginuti, neće priznati status hrvatskog branitelja. A što sam onda ja to bio? Što sam to ja branio od ožujka 1991.?
Upravni sud je prešao i preko činjenice da mi rješenje o nečasnom otpustu nikada nije dostavljeno, pa nisam imao prilike uložiti prigovor! Meni se, dakle, ne priznaje status hrvatskog branitelja na temelju nepravomoćnog rješenja. Je li takvo postupanje zakonito? Je li logično da netko tko se dragovoljno javio kad je bilo najvruće, netko tko se borio pune četiri godine, danas nije, ne samo dragovoljac, nego niti hrvatski branitelj, dok u Ministarstvu obrane svaki službenik koji je cijeli rat primao plaću i sjedio u sigurnoj kancelariji ima status hrvatskog branitelja?
Zlatko Dobrozdravić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....