Ipak, nisu svi naši grijesi jednako teški

Događa se da svećenik - propovjednik i ispovjednik - u najboljoj namjeri ukratko vjernika zbuni stavom koji nije u cjelini crkveno domišljen. To se ne bi smjelo događati, ali bilo bi čudno da se nikad ne dogodi. Vjernik - makar bio grješnik - mora biti spreman i na tu mogućnost.

Na primjer: prije mnogo godina priznao mi je dobri znanac da ga je ispovjednik zbunio tvrdnjom da je izbjegavanje začeća jednako pobačaju. “Čim izbjegavaš da začmeš - to je kao da si ga pobacio!” - rekao je dragi župnik kroz rešetku ispovjedaonice. Ili - moj znanac barem ga je tako shvatio. I više nije išao na ispovijed. Bio je bolestan i on i žena, prihodi su im bili mali - smatrao je da ima dosta djece.

Bio sam onda mlad i nisam se upustio u raspravu. Ali odmah mi je bilo jasno da je dobri ispovjednik nešto pobrkao. Izbjegavanje začeća može biti grijeh protiv 6. zapovijedi, a pobačaj je grijeh protiv 5. zapovijedi. Peta zapovijed glasi: “Ne ubij!” - i po njoj je pobačaj grijeh protiv već započetog ljudskog života. Izbjegavanje začeća može biti grijeh protiv 6. zapovijedi koja glasi: “Ne sagriješi bludno” - i po sebi je daleko manji grijeh od pobačaja. To svećenik i vjernik moraju znati. Inače zabunama nikad kraja.

Grijeh je i jedno i drugo, ali svi grijesi - kao neke bolesti - nisu jednako teški. No, lako se dogodi da ispovjednik nehotice bude dobronamjerno površan. Vjernik to mora znati razlikovati. Ispovjednik nije nepogrešiv - a pokornik kad se u tome zbuni, uvijek ima pravo tražiti drugog ispovjednika. I meni se - kao mladom svećeniku - dogodilo da sam u najboljoj namjeri uskratio odrješenje ženi kojoj bi se - kad bih mogao - danas pred Bogom ispričao.