Nekad je bio najstrašniji čovjek Bostona, a danas slobodno šeće njegovim ulicama. John Martorano kaže da je miran sam sa sobom i da se ne boji hodati starim kvartom. Dosta logično ako se zna da je taj trenutno najslavniji mafijaški ubojica, koji je raskrinkao svoje suradnike nakon što je doznao da su ga godinama "cinkali" FBI-u, pobio sve kojih bi se trebao bojati, a oni koji su živi, nalaze se ili u zatvoru ili su u bijegu.
John "Hitman" Martorano bio je više od deset godina član slavne bostonske bande Winter Hill, uglavnom sastavljene od irskih i američkih mafijaša, s malim, ali uvaženim talijanskim ogrankom. Banda koju su vodili James "Whitey" Bulger i Stevie "The Rifleman" Flemmi više ne postoji.
Martorano, glavni izvršitelj naručenih ubojstava bande koji je na sudu priznao da je ubio 20 ljudi, u zatvoru je odslužio 14 godina, a lani je pušten na slobodu. Danas je zvijezda u Sjedinjenim Državama jer je prošloga tjedna televizijskoj postaji CBS, točnije popularnoj emisiji "60 Minutes" dao ekskluzivni intervju u kojem je ispričao sve što je otkrio istražiteljim na sudu. Martorano, koji je od dobrog katoličkog dječaka i srednjoškolske ragbi zvijezde postao hladnokrvni i proračunati ubojica, danas se više i ne sjeća koliko je ljudi ubio.
"Nisam brojao koliko sam ih ubio. Sve do kraja nisam bio ni svjestan da ih je bilo toliko. Ubio sam ih mnogo. Previše", rekao je u emisiji reporteru CBS-a Stevenu Kroftu.
"Znate li broj", pita ga Kroft. "Na sudu sam ih priznao 20", odgovara Martorano.
"Jeste li sigurni da ih se svih sjećate", ponovno pita Kroft.
"Nadam se", odgovara ubojica.
Nisam brojio koliko sam ih ubio. Ubio sam ih mnogo, previše, rekao je novinaru
Tih 20 sigurno se sjeća jer je to bio dio njegove pogodbe s FBI-em. Martorano se dobro nagodio; u zatvoru je proveo tek nešto više od desetljeća, jedva sedam mjeseci po ubijenoj žrtvi, a zauzvrat je raskrinkao mrežu svojih nalogodavaca i njihovih pomagača unutar samoga FBI-a. Svoje žrtve uglavnom je ubijao tako što ih je upucao, no jednoga od njih je i izbo nožem na smrt. Tvrdi da nije osjećao zadovoljstvo zbog toga što su ga se svi bojali u Bostonu, no kaže da svi "žele biti poštovani iz ovog ili onog razloga". Dok govori, čini se kao da je odvojen od stravičnih zločina koje je počinio i kao da nema nikakvih emocija. No, ne voli da ga se naziva psihopatom ili plaćenim ubojicom.
"Plaćeni ubojica... to zvuči kao kad je netko plaćen po ugovoru. Meni nitko nije mogao platiti da nekoga ubijem." Smatra li se serijskim ubojicom? "Možda jesam oprezan, ali serijski ubojica nisam. Serijske ubojice treba zaustaviti. Jer oni nikada neće prestati sami. I oni uživaju. Ja nikada nisam uživao u ubojstvima. Ne uživam riskirati vlastiti život, ali ako su razlozi ispravni, obavit ću posao", rekao je u intervjuu.
On je, kaže, mafijaš staroga kova. Poštuje pravila, nikada nije cinkario, kao neki njegovi suradnici i šefovi, a ubojstva su bili dio posla. Stvar koja se morala učiniti. "Čak i ako je bilo krivo, uvijek sam nastojao učiniti pravu stvar", dodao je. Ubijao je, vjeruje američko ministarstvo pravosuđa, iz osjećaja dužnosti i odanosti. Sebe doživljava kao čovjeka od riječi i to je razlog što je odlučio i gostovati u "60 minutes".
Naime, prije 50 godina Martorano je bio zvijezda ragbi tima svoje srednje škole, Mount St. Charles Academy na Rhode Islandu. Jedan od njegovih "blokera" bio je izvjestitelj showa "60 Minutes" Ed Bradley. Upravo je njemu obećao da će sjesti ispred kamere i ispričati svoju priču, no Bradley je neočekivano umro prije nego što je Martorano izišao iz zatvora.
John Vincent Martorano rođen je 1940. godine, kao stariji od dvojice sinova Angela i Elizabeth Martorano. Angelo se u Ameriku doselio sa Sicilije, dok je Johnova majka irskog i engleskog podrijetla. Braća Martorano, stariji Johnny i mlađi Jimmy, odrasli su u Cambridgeu i objica su bili dobri učenici i odlični sportaši. Johnov razredni kolega iz katoličke škole koju su zajedno pohađali kaže da je bio izuzetno bistar.
Školu je završio 1959. godine. Martoranov otac u to je vrijeme posjedovao noćni klub "Luigi" u opasnom dijelu Bostona poznatom kao Combat Zone (Ratna zona). Bilo je to okupljalište raznih propalica i mafijaša koji će postati Martoranovi uzori. Otac je, kao i svi muškarci u tom kvartu, imao jednostavnu filozofiju. "Ti si najstariji sin i to je tvoje nasljedstvo. Moraš se brinuti o obitelji i biti muškarac. Briga me što ćeš drugo raditi, no moraš biti muškarac", prisjeća se Martorano očevih riječi iz djetinjstva.
Ubojica je postao upravo tako; pokušao se brinuti o obitelji. Njegova prva od 20 priznatih žrtava bio je bivši zatvorenik Robert Palladino, za kojeg je John strahovao da će otkucati njegova mlađeg brata Jimmyja i uplesti ga u ubojstvo konobarice čije je tijelo bilo skriveno na tavanu obiteljskog restorana Martoranovih. Tijelo 32-godišnjeg Palladina pronađeno je ispod željezničkog mosta s metkom u glavi krajem 1962. godine. Ubio ga je kad je imao samo 24 godine.
"Spasio sam život svoga brata", objašnjava danas Martorano zašto zbog tog prvog ubojstva ne osjeća nikakvu grižnju savjesti. Učinio je to zbog obitelji, no nije bilo lako prisloniti pištolj uz nečiji glavu."Mislim da je slično i odvjetnicima kad dobiju svoj prvi slučaj. Slučaj je težak, ali sljedeći je lakši. Pretpostavljam da svaki idući put postaje sve lakše. No prvi put mi je bilo teško. Jer to nikad prije nisam učinio", otkriva Martorano.
Stevie Flemmi, partner i šef koji je godinama cinkao informacije FBI-u
Robert Palladino, prva žrtva koju je priznao; tijelo je pronađeno ispod željezničkog mosta
Do 70-ih godina prošloga stoljeća njegov krug prijatelja i obitelji naglo se proširio i počeo uključivati i članove bande Winter Hill. Flemmija je John upoznao tijekom 60-ih godina u noćnom klubu svoga oca, a Bulgera vjerojatno 1971. godine. Bandu koja se najviše bavila namještanjem konjskih utrka na sjeveroistoku Amerike predvodili su irski mafijaši James "Whitey" Bulger i Stevie "The Rifleman" Flemmi. Martorano je bio njihov partner u kockanju, lihvarenju, utjerivanju dugova i ubojstvima. Johnova specijalnost bilo je rješavanje sukoba.
"Imali smo mnogo problema s ljudima. Znate kako to već ide, ubijete ih prije nego što oni ubiju vas. U nekim razdobljima bilo je - ili ćeš ubiti, ili ćeš biti ubijen", prepričava ubojica. To je značilo i ući usred bijela dana u bar dok s druge strane ulice stoji policajac i u gomili ljudi nekoga ubiti jer je tako naručio šef. Martorano je imao mnogo samopouzdanja - maskirao bi se i osjećao nevidljivim. Znao bi staviti na glavu žuti šešir, obući dugački bijeli kaput i sakriti se iza brade, brkova i sunčanih naočala. Poslije toga bi otišao kući, presvukao se i vratio na posao.
Prvi put bilo mi je teško, ali činio sam to da spasim brata. Dalje je bilo sve lakše
Banda Winter Hill operirala je u staroj trgovini, danas odavno napuštenoj. Tamo je samo ostao Bulgerov stolac i njegov stari ured. Na podu su bila vratašca koja su vodila u podrum. "Bulger ih je uvijek ostavljao otvorenima kako bi zastrašio ljude. To je bio jedan od načina da iz njih izvuče istinu. Pogledali bi u pod i...", prepričava. Mnogi od njih su sišli u podrum i više nikad nisu izašli.
Do 1978. godine Martorano je na svom popisu žrtava već imao 18 leševa. Prijetila mu je optužnica za namještanje konjskih utrka pa je pobjegao na Floridu, gdje je vodio miran život pod lažnim imenom Richard Aucoin. Tamo je proveo svega nekoliko godina, kad su ga ponovno nazvali Bulger i Flemmi. Trebao im je ubojica.
Meta je bio bogati izvršni direktor korporacije Telex i vlasnik tvrtke World Jai Alai koja se unosno bavila sportskim klađenjem. Ubojstvo Rogera Wheelera na parkiralištu kluba Southern Hills u Tulsi dobilo je naslovnice svih novina u zemlji. Logističku potporu ubojstvu - informacije o Wheelerovu kretanju - Martoranu je pružio bivši bostonski agent FBI-a Paul Rico. Martorano se autom dovezao u klub i pričekao da Wheeler završi partiju golfa.
Rico mu je dojavio kako biznismen izgleda. Ispalio mu je jedan metak u glavu. To nije bio ni prvi, a ni posljednji put da je mafijaški ubojica dobio važne informacije od FBI-a. Jedan od najvažnijih istražitelja organiziranog kriminala u Bostonu, korumpirani agent John Connolly, pomagao mu je godinama. Connolly je bio taj koji mu je otkrio da ga njegov suradnik John Callahan sprema "otkucati" za Wheelerovo ubojstvo. Callahan je postao njegova dvadeseta i posljednja žrtva.
Agent FBI-a John Connolly znao je da se Martorano sprema ubiti "cinkaroša". "Rekao mi je da ćemo svi završiti u zatvoru do kraja života ako ne ubijemo tog tipa. FBI-ev agent je to rekao Bulgeru, a on meni", objašnjava Martorano.
Tu je priču već ispričao pod zakletvom na sudu, a ponovit će je floridskoj poroti u proljeće, kada počinje suđenje Connollyju za sudioništvo u ubojstvu. Connolly već odslužuje 10-godišnju kaznu zbog ometanja pravde, no bandu Winter Hill raskrinkala je masačusetska policija. Godine 1995. protiv Martorana, Flemmija i Bulgera podignuta je optužnica zbog reketarenja.
Bulger je zahvaljujući Connollyjevoj pomoći, koji mu je dojavio da ga se policija sprema uhititi, pobjegao i još je u bijegu, Flemmi je u zatvoru, no u bostonskoj sudnici Martorano je doznao nešto što će mu promijeniti život.
Otprije je znao da FBI dojavljuje informacije Bulgeru i Flemmiju, no nije znao da oni isto čine zauzvrat. Njegovi su partneri i šefovi desetljećima bili najbolji informatori FBI-a - "cinkarili" su talijansku mafiju, ali i Martorana i ostale članove vlastite bande. Prekršili su mafijaško nepisano pravilo o šutnji, osobito Bulger.
"Mogu pristati na mnogo stvari, ali na jude, izdajice ne. Nikada nisam prodavao informacije. Da sam ga stigao ubiti, ubio bih ga", kaže danas Martorano. No kako je Bulger već bio u bijegu, Martoranu je preostalo samo jedno - osvetiti se Bulgeru i Flemmiju na isti način.
Maskirao bi se i osjećao nevidljivim. Poslije bi otišao na posao
"Ne, nisam postao cinkaroš, nego vladin svjedok", odlučan je Martorano. Na pitanje TV voditelja u čemu je razlika, Martorano odgovara da je za odlazak u sudnicu potrebna hrabrost. "Uostalom, kako bih ja mogao biti cinkaroš govoreći o tipovima koji su sve nas cinkali 30 godina? Pokušavam ih zaustaviti da više ne cinkaju."
Kako bilo, Bulger, koji je i dalje na FBI-evoj tjeralici, u međuvremenu je optužen za 19 ubojstava, ponajviše zahvaljujući Martoranovu svjedočenju. Flemmi je dobio doživotnu zatvorsku kaznu. Policija je riješila oko 40 slučajeva ubojstava, a Martorano im je otkrio i tajne lokacije groblja na koja su mafijaši pokapali svoje žrtve. Sve to u zamjenu za samo 14 godina zatvora.
Žali li zbog ubojstava koja je počinio? Osjeća li grižnju savjesti? Može li noću mirno spavati?
"Volio bih da nisam ubio 20 ljudi. No ne mogu promijeniti prošlost. Pokušavam od svoje budućnosti dobiti najbolje što mogu i objasniti samome sebi što se dogodilo. Žalim za svime, ali ne mogu to promijeniti", rekao je Martorano u CBS-ovoj emisiji. I dalje se, kaže, smatra katolikom.
"Znate da možete gorjeti u paklu zbog ubojstva samo jedne osobe", pita ga TV voditelj na kraju emisije.
"Ne vjerujem u to. U jednom trenutku, prije nekoliko godina, poslao sam da mi dovedu svećenika i ispovjedio sam se. Mislim da je tada od moje posljednje ispovijesti bilo prošlo 30 godina. No, sve sam mu ispričao, cijeli svoj život, sve što se dogodilo. I, onda, na kraju, oni mi kaže: 'Dobro, što mislite da bih vam trebao odrediti za pokoru?' Ja kažem: 'Oče, s punim opravdanjem možete me razapeti'. Nasmijao se i rekao mi: 'A, ne. Deset Zdravomarija, deset Očenaša i nemoj to više nikada ponoviti'. I poslušao sam ga."
Tanja Tolić
John "Hitman" Martorano bio je više od deset godina član slavne bostonske bande Winter Hill, uglavnom sastavljene od irskih i američkih mafijaša, s malim, ali uvaženim talijanskim ogrankom. Banda koju su vodili James "Whitey" Bulger i Stevie "The Rifleman" Flemmi više ne postoji.
Martorano, glavni izvršitelj naručenih ubojstava bande koji je na sudu priznao da je ubio 20 ljudi, u zatvoru je odslužio 14 godina, a lani je pušten na slobodu. Danas je zvijezda u Sjedinjenim Državama jer je prošloga tjedna televizijskoj postaji CBS, točnije popularnoj emisiji "60 Minutes" dao ekskluzivni intervju u kojem je ispričao sve što je otkrio istražiteljim na sudu. Martorano, koji je od dobrog katoličkog dječaka i srednjoškolske ragbi zvijezde postao hladnokrvni i proračunati ubojica, danas se više i ne sjeća koliko je ljudi ubio.
"Nisam brojao koliko sam ih ubio. Sve do kraja nisam bio ni svjestan da ih je bilo toliko. Ubio sam ih mnogo. Previše", rekao je u emisiji reporteru CBS-a Stevenu Kroftu.
"Znate li broj", pita ga Kroft. "Na sudu sam ih priznao 20", odgovara Martorano.
"Jeste li sigurni da ih se svih sjećate", ponovno pita Kroft.
"Nadam se", odgovara ubojica.
Nisam brojio koliko sam ih ubio. Ubio sam ih mnogo, previše, rekao je novinaru
|
BROJ ŽRTAVA
|
"Plaćeni ubojica... to zvuči kao kad je netko plaćen po ugovoru. Meni nitko nije mogao platiti da nekoga ubijem." Smatra li se serijskim ubojicom? "Možda jesam oprezan, ali serijski ubojica nisam. Serijske ubojice treba zaustaviti. Jer oni nikada neće prestati sami. I oni uživaju. Ja nikada nisam uživao u ubojstvima. Ne uživam riskirati vlastiti život, ali ako su razlozi ispravni, obavit ću posao", rekao je u intervjuu.
On je, kaže, mafijaš staroga kova. Poštuje pravila, nikada nije cinkario, kao neki njegovi suradnici i šefovi, a ubojstva su bili dio posla. Stvar koja se morala učiniti. "Čak i ako je bilo krivo, uvijek sam nastojao učiniti pravu stvar", dodao je. Ubijao je, vjeruje američko ministarstvo pravosuđa, iz osjećaja dužnosti i odanosti. Sebe doživljava kao čovjeka od riječi i to je razlog što je odlučio i gostovati u "60 minutes".
Naime, prije 50 godina Martorano je bio zvijezda ragbi tima svoje srednje škole, Mount St. Charles Academy na Rhode Islandu. Jedan od njegovih "blokera" bio je izvjestitelj showa "60 Minutes" Ed Bradley. Upravo je njemu obećao da će sjesti ispred kamere i ispričati svoju priču, no Bradley je neočekivano umro prije nego što je Martorano izišao iz zatvora.
John Vincent Martorano rođen je 1940. godine, kao stariji od dvojice sinova Angela i Elizabeth Martorano. Angelo se u Ameriku doselio sa Sicilije, dok je Johnova majka irskog i engleskog podrijetla. Braća Martorano, stariji Johnny i mlađi Jimmy, odrasli su u Cambridgeu i objica su bili dobri učenici i odlični sportaši. Johnov razredni kolega iz katoličke škole koju su zajedno pohađali kaže da je bio izuzetno bistar.
Školu je završio 1959. godine. Martoranov otac u to je vrijeme posjedovao noćni klub "Luigi" u opasnom dijelu Bostona poznatom kao Combat Zone (Ratna zona). Bilo je to okupljalište raznih propalica i mafijaša koji će postati Martoranovi uzori. Otac je, kao i svi muškarci u tom kvartu, imao jednostavnu filozofiju. "Ti si najstariji sin i to je tvoje nasljedstvo. Moraš se brinuti o obitelji i biti muškarac. Briga me što ćeš drugo raditi, no moraš biti muškarac", prisjeća se Martorano očevih riječi iz djetinjstva.
Ubojica je postao upravo tako; pokušao se brinuti o obitelji. Njegova prva od 20 priznatih žrtava bio je bivši zatvorenik Robert Palladino, za kojeg je John strahovao da će otkucati njegova mlađeg brata Jimmyja i uplesti ga u ubojstvo konobarice čije je tijelo bilo skriveno na tavanu obiteljskog restorana Martoranovih. Tijelo 32-godišnjeg Palladina pronađeno je ispod željezničkog mosta s metkom u glavi krajem 1962. godine. Ubio ga je kad je imao samo 24 godine.
"Spasio sam život svoga brata", objašnjava danas Martorano zašto zbog tog prvog ubojstva ne osjeća nikakvu grižnju savjesti. Učinio je to zbog obitelji, no nije bilo lako prisloniti pištolj uz nečiji glavu."Mislim da je slično i odvjetnicima kad dobiju svoj prvi slučaj. Slučaj je težak, ali sljedeći je lakši. Pretpostavljam da svaki idući put postaje sve lakše. No prvi put mi je bilo teško. Jer to nikad prije nisam učinio", otkriva Martorano.
Stevie Flemmi, partner i šef koji je godinama cinkao informacije FBI-u
Robert Palladino, prva žrtva koju je priznao; tijelo je pronađeno ispod željezničkog mosta
 |
|
Do 70-ih godina prošloga stoljeća njegov krug prijatelja i obitelji naglo se proširio i počeo uključivati i članove bande Winter Hill. Flemmija je John upoznao tijekom 60-ih godina u noćnom klubu svoga oca, a Bulgera vjerojatno 1971. godine. Bandu koja se najviše bavila namještanjem konjskih utrka na sjeveroistoku Amerike predvodili su irski mafijaši James "Whitey" Bulger i Stevie "The Rifleman" Flemmi. Martorano je bio njihov partner u kockanju, lihvarenju, utjerivanju dugova i ubojstvima. Johnova specijalnost bilo je rješavanje sukoba.
"Imali smo mnogo problema s ljudima. Znate kako to već ide, ubijete ih prije nego što oni ubiju vas. U nekim razdobljima bilo je - ili ćeš ubiti, ili ćeš biti ubijen", prepričava ubojica. To je značilo i ući usred bijela dana u bar dok s druge strane ulice stoji policajac i u gomili ljudi nekoga ubiti jer je tako naručio šef. Martorano je imao mnogo samopouzdanja - maskirao bi se i osjećao nevidljivim. Znao bi staviti na glavu žuti šešir, obući dugački bijeli kaput i sakriti se iza brade, brkova i sunčanih naočala. Poslije toga bi otišao kući, presvukao se i vratio na posao.
Prvi put bilo mi je teško, ali činio sam to da spasim brata. Dalje je bilo sve lakše
|
PRVO UBOJSTVO
|
Do 1978. godine Martorano je na svom popisu žrtava već imao 18 leševa. Prijetila mu je optužnica za namještanje konjskih utrka pa je pobjegao na Floridu, gdje je vodio miran život pod lažnim imenom Richard Aucoin. Tamo je proveo svega nekoliko godina, kad su ga ponovno nazvali Bulger i Flemmi. Trebao im je ubojica.
Meta je bio bogati izvršni direktor korporacije Telex i vlasnik tvrtke World Jai Alai koja se unosno bavila sportskim klađenjem. Ubojstvo Rogera Wheelera na parkiralištu kluba Southern Hills u Tulsi dobilo je naslovnice svih novina u zemlji. Logističku potporu ubojstvu - informacije o Wheelerovu kretanju - Martoranu je pružio bivši bostonski agent FBI-a Paul Rico. Martorano se autom dovezao u klub i pričekao da Wheeler završi partiju golfa.
Rico mu je dojavio kako biznismen izgleda. Ispalio mu je jedan metak u glavu. To nije bio ni prvi, a ni posljednji put da je mafijaški ubojica dobio važne informacije od FBI-a. Jedan od najvažnijih istražitelja organiziranog kriminala u Bostonu, korumpirani agent John Connolly, pomagao mu je godinama. Connolly je bio taj koji mu je otkrio da ga njegov suradnik John Callahan sprema "otkucati" za Wheelerovo ubojstvo. Callahan je postao njegova dvadeseta i posljednja žrtva.
Agent FBI-a John Connolly znao je da se Martorano sprema ubiti "cinkaroša". "Rekao mi je da ćemo svi završiti u zatvoru do kraja života ako ne ubijemo tog tipa. FBI-ev agent je to rekao Bulgeru, a on meni", objašnjava Martorano.
Tu je priču već ispričao pod zakletvom na sudu, a ponovit će je floridskoj poroti u proljeće, kada počinje suđenje Connollyju za sudioništvo u ubojstvu. Connolly već odslužuje 10-godišnju kaznu zbog ometanja pravde, no bandu Winter Hill raskrinkala je masačusetska policija. Godine 1995. protiv Martorana, Flemmija i Bulgera podignuta je optužnica zbog reketarenja.
Bulger je zahvaljujući Connollyjevoj pomoći, koji mu je dojavio da ga se policija sprema uhititi, pobjegao i još je u bijegu, Flemmi je u zatvoru, no u bostonskoj sudnici Martorano je doznao nešto što će mu promijeniti život.
Otprije je znao da FBI dojavljuje informacije Bulgeru i Flemmiju, no nije znao da oni isto čine zauzvrat. Njegovi su partneri i šefovi desetljećima bili najbolji informatori FBI-a - "cinkarili" su talijansku mafiju, ali i Martorana i ostale članove vlastite bande. Prekršili su mafijaško nepisano pravilo o šutnji, osobito Bulger.
"Mogu pristati na mnogo stvari, ali na jude, izdajice ne. Nikada nisam prodavao informacije. Da sam ga stigao ubiti, ubio bih ga", kaže danas Martorano. No kako je Bulger već bio u bijegu, Martoranu je preostalo samo jedno - osvetiti se Bulgeru i Flemmiju na isti način.
Maskirao bi se i osjećao nevidljivim. Poslije bi otišao na posao
|
HLADNOKRVNOST
|
Kako bilo, Bulger, koji je i dalje na FBI-evoj tjeralici, u međuvremenu je optužen za 19 ubojstava, ponajviše zahvaljujući Martoranovu svjedočenju. Flemmi je dobio doživotnu zatvorsku kaznu. Policija je riješila oko 40 slučajeva ubojstava, a Martorano im je otkrio i tajne lokacije groblja na koja su mafijaši pokapali svoje žrtve. Sve to u zamjenu za samo 14 godina zatvora.
Žali li zbog ubojstava koja je počinio? Osjeća li grižnju savjesti? Može li noću mirno spavati?
"Volio bih da nisam ubio 20 ljudi. No ne mogu promijeniti prošlost. Pokušavam od svoje budućnosti dobiti najbolje što mogu i objasniti samome sebi što se dogodilo. Žalim za svime, ali ne mogu to promijeniti", rekao je Martorano u CBS-ovoj emisiji. I dalje se, kaže, smatra katolikom.
"Znate da možete gorjeti u paklu zbog ubojstva samo jedne osobe", pita ga TV voditelj na kraju emisije.
"Ne vjerujem u to. U jednom trenutku, prije nekoliko godina, poslao sam da mi dovedu svećenika i ispovjedio sam se. Mislim da je tada od moje posljednje ispovijesti bilo prošlo 30 godina. No, sve sam mu ispričao, cijeli svoj život, sve što se dogodilo. I, onda, na kraju, oni mi kaže: 'Dobro, što mislite da bih vam trebao odrediti za pokoru?' Ja kažem: 'Oče, s punim opravdanjem možete me razapeti'. Nasmijao se i rekao mi: 'A, ne. Deset Zdravomarija, deset Očenaša i nemoj to više nikada ponoviti'. I poslušao sam ga."
Tanja Tolić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....