ZAGREB - U Društvu hrvatskih književnika danas je predstavljen novi roman "Sunce" Ivana Aralice nakladničke kuće Verbum iz Splita.
Pozdravivši okupljene, Tito Bilopavlović poželio je "svađalačku atmosferu", no ništa se od toga nije zbilo.
Petar Balta i Miro Radelj, u ulogama urednika i nakladnika, osjetili su se počašćenima što je prisutni autor inzistirao objaviti knjigu "kod njih ili nigdje drugdje" i zahvalili mu što je "taj roman kršćanskog nadahnuća našao svoje mjesto u biblioteci kršćanskih nadahnuća Stilus", nakon naslova "U zagrljaju Jehovinih svjedoka", "Demoni vještice i spiritisti", te popularnih Papinija, Sigrid Undset i Michaela O'Briena.
Roman "Sunce", napomenuo je Ivan Aralica, povratak je "romanu bez ključa" i razrađuje priču koju je već napisao i objavio prije četrdesetak godina, o odnosu dječaka i medicinske sestre koja ga njeguje u izolaciji u koju je dospio zbog zarazne bolesti.
Ovdje se otkriva da je ta medicinarka bila časna sestra Domina, čiji je identitet autor prvi put zatajio "kako bi mogao završiti svoje djelo" i da je Aralica kao dječak bolovao u dječjem lječilištu na Čiovu. Radi se, dakle, o autobiografskom romanu, ali autor ističe da ga je pisao "eskimskim stilom", odnosno, kako objašnjava, "pisao je o sebi u trećem licu".
Zbunjenost prisutnih dodatno je podgrijala Araličina opaksa o "aralicizmima".
Aralica je sam objasnio da se taj stručni termin odnosi na posebnu vrstu umetaka koje on proizvodi u svom pripovjednom tekstu, dakle neku vrstu osobitih ekskursa, i da je taj termin prisutan u domaćoj književnoj kritici kad se piše o njegovim djelima.
Ti ekskursi su, pak, detaljno je obrazložio, neka vrsta literarnog naslijeđa, literarne predaje, a čini se da je prapočetak ili nalazište te predaje bilo upravo druženje dječaka Aralice s časnom sestrom Dominom. Iz tog obilnog vrela Aralica je najavio još cijeli niz priča koje će pretvoriti u romane, a vrlo brzo pojavit će se na tržištu.
Ovaj roman nije ugledao svjetlo dana ranije, objašnjava autor, usprkos snažnoj vezanosti i živim sjećanjima na sestru Dominu, jer njegova majka ne bi uspjela shvatiti njihov odnos, pa je knjigu, kako i piše na samom kraju, napisao "tek uoči i nakon majčine smrti".
Saša Drach
Pozdravivši okupljene, Tito Bilopavlović poželio je "svađalačku atmosferu", no ništa se od toga nije zbilo.
Petar Balta i Miro Radelj, u ulogama urednika i nakladnika, osjetili su se počašćenima što je prisutni autor inzistirao objaviti knjigu "kod njih ili nigdje drugdje" i zahvalili mu što je "taj roman kršćanskog nadahnuća našao svoje mjesto u biblioteci kršćanskih nadahnuća Stilus", nakon naslova "U zagrljaju Jehovinih svjedoka", "Demoni vještice i spiritisti", te popularnih Papinija, Sigrid Undset i Michaela O'Briena.
Roman "Sunce", napomenuo je Ivan Aralica, povratak je "romanu bez ključa" i razrađuje priču koju je već napisao i objavio prije četrdesetak godina, o odnosu dječaka i medicinske sestre koja ga njeguje u izolaciji u koju je dospio zbog zarazne bolesti.
Ovdje se otkriva da je ta medicinarka bila časna sestra Domina, čiji je identitet autor prvi put zatajio "kako bi mogao završiti svoje djelo" i da je Aralica kao dječak bolovao u dječjem lječilištu na Čiovu. Radi se, dakle, o autobiografskom romanu, ali autor ističe da ga je pisao "eskimskim stilom", odnosno, kako objašnjava, "pisao je o sebi u trećem licu".
Zbunjenost prisutnih dodatno je podgrijala Araličina opaksa o "aralicizmima".
Aralica je sam objasnio da se taj stručni termin odnosi na posebnu vrstu umetaka koje on proizvodi u svom pripovjednom tekstu, dakle neku vrstu osobitih ekskursa, i da je taj termin prisutan u domaćoj književnoj kritici kad se piše o njegovim djelima.
Ti ekskursi su, pak, detaljno je obrazložio, neka vrsta literarnog naslijeđa, literarne predaje, a čini se da je prapočetak ili nalazište te predaje bilo upravo druženje dječaka Aralice s časnom sestrom Dominom. Iz tog obilnog vrela Aralica je najavio još cijeli niz priča koje će pretvoriti u romane, a vrlo brzo pojavit će se na tržištu.
Ovaj roman nije ugledao svjetlo dana ranije, objašnjava autor, usprkos snažnoj vezanosti i živim sjećanjima na sestru Dominu, jer njegova majka ne bi uspjela shvatiti njihov odnos, pa je knjigu, kako i piše na samom kraju, napisao "tek uoči i nakon majčine smrti".
Saša Drach
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....