Izabrani narod i izabrani u narodima

Apostol Pavao započinje kratkim sažetkom povijesti Božjega naroda (Dj 13, 13-25). Na to će doći vijest o Isusu. Može li se drugačije naviještati biblijska vjera? Razumije se da Bog pronalazi način da svakom čovjeku u svakom narodu i u svako doba ponudi ljubav kao osnovni životni stav. I - tko ljubav tako prihvati, priključuje se Božjem životu, prima milost - makar o Bogu i milosti pojma ne imao, makar kojoj vjerskoj zajednici pripadao ili ne pripadao.

O tome ne može biti sumnje. Ali ni neodgovornog prepuštanja prilikama. Tko  Isusovu istinu zna, mora na prikladan način njegovu ljubav širiti. Gdje naiđe na one koji su i ne znajući već u milosti, oni će to brzo razumjeti i na svoj način se priključiti. Ili će osnovni Isusov stav nekako ugrađivati u svoj sustav koji možda ne mogu jednostavno odbaciti. Papa će, u svjetlu Isusova stava oni znaju i u svojim baštinama pronalaziti zapretane vrijednosti. Stoga je uvijek netočno samo statistički govoriti o utjecaju Isusova djela i njegova nauka na čovječanstvo u cjelini.

Zajednica koja svjesno baštini i nastoji živjeti Isusovu poruku djeluje u takvu svijetu kao, primjerice, glazbena škola među mnogima koji ne znaju note, ali znaju pjevati. Kao što glazbeno obrazovanima nisu protivni svi bez glazbene kulture, nego dapače mogu biti vrlo talentirani - tako pravim Isusovim vjernicima nisu protivnici mnogi koji u raznim sustavima i baštinama po toj vjeri zapravo već žive.Ova spoznaja ne smije izabrane učiniti suvišnima, nego im baš pomoći da se što mudrije približavaju drugim ljudima jednakoga stava. Svoju povijest spasenja trebaju poput Pavlovih suvremenika židova poznavati, cijeniti i mudro razlikovati što je u njoj bitno, a što promjenjivo kako bi mogli te vrijednosti drugima nuditi.