Treba li priznati da je sv. Nikola - kojemu je danas blagdan - izgubio bitku s Djedom Mrazom? U davnim djetinjstvima čekali smo sv. Nikolu da dobijemo redovito skromne, ali nama dragocjene darove. I nakon što bismo saznali da te darove ne ostavlja u prozoru sv. Nikola, nego to umjesto njega čine roditelji, svetac nam nije postajao manje važan. On je značio tu ljubav u predbožićno doba. Mali su darovi značili veliku ljubav kojoj je roditelje očito učio sv. Nikola, vodeći nas zajedno s njima do jaslica u kojima nas je čekao mali Isus - neizmjerni Bog koji je, eto, postajao dijete, lutkica na slamici, da nam se cijeli daruje.
Sve je to bila velika škola darivanja. I uživanja u malim darovima velike ljubavi. Poslije smo saznali da je sv. Nikola postao znak takva darivanja, jer je kao bogati mladić, ostavši bez roditelja, prodavao imanje da siromašnom susjedu priskrbi bogate miraze za tri kćeri koje se inače ne bi bile mogle udati, nego bi završile na ulici.
U ondašnjem svijetu očito se djevojke nisu udavale iz ljubavi - brakovi su bili unosni poslovi. Mladi Kristov vjernik Nikola nije to mogao promijeniti, ali je zacijelo smatrao da je djevojci bolje udati se s bogatim mirazom nego završiti u prostituciji. U tom su duhu i siromašni roditelji svake godine na njegov blagdan malim darovima učili djecu da na svijetu ipak ima ljubavi.
Djed Mraz je nešto sasvim drugo. On je znak korupcije božićnoga vremena, kad se ne troši iz ljubavi, nego iz samoljublja. Nije to darivanje da se drugoga usreći, nego rastrošnost da se potvrdi svoja, makar izmišljena važnost. Ta djedmrazovska potrošnja nije ljubav nego najčešće skupo samozadovoljavanje. Ta je potrošnja nijekanje svega što Božić znači. Je li iluzija pomišljati da bi se Isusovi sljedbenici mogli tome oduprijeti?
Živko Kustić
Sve je to bila velika škola darivanja. I uživanja u malim darovima velike ljubavi. Poslije smo saznali da je sv. Nikola postao znak takva darivanja, jer je kao bogati mladić, ostavši bez roditelja, prodavao imanje da siromašnom susjedu priskrbi bogate miraze za tri kćeri koje se inače ne bi bile mogle udati, nego bi završile na ulici.
U ondašnjem svijetu očito se djevojke nisu udavale iz ljubavi - brakovi su bili unosni poslovi. Mladi Kristov vjernik Nikola nije to mogao promijeniti, ali je zacijelo smatrao da je djevojci bolje udati se s bogatim mirazom nego završiti u prostituciji. U tom su duhu i siromašni roditelji svake godine na njegov blagdan malim darovima učili djecu da na svijetu ipak ima ljubavi.
Djed Mraz je nešto sasvim drugo. On je znak korupcije božićnoga vremena, kad se ne troši iz ljubavi, nego iz samoljublja. Nije to darivanje da se drugoga usreći, nego rastrošnost da se potvrdi svoja, makar izmišljena važnost. Ta djedmrazovska potrošnja nije ljubav nego najčešće skupo samozadovoljavanje. Ta je potrošnja nijekanje svega što Božić znači. Je li iluzija pomišljati da bi se Isusovi sljedbenici mogli tome oduprijeti?
Živko Kustić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....