Glumac Željko Königsknecht Keno vjerojatno je naš najpoznatiji komičar srednje generacije i ponosni vlasnik brojnih priznanja struke, a od posla koji obožava ne mogu ga odvojiti ni teške ozljede poput slomljene noge. Naime, priznaje da je radoholičar, pa je s gipsom, Schanzovim ovratnikom i bolesnom kralježnicom bez prigovora odrađivao sve predstave. Iako trenutačno radi na sedam projekata, planira i vlastitu predstavu - stand up komediju, dječju predstavu, a očekuju ga i zanimljivi televizijski angažmani. Nedavno je skinuo gips koji je zbog ljubavi prema poslu prilagodio predstavama u kojima glumi.
- Mislim da su zbog mene samo dvije predstave skinute, i to neposredno nakon loma noge koji se dogodio 22. siječnja na predstavi ‘Dok nas smrt ne rastavi’ gdje se na kraju dižem na jedan stolček u zatvoru i vičem da hoću van. Stolček se neplanirano izmaknuo. Publika je primijetila samo da sam u jednom trenu nestao sa scene i čuli su: ‘Jao!’, no nakon te se scene praktički moram samo pokloniti. To je predstava u kojoj je kolegica već igrala sa slomljenim prstom, ja sa Schanzovim ovratnikom, kolega Jurčić sa strganom nogom... Sve sam ostale predstave odigrao s gipsom. Sreća, neke se nisu trebale puno prearanžirati. ‘Metastaze’ sam igrao i dalje jer u njima većinu vremena sjedim. U ‘Jebote, kolko nas ima’ bio sam na štakama, ali tamo ionako glumim murjaka koji se zadužuje kod kamatara pa odmah na početku kažem da su me razbili. ‘Izumitelja’ sam glumio u kolicima i bilo je toliko dobro da smo kolica htjeli i ostaviti. Čak smo ubacili i to da je moj lik htio izmisliti čičke za led, ali je izum propao - kaže Keno.
Slomljena noga nije prva ozljeda koja Kenu nije spriječila da glumi, a liječnici su ga počeli smatrati pravim medicinskim čudom.
- Kad sam slomio nogu, liječnici u Traumi na snimkama uopće nisu primijetili da se radi o lomu, pa sam završio u gipsu tek kad mi je noga - a s takvom sam nogom i dalje glumio - počela jako naticati. Prije toga sam ozlijedio vrat kad sam pao na ledu i nosio sam Schanzov ovratnik. Prošlo sam ljeto u igri sa svojim blizankama ozlijedio kralježnicu, zbog čega je bilo upitno hoće li mi se vratiti ikakva funkcija stopala, ali ja sam medicinsko čudo i sve je kao i prije - prisjeća se Keno.
Kako je uz stalni angažman u Kerempuhu Keno realizirao i brojne vlastite ideje, nakon 10 godina rada u matičnom kazalištu krenuo je u “slobodnjake”, što se pokazalo kao dobar poslovni potez. U sklopu Kerempuha je tako 2003. osnovao i vlastiti teatar komedije Jazavac, gdje su nastale predstave “Što ćemo sad?” Branka Đurića Đure te “Sjajan pogreb” Slavice Tomčić.
- Bolje je biti slobodnjak ako si dobar jer te to tjera da stalno nešto radiš i ne uljuljkaš se, a ja sam i otišao iz Kerempuha jer sam bio ušao u kolotečinu. Ovako me redatelji zovu iz podjele u podjelu. Kad sam izašao iz angažmana, imao sam i do 34 predstave mjesečno. U Kerempuhu i dalje glumim jer se radi o malom ansamblu i trebaju ljude izvana čim rade malo veću predstavu, pa publika Kerempuha vjerojatno ni ne zna da sam izašao iz stalnog angažmana. Igram puno predstava, ali da želim, mogao bih i stati na loptu i preskočiti koju. Ako poželim, mogu raditi i nešto dramski. S Pulom sam tako napravio predstavu ‘Zločin i kazna’, i to vrlo uspješno jer sam dobio Nagradu hrvatskog glumišta za glavnu ulogu Porfirija Petroviča - nastavlja Keno. No talentiranom glumcu ta je nagrada samo jedna u podužem nizu.
Spoznaja da će se baviti glumom Keni je, kaže, došla vrlo rano i jasno, pa je školsku zadaću na temu “Što ću biti kad odrastem” u petom razredu osnovne škole završio rečenicom napisanom velikim slovima koja je glasila: “Kad odrastem, bit ću glumac”.
Raznosači tacni
Iako je na Akademiji odigrao više dramskih komada i samo jednu ili dvije komedije, brzo je spoznao što ga više privlači, pa je prihvaćanje stipendije, a poslije i posla u kazalištu Kerempuh, tadašnjem Jazavcu, bio logičan potez.
- Sadašnji direktor Kerempuha odlazio je na ispite na Akademiju, a ja sam tada igrao dvije komične uloge u ‘Zaljubljenicima’. Jako sam im se svidio i angažirali su me. Mnogi su mi kolege tada govorili da to nije pametno jer se onda Jazavac nepravedno smatralo marginalnim kazalištem, a isti su poslije godinama nosili tacne po HNK, dok sam ja već bio ostvario brojne velike uloge - sjeća se Keno koji iza sebe ima oko 5000 odigranih predstava i više od 100 uloga.
Iako smatra da je od rada na sapunicama mnogo isplativije raditi u kazalištu, nema ništa protiv angažmana u humorističkim serijama, pa je tako uživao snimajući “Kazalište u kući” do te mjere da se njegova uloga, predviđena kao manja, s vremenom sve više razvijala. No najveći problem naših humorističkih serija, koje su preplavile programe, jest, smatra Keno, to što ne postoji redakcija humorističkog programa.
- Hrvati su iznimno duhovit narod, ali taj humoristički program nažalost nije postavljen. Nikad nismo imali redakciju humorističkog programa, a Srbi ga imaju odavno i zbog toga imaju toliko humorističkih serija. No imali smo i mi fantastičnih humorističkih serija. Doduše, uvijek su bile na rubu između humora i drame, poput ‘Gruntovčana’ s pozadinskom socijalnom tematikom, ali briljantne. ‘Malo misto’ je nezamjenjivo. Sada je igrala jedna fantastična serija, u kojoj sam i ja napravio tri epizode, ali, nažalost, imala je jako mali budžet, što je vidljivo. No iznimno je duhovito napravljena. Radi se o ‘Zakonu’ redatelja Ivana Gorana Viteza - tvrdi Keno.
Komisije i ‘kuhinje’
U filmovima je Keno odigrao samo nekoliko manjih uloga, ali ionako smatra da je kazalište kod nas oduvijek bilo jače od filma te da njemu svakako bolje leži.
- Volim gledati filmove, gutam ih. Ali kod nas se sve to krivo radi, a jedno se vrijeme ništa nije ni snimalo. ‘Kuhinje’ su velike, ovisi tko je u kojoj komisiji i problem je to što filmski redatelji jako malo gledaju kazališne predstave i što su slabo upućeni. Obično na filmovima radi jedan krug ljudi i male su šanse da netko novi uplovi, a ima fenomenalnih glumaca koji se u filmovima gotovo nikad ne pojavljuju, poput Pere Kvrgića - kaže Keno.
Kenu uz brojne angažmane očekuje i početak snimanja nove humorističke serije “Markov trg” koja je, smatra, drukčija od svih koje su trenutačno na programu, a tematika joj je politička. Željko će u njoj glumiti premijera, a Tarik Filipović bit će političar sklon spletkama.
- Kod nas se stand up formi dosta olako i paušalno prilazi. Svatko tko zna ispričati tri vica i neku dogodovštinu naziva se stand up komičarom. Stand up komedije redom su radili veliki glumci. Gledao sam Eddieja Murphyja koji je stvarno sjajan, ali njegove nastupe sprema cijeli tim ljudi, a druga su stvar improvizacije koje se događaju na sceni. Zijah Sokolović ima fantastičnu predstavu ‘Cabares cabarei’ koja je praktički stand up i u to je uložen krvav rad, posebno zato što je on sam pisao cijeli tekst. Zato je treba još više cijeniti. Spremam jedan stand up nastup koji bi se trebao zvati ‘Leksikon za nepismene’, ali kako imam jako puno drugih poslova, nikako ne znam kad će to biti gotovo. Naime, uz ovakvu produkciju filmova i predstava, publiku ne možeš zavarati površnim poslom - tvrdi Königsknecht.
- Petar ima 16 godina i vidim da bi išao mojim stopama, ali nije mi krivo jer je talentiran. Rekao sam mu da mu ne mislim odmagati u toj njegovoj želji, ali ne mislim mu ni pomagati. Nije toliko za glumu, piše knjigu pa će prije biti redatelj ili dramaturg. Blizanke imaju pet i pol godina. Minutu stariju Hanu zovemo Velika i ona ima sve predispozicije za glumicu, a Tesa ili Mala prekrasno piše - ispričao je Keno.
Marija Lokas
- Mislim da su zbog mene samo dvije predstave skinute, i to neposredno nakon loma noge koji se dogodio 22. siječnja na predstavi ‘Dok nas smrt ne rastavi’ gdje se na kraju dižem na jedan stolček u zatvoru i vičem da hoću van. Stolček se neplanirano izmaknuo. Publika je primijetila samo da sam u jednom trenu nestao sa scene i čuli su: ‘Jao!’, no nakon te se scene praktički moram samo pokloniti. To je predstava u kojoj je kolegica već igrala sa slomljenim prstom, ja sa Schanzovim ovratnikom, kolega Jurčić sa strganom nogom... Sve sam ostale predstave odigrao s gipsom. Sreća, neke se nisu trebale puno prearanžirati. ‘Metastaze’ sam igrao i dalje jer u njima većinu vremena sjedim. U ‘Jebote, kolko nas ima’ bio sam na štakama, ali tamo ionako glumim murjaka koji se zadužuje kod kamatara pa odmah na početku kažem da su me razbili. ‘Izumitelja’ sam glumio u kolicima i bilo je toliko dobro da smo kolica htjeli i ostaviti. Čak smo ubacili i to da je moj lik htio izmisliti čičke za led, ali je izum propao - kaže Keno.
Slomljena noga nije prva ozljeda koja Kenu nije spriječila da glumi, a liječnici su ga počeli smatrati pravim medicinskim čudom.
- Kad sam slomio nogu, liječnici u Traumi na snimkama uopće nisu primijetili da se radi o lomu, pa sam završio u gipsu tek kad mi je noga - a s takvom sam nogom i dalje glumio - počela jako naticati. Prije toga sam ozlijedio vrat kad sam pao na ledu i nosio sam Schanzov ovratnik. Prošlo sam ljeto u igri sa svojim blizankama ozlijedio kralježnicu, zbog čega je bilo upitno hoće li mi se vratiti ikakva funkcija stopala, ali ja sam medicinsko čudo i sve je kao i prije - prisjeća se Keno.
Kako je uz stalni angažman u Kerempuhu Keno realizirao i brojne vlastite ideje, nakon 10 godina rada u matičnom kazalištu krenuo je u “slobodnjake”, što se pokazalo kao dobar poslovni potez. U sklopu Kerempuha je tako 2003. osnovao i vlastiti teatar komedije Jazavac, gdje su nastale predstave “Što ćemo sad?” Branka Đurića Đure te “Sjajan pogreb” Slavice Tomčić.
- Bolje je biti slobodnjak ako si dobar jer te to tjera da stalno nešto radiš i ne uljuljkaš se, a ja sam i otišao iz Kerempuha jer sam bio ušao u kolotečinu. Ovako me redatelji zovu iz podjele u podjelu. Kad sam izašao iz angažmana, imao sam i do 34 predstave mjesečno. U Kerempuhu i dalje glumim jer se radi o malom ansamblu i trebaju ljude izvana čim rade malo veću predstavu, pa publika Kerempuha vjerojatno ni ne zna da sam izašao iz stalnog angažmana. Igram puno predstava, ali da želim, mogao bih i stati na loptu i preskočiti koju. Ako poželim, mogu raditi i nešto dramski. S Pulom sam tako napravio predstavu ‘Zločin i kazna’, i to vrlo uspješno jer sam dobio Nagradu hrvatskog glumišta za glavnu ulogu Porfirija Petroviča - nastavlja Keno. No talentiranom glumcu ta je nagrada samo jedna u podužem nizu.
Spoznaja da će se baviti glumom Keni je, kaže, došla vrlo rano i jasno, pa je školsku zadaću na temu “Što ću biti kad odrastem” u petom razredu osnovne škole završio rečenicom napisanom velikim slovima koja je glasila: “Kad odrastem, bit ću glumac”.
Raznosači tacni
Iako je na Akademiji odigrao više dramskih komada i samo jednu ili dvije komedije, brzo je spoznao što ga više privlači, pa je prihvaćanje stipendije, a poslije i posla u kazalištu Kerempuh, tadašnjem Jazavcu, bio logičan potez.
- Sadašnji direktor Kerempuha odlazio je na ispite na Akademiju, a ja sam tada igrao dvije komične uloge u ‘Zaljubljenicima’. Jako sam im se svidio i angažirali su me. Mnogi su mi kolege tada govorili da to nije pametno jer se onda Jazavac nepravedno smatralo marginalnim kazalištem, a isti su poslije godinama nosili tacne po HNK, dok sam ja već bio ostvario brojne velike uloge - sjeća se Keno koji iza sebe ima oko 5000 odigranih predstava i više od 100 uloga.
Iako smatra da je od rada na sapunicama mnogo isplativije raditi u kazalištu, nema ništa protiv angažmana u humorističkim serijama, pa je tako uživao snimajući “Kazalište u kući” do te mjere da se njegova uloga, predviđena kao manja, s vremenom sve više razvijala. No najveći problem naših humorističkih serija, koje su preplavile programe, jest, smatra Keno, to što ne postoji redakcija humorističkog programa.
- Hrvati su iznimno duhovit narod, ali taj humoristički program nažalost nije postavljen. Nikad nismo imali redakciju humorističkog programa, a Srbi ga imaju odavno i zbog toga imaju toliko humorističkih serija. No imali smo i mi fantastičnih humorističkih serija. Doduše, uvijek su bile na rubu između humora i drame, poput ‘Gruntovčana’ s pozadinskom socijalnom tematikom, ali briljantne. ‘Malo misto’ je nezamjenjivo. Sada je igrala jedna fantastična serija, u kojoj sam i ja napravio tri epizode, ali, nažalost, imala je jako mali budžet, što je vidljivo. No iznimno je duhovito napravljena. Radi se o ‘Zakonu’ redatelja Ivana Gorana Viteza - tvrdi Keno.
Komisije i ‘kuhinje’
U filmovima je Keno odigrao samo nekoliko manjih uloga, ali ionako smatra da je kazalište kod nas oduvijek bilo jače od filma te da njemu svakako bolje leži.
- Volim gledati filmove, gutam ih. Ali kod nas se sve to krivo radi, a jedno se vrijeme ništa nije ni snimalo. ‘Kuhinje’ su velike, ovisi tko je u kojoj komisiji i problem je to što filmski redatelji jako malo gledaju kazališne predstave i što su slabo upućeni. Obično na filmovima radi jedan krug ljudi i male su šanse da netko novi uplovi, a ima fenomenalnih glumaca koji se u filmovima gotovo nikad ne pojavljuju, poput Pere Kvrgića - kaže Keno.
Kenu uz brojne angažmane očekuje i početak snimanja nove humorističke serije “Markov trg” koja je, smatra, drukčija od svih koje su trenutačno na programu, a tematika joj je politička. Željko će u njoj glumiti premijera, a Tarik Filipović bit će političar sklon spletkama.
- Kod nas se stand up formi dosta olako i paušalno prilazi. Svatko tko zna ispričati tri vica i neku dogodovštinu naziva se stand up komičarom. Stand up komedije redom su radili veliki glumci. Gledao sam Eddieja Murphyja koji je stvarno sjajan, ali njegove nastupe sprema cijeli tim ljudi, a druga su stvar improvizacije koje se događaju na sceni. Zijah Sokolović ima fantastičnu predstavu ‘Cabares cabarei’ koja je praktički stand up i u to je uložen krvav rad, posebno zato što je on sam pisao cijeli tekst. Zato je treba još više cijeniti. Spremam jedan stand up nastup koji bi se trebao zvati ‘Leksikon za nepismene’, ali kako imam jako puno drugih poslova, nikako ne znam kad će to biti gotovo. Naime, uz ovakvu produkciju filmova i predstava, publiku ne možeš zavarati površnim poslom - tvrdi Königsknecht.
K od nas se stand up komičarom naziva svatko tko zna ispričati vicŽeljko Königsknecht, među ostalim, sprema i vlastitu stand up komediju, a taj oblik humorističkog izričaja smatra najtežim. |
- Petar ima 16 godina i vidim da bi išao mojim stopama, ali nije mi krivo jer je talentiran. Rekao sam mu da mu ne mislim odmagati u toj njegovoj želji, ali ne mislim mu ni pomagati. Nije toliko za glumu, piše knjigu pa će prije biti redatelj ili dramaturg. Blizanke imaju pet i pol godina. Minutu stariju Hanu zovemo Velika i ona ima sve predispozicije za glumicu, a Tesa ili Mala prekrasno piše - ispričao je Keno.
Sva djeca mogla bi očevim stopamaUz brojne poslovne obaveze, Keno svaki slobodni trenutak provodi s djecom i suprugom Lidijom koja ima razumijevanja za njegov pretrpani raspored jer je i sama zaposlena u kazalištu Trešnja kao majstorica šminke i frizerka. Najstariji sin Petar, iz Kenina prvog braka, kao i petogodišnje blizanke Hana i Tesa, pokazuje interes da u budućnosti krene očevim stopama. |
Marija Lokas
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....