Kraj sedmog festivala Julian Rachlin & Friends danas je izašao iz svojih komornih okvira na Boškovićevu poljanu, gdje je dogovoren koncert Kraljevskoga filharmonijskog orkestra iz Londona.
Upravo je zato sinoćnji koncert u Kneževu dvoru bio zaključenje komornog programa, na kraju kojeg je Julian Rachlin održao oproštajni govor u kojem je zahvalio umjetnicima, a posebno sjajnoj publici.
Kao vrijedni domaćin Rachlin je sudjelovao u sve tri točke programa, a počeo je s Beethovenovom Sonatom za violinu i klavir br. 10 u G-duru, op. 96. U djelu koje obiluje skladateljevom duhovitošću, zaokretima i prevrtanjima domišljatih tema Rachlinova violina još je jednom imala čvrstu potporu i pogonsko gorivo u svirci Itamara Golana za klavirom.
Zatim je na redu bio Šostakovićev Sedmi gudački kvartet u fis-molu u kojem je sastav Rachlin, Jansen, Rjisanov i Maiski iz gipkog, mekog i gotovo nečujnog mačjeg šuljanja uz lavovsku riku zaskakivao plijen glasnih ulomaka. Inzistiranje na silnim kontrastima bilo im je glavno oružje u svladavanju te skladbe ispunjene tipičnim Šostakovićevim nervoznim i sarkastičnim grimasama, ali i duboko zapretenim nježnostima.
No u posljednjoj točki večeri, Klavirskom kvintetu u A-duru, op. 81, Antonina Dvoraka, Rachlin je ponovno mjesto prve violine mudro prepustio Janine Jansen, drugu violinu svirala je Julia-Maria Kretz, on se prihvatio viole, a na violončelu je bio Torleif Thedéen, Norvežanin čije smo diskretno i profinjeno majstorstvo ove godine imali priliku još bolje upoznati.
Za klavirom, naravno, uvijek pouzdani Golan. Ipak, kada bih morao izabrati najsjajniju zvijezdu i prvu violinu ovogodišnjeg festivala, onda bih bez dvoumljenja visoko u zrak podignuo ruku Janine Jansen. Jedina kod koje nisam zamijetio ama baš nijedan trenutak slabosti, pada koncentracije ili nešto slabije pripremljenosti bila je upravo Janine Jansen.
Tako je i u ovoj posljednjoj točki svojom virtuoznom nepogrešivošću bila sidro koje je cijelom ansamblu davalo sigurnost, ali i izvor silne pozitivne energije i nadahnuća. A imala je i zadnju riječ kada je Rachlinu uzela mikrofon i zahvalila mu, s pravom, u ime svih glazbenika i publike što je svojom velikom ljubavlju i predanjem stvorio i sve ove godine održao ovaj izvanredni festival.
Branimir Pofuk
Upravo je zato sinoćnji koncert u Kneževu dvoru bio zaključenje komornog programa, na kraju kojeg je Julian Rachlin održao oproštajni govor u kojem je zahvalio umjetnicima, a posebno sjajnoj publici.
Kao vrijedni domaćin Rachlin je sudjelovao u sve tri točke programa, a počeo je s Beethovenovom Sonatom za violinu i klavir br. 10 u G-duru, op. 96. U djelu koje obiluje skladateljevom duhovitošću, zaokretima i prevrtanjima domišljatih tema Rachlinova violina još je jednom imala čvrstu potporu i pogonsko gorivo u svirci Itamara Golana za klavirom.
Zatim je na redu bio Šostakovićev Sedmi gudački kvartet u fis-molu u kojem je sastav Rachlin, Jansen, Rjisanov i Maiski iz gipkog, mekog i gotovo nečujnog mačjeg šuljanja uz lavovsku riku zaskakivao plijen glasnih ulomaka. Inzistiranje na silnim kontrastima bilo im je glavno oružje u svladavanju te skladbe ispunjene tipičnim Šostakovićevim nervoznim i sarkastičnim grimasama, ali i duboko zapretenim nježnostima.
| Jedina kod koje nisam zamijetio ama baš nijedan trenutak slabosti, pada koncentracije ili nešto slabije pripremljenosti bila je upravo Janine Jansen. |
Za klavirom, naravno, uvijek pouzdani Golan. Ipak, kada bih morao izabrati najsjajniju zvijezdu i prvu violinu ovogodišnjeg festivala, onda bih bez dvoumljenja visoko u zrak podignuo ruku Janine Jansen. Jedina kod koje nisam zamijetio ama baš nijedan trenutak slabosti, pada koncentracije ili nešto slabije pripremljenosti bila je upravo Janine Jansen.
Tako je i u ovoj posljednjoj točki svojom virtuoznom nepogrešivošću bila sidro koje je cijelom ansamblu davalo sigurnost, ali i izvor silne pozitivne energije i nadahnuća. A imala je i zadnju riječ kada je Rachlinu uzela mikrofon i zahvalila mu, s pravom, u ime svih glazbenika i publike što je svojom velikom ljubavlju i predanjem stvorio i sve ove godine održao ovaj izvanredni festival.
Branimir Pofuk
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....