Jasna Babić u svojoj knjizi "Urota Blaškić" daje presjek zakulisnih igara političkog i obavještajnog polusvijeta u turobnim devedesetim godinama kada zločince, krive za pokolje u BiH, strukture hrvatske države prikrivaju kako bi se zamaglila odgovornost onih na najvišim položajima za događaje u Bosni i Hercegovini.
• Držite li osobno da ste ovom knjigom u potpunosti rasvijetlili slučaj Blaškić?
- Nisam. Ne mislim da novinar može rasvijetliti ono što čini 'slučaj Blaškić'.
• Mnogi drže da u Hrvatskoj ne samo Tuđman, nego ni velik dio političara i medija nisu razumjeli situaciju u Bosni i Hercegovini te je stoga Gojko Šušak kao Hercegovac uspio nametnuti svoj stav Tuđmanu i okruženju?
- Razumijevanje bilo koje vrste, pa tako i razumijevanje situacije u BiH, bio bi prevelik trud za naše političare. Tu profesiju nisu izabrali da se previše naprežu, nego da slušaju i da ih se sluša. Tuđman je u BiH vidio zemljište, teritorij, nekretninu, a Šušku se pružila šansa da izmijeni rezultat Drugoga svjetskog rata i poražene pretvori u pobjednike.
• Markica Rebić u knjizi je glavni negativac u slučaju Blaškić. Vaše je tumačenje kako je on, štiteći Ivicu Rajića i glavne počinitelje zločina u Ahmićima, štitio državnu politiku. Ne bi li bilo logičnije da je štitio Blaškića jer on je formacijski bio ključni čovjek, a s optužbama (u slučaju da progovore o umiješanosti hrvatske državne politike za rat u srednjoj Bosni) opskurnih ubojica država se mogla mnogo lakše nositi nego s optužbama jednog zapovjednika zone.
- Ne mislim da je u zadanom kontekstu Rebić negativac. Ne spada u moralne kategorije. Vjerujem da o sebi čak isto misli: moral je za nas, obične smrtnike, koji ne razumijemo genij njegove političke povijesne misije.
• Jedan od prigovora knjizi ide i u smjeru činjenice da su slučaj Blaškić i cjelokupna situacija prikazani uglavnom jednostrano s dominantnom figurom Blaškićeva odvjetnika Nobila?
- Urota Blaškić nije zamišljena ni kao balans, ni kao znanost, pa čak ni kao knjiga o osobi Tihomira Blaškića. To je samo mrvica građe. Da sam imala prilike gledati muke haaških tužitelja dok sastavljaju Blaškićevu optužnicu, bio bi to možda pogled iz drugog rakursa, ali nisam. Tako je to knjiga o Nobilovim mukama s režimom.
• Slučaj Blaškić još nije zaključen?
- Kladila bih se da jest. U Haagu se postupak može ponoviti, ne mora se ponoviti, no za Hrvatsku je Blaškić zaključena priča. Nitko je još zadugo neće otvarati.
• Je li moguće utvrditi od koje je najviše političke instance došla zapovijed za pokolj u Ahmićima?
- Ne vjerujem da su u Zagrebu postojale izričite zapovijedi za likvidaciju u Ahmićima, ali potpuno sam sigurna da je Zagreb dao tihu dozvolu. I više od toga: na mnogo je načina poslana poruka da bi nestanak Muslimana sa zemljopisne karte bio bogougodni prizor. Već 1990. HDZ je izdao letak o hrvatskom povijesnom pravu na BiH. Usmenom predajom širila se priča o 'ispravljanju neprirodnih granica Hrvatske'. Godine 1992. osobno su me uvjeravali vrlo utjecajni HDZ-ovci kako će se 'brzo pokazati da su Muslimani gori od Srba', premda su Srbi u tom trenutku bili okupatori barem trećine Hrvatske. Tada nisam razumjela što to znači, a oni mi kao ideološkom 'tuđincu' nisu htjeli objasniti. Potom se u Zagrebu pojavio uvredljiv naziv 'balija', preuzet iz vokabulara HVO-a, koji će neznatno kasnije otvoreno kolaborirati s Palama... Svi koji smo tu živjeli i preživjeli, znamo da nalog za likvidaciju balija nije bio potreban.
• Kolika je u svemu odgovornost bošnjačke strane za cjelokupnu situaciju u srednjoj Bosni?
- Nisam se bavila bosanskim zločinima nad Hrvatima, premda ih knjiga uzgred spominje. 'Urota Blaškić' nije knjiga o ratu u BiH. Trebala bi biti malo svjedočenje o Hrvatskoj, njezinoj vlasti i onome što se zove 'duh nacije'.
Ivica S. Buljan
• Držite li osobno da ste ovom knjigom u potpunosti rasvijetlili slučaj Blaškić?
- Nisam. Ne mislim da novinar može rasvijetliti ono što čini 'slučaj Blaškić'.
• Mnogi drže da u Hrvatskoj ne samo Tuđman, nego ni velik dio političara i medija nisu razumjeli situaciju u Bosni i Hercegovini te je stoga Gojko Šušak kao Hercegovac uspio nametnuti svoj stav Tuđmanu i okruženju?
- Razumijevanje bilo koje vrste, pa tako i razumijevanje situacije u BiH, bio bi prevelik trud za naše političare. Tu profesiju nisu izabrali da se previše naprežu, nego da slušaju i da ih se sluša. Tuđman je u BiH vidio zemljište, teritorij, nekretninu, a Šušku se pružila šansa da izmijeni rezultat Drugoga svjetskog rata i poražene pretvori u pobjednike.
• Markica Rebić u knjizi je glavni negativac u slučaju Blaškić. Vaše je tumačenje kako je on, štiteći Ivicu Rajića i glavne počinitelje zločina u Ahmićima, štitio državnu politiku. Ne bi li bilo logičnije da je štitio Blaškića jer on je formacijski bio ključni čovjek, a s optužbama (u slučaju da progovore o umiješanosti hrvatske državne politike za rat u srednjoj Bosni) opskurnih ubojica država se mogla mnogo lakše nositi nego s optužbama jednog zapovjednika zone.
- Ne mislim da je u zadanom kontekstu Rebić negativac. Ne spada u moralne kategorije. Vjerujem da o sebi čak isto misli: moral je za nas, obične smrtnike, koji ne razumijemo genij njegove političke povijesne misije.
• Jedan od prigovora knjizi ide i u smjeru činjenice da su slučaj Blaškić i cjelokupna situacija prikazani uglavnom jednostrano s dominantnom figurom Blaškićeva odvjetnika Nobila?
- Urota Blaškić nije zamišljena ni kao balans, ni kao znanost, pa čak ni kao knjiga o osobi Tihomira Blaškića. To je samo mrvica građe. Da sam imala prilike gledati muke haaških tužitelja dok sastavljaju Blaškićevu optužnicu, bio bi to možda pogled iz drugog rakursa, ali nisam. Tako je to knjiga o Nobilovim mukama s režimom.
• Slučaj Blaškić još nije zaključen?
- Kladila bih se da jest. U Haagu se postupak može ponoviti, ne mora se ponoviti, no za Hrvatsku je Blaškić zaključena priča. Nitko je još zadugo neće otvarati.
• Je li moguće utvrditi od koje je najviše političke instance došla zapovijed za pokolj u Ahmićima?
- Ne vjerujem da su u Zagrebu postojale izričite zapovijedi za likvidaciju u Ahmićima, ali potpuno sam sigurna da je Zagreb dao tihu dozvolu. I više od toga: na mnogo je načina poslana poruka da bi nestanak Muslimana sa zemljopisne karte bio bogougodni prizor. Već 1990. HDZ je izdao letak o hrvatskom povijesnom pravu na BiH. Usmenom predajom širila se priča o 'ispravljanju neprirodnih granica Hrvatske'. Godine 1992. osobno su me uvjeravali vrlo utjecajni HDZ-ovci kako će se 'brzo pokazati da su Muslimani gori od Srba', premda su Srbi u tom trenutku bili okupatori barem trećine Hrvatske. Tada nisam razumjela što to znači, a oni mi kao ideološkom 'tuđincu' nisu htjeli objasniti. Potom se u Zagrebu pojavio uvredljiv naziv 'balija', preuzet iz vokabulara HVO-a, koji će neznatno kasnije otvoreno kolaborirati s Palama... Svi koji smo tu živjeli i preživjeli, znamo da nalog za likvidaciju balija nije bio potreban.
• Kolika je u svemu odgovornost bošnjačke strane za cjelokupnu situaciju u srednjoj Bosni?
- Nisam se bavila bosanskim zločinima nad Hrvatima, premda ih knjiga uzgred spominje. 'Urota Blaškić' nije knjiga o ratu u BiH. Trebala bi biti malo svjedočenje o Hrvatskoj, njezinoj vlasti i onome što se zove 'duh nacije'.
Ivica S. Buljan
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....