- Kao predstavnik stanara pokrenuo sam prije 2,5 godina postupak etažiranja zgrade izgrađene 1930., koja ima 13 stanova i 15 suvlasnika. Za etažiranje su svi suvlasnici dali pismenu suglasnost. No, jedna od suvlasnica čiji je stan smješten u prizemlju zgrade odbija potpisati diobni ugovor, nezadovoljna izmjenom koja je nastupila u opisu nekretnine nakon etažiranja. Naime, u vlasničkom listu prije etažiranja je stajalo: "stan u prizemlju sastoji se od jedne sobe, predsoblja i kupaonice s WC-om, sa 31,36 m2". Prema novom opisu "stan u prizemlju sastoji se od: predsoblja, kuhinje i blagovaonice i kupaonice korisne površine 32,66 m2 te sporednog dijela koji se sastoji od spremišta u podrumu površine 11,20 m2".
Suvlasnica zapravo ne želi da joj u opisu stana piše "kuhinja" nego da ostane "soba". U županijskom uredu tvrde da se tu ništa više ne može korigirati, a u gruntovnici da se upis vlasništva ne može izvršiti dok svi suvlasnici ne potpišu diobne ugovore. Sugerirali su da jedino preostaje sudski postupak. Je li uistinu jedino rješenje ovaj problem rješavati sudskim putem? Tko može pokrenuti postupak kod suda - upravitelj, predstavnik stanara, bilo koji suvlasnik? Moraju li se o tome očitovati ponovno svi suvlasnici? Koliko dugo traju takvi postupci i kako se rješavaju? Što je s troškovima postupka?
- Ima logike u postupanju suvlasnice koja želi izbjeći da opis stana u zemljišnoj knjizi ne sadržava sobu (kao što je to bilo do sada), niti prostor za spavanje. Realno gledajući, posebni dio nekretnine koji nema sobu niti prostor za spavanje i nije stan jer nema sve prostorije potrebne za trajno stanovanje.
Ne sadržava li doista sporni stan sobu ili prostor za spavanje? Ako sadržava, onda u provedbi etažiranja možete udovoljiti želji vlasnice stana u prizemlju i napraviti izmijenjeni elaborat, koji trebate ponovno podnijeti na potvrdu nadležnom uredu nakon čega suvlasnici trebaju zaključiti novo ili izmijeniti staro očitovanje volje za uspostavu etažnog vlasništva. U toj situaciji, a s obzirom na najavu iz ureda koji izdaje potvrdu o tome da su stanovi samostalne uporabne cjeline kako se tu "ništa ne može korgirati", možete očekivati čak i da odbiju zahtjev za izdavanje nove potvrde. Za takav postupak ne bi bilo osnove, pa biste u tom slučaju mogli uspjeti sa žalbom protiv odbijanja izdavanja potvrde.
U ovom slučaju nije riječ o etažiranju u pravom smislu jer je vlasništvo stanova već uspostavljeno. Cilj ovog vašeg "etažiranja" je da se odredi koliki suvlasnički dio nekretnine pripada svakom od vlasnika stanova i da se, ako ima stanova koji nisu upisani u zemljišnoj knjizi, oni sada u nju upišu. Povezivanje vlasništva određenog stana s određenim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine bitno je za određivanje prava i obveza vlasnika stanova u upravljanju nekretninom. Ako su stanovi već upisani u zemljišnoj knjizi ili u knjizi položenih ugovora, onda takvo povezivanje nije odlučujuće za eventualnu prodaju..
Ako ćete se odlučiti za sudski postupak, onda bi njime trebali biti obuhvaćeni svi suvlasnici, s time da na tužiteljskoj strani treba biti jedan ili više suvlasnika nekretnine, a ne predstavnik suvlasnika. Za parnične troškove vrijede opća pravila parničnog postupka o troškovima. Primjerice, sudsku pristojbu na tužbu i presudu plaća tužitelj; stranka koja predloži izvođenje dokaza treba predujmiti trošak potreban za izvođenje tog dokaza. Troškove punomoćnika tijekom postupka snosi stranka koja ga je angažirala. Na kraju parničnog postupka stranka koja u cijelosti izgubi spor dužna je protivnoj stranci naknaditi parnične troškove.
Boris Makarović
Suvlasnica zapravo ne želi da joj u opisu stana piše "kuhinja" nego da ostane "soba". U županijskom uredu tvrde da se tu ništa više ne može korigirati, a u gruntovnici da se upis vlasništva ne može izvršiti dok svi suvlasnici ne potpišu diobne ugovore. Sugerirali su da jedino preostaje sudski postupak. Je li uistinu jedino rješenje ovaj problem rješavati sudskim putem? Tko može pokrenuti postupak kod suda - upravitelj, predstavnik stanara, bilo koji suvlasnik? Moraju li se o tome očitovati ponovno svi suvlasnici? Koliko dugo traju takvi postupci i kako se rješavaju? Što je s troškovima postupka?
- Ima logike u postupanju suvlasnice koja želi izbjeći da opis stana u zemljišnoj knjizi ne sadržava sobu (kao što je to bilo do sada), niti prostor za spavanje. Realno gledajući, posebni dio nekretnine koji nema sobu niti prostor za spavanje i nije stan jer nema sve prostorije potrebne za trajno stanovanje.
Ne sadržava li doista sporni stan sobu ili prostor za spavanje? Ako sadržava, onda u provedbi etažiranja možete udovoljiti želji vlasnice stana u prizemlju i napraviti izmijenjeni elaborat, koji trebate ponovno podnijeti na potvrdu nadležnom uredu nakon čega suvlasnici trebaju zaključiti novo ili izmijeniti staro očitovanje volje za uspostavu etažnog vlasništva. U toj situaciji, a s obzirom na najavu iz ureda koji izdaje potvrdu o tome da su stanovi samostalne uporabne cjeline kako se tu "ništa ne može korgirati", možete očekivati čak i da odbiju zahtjev za izdavanje nove potvrde. Za takav postupak ne bi bilo osnove, pa biste u tom slučaju mogli uspjeti sa žalbom protiv odbijanja izdavanja potvrde.
U ovom slučaju nije riječ o etažiranju u pravom smislu jer je vlasništvo stanova već uspostavljeno. Cilj ovog vašeg "etažiranja" je da se odredi koliki suvlasnički dio nekretnine pripada svakom od vlasnika stanova i da se, ako ima stanova koji nisu upisani u zemljišnoj knjizi, oni sada u nju upišu. Povezivanje vlasništva određenog stana s određenim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine bitno je za određivanje prava i obveza vlasnika stanova u upravljanju nekretninom. Ako su stanovi već upisani u zemljišnoj knjizi ili u knjizi položenih ugovora, onda takvo povezivanje nije odlučujuće za eventualnu prodaju..
Ako ćete se odlučiti za sudski postupak, onda bi njime trebali biti obuhvaćeni svi suvlasnici, s time da na tužiteljskoj strani treba biti jedan ili više suvlasnika nekretnine, a ne predstavnik suvlasnika. Za parnične troškove vrijede opća pravila parničnog postupka o troškovima. Primjerice, sudsku pristojbu na tužbu i presudu plaća tužitelj; stranka koja predloži izvođenje dokaza treba predujmiti trošak potreban za izvođenje tog dokaza. Troškove punomoćnika tijekom postupka snosi stranka koja ga je angažirala. Na kraju parničnog postupka stranka koja u cijelosti izgubi spor dužna je protivnoj stranci naknaditi parnične troškove.
Boris Makarović
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....