DUGA RESA - Osamdesetogodišnja Bara Špečić i njezina šest godina mlađa susjeda Kata Špečić jedine su stanovnice Špečića, zabačenog zaseoka u okolici Duge Rese.
Od urbanog života dijeli ih svega nekoliko kilometara zračne linije, no gusta šuma i teško prohodni makadam čine ih gotovo odsječenim od svijeta. Mnogi bi pomislili da su dvije usamljene starice u ovako izoliranom mjestašcu "osuđene" upotpunjavati starost jedna drugoj, no u Špečićima je situacija suprotna.
Kata Špečić:
Velečasnom sam jasno rekla: Gospon župnik, s njom nit' u raj nit' u pakao ne idem! Pa kud puklo! I tak' već 10 godina.
Susjede optužuju jedna drugu, a njihov mali rat oko jabuke, puta i drugih "problema" traje već cijelo desetljeće! Pisali smo o njima i prije nepunih pet godina, kada je njihova svađa bila "stara" pet godina. U Špečićima se ništa nije promijenilo, štoviše, odnosi vremešnih susjeda još su zahladili.
- Bara nema kaj tražiti u mom vrtu! A bome ni u dvorištu! Ja ne dam na sebe! Reći ću vam otvoreno, kad sam je vidjela kako mi nešto šuška oko jabuke, isti sam je čas mlatnula i upozorila da će drugi put proći još gore! - priča nam Kata o sukobu otprije tri godine i tvrdi da joj Bara stalno želi napakostiti te kako je upravo "napasna susjeda" jedini i glavni uzrok svih njezinih problema.
Bara Špečić:
Ne znam zakaj je takva? Valjda je u nju vrag ušao! I grane mi baca uz rub puta pa mi se kiša slijeva u vrt!
- Ma to nije istina! Nikad se ni sa kim u životu nisam svađala. Osim s Katom! Ne znam zakaj je takva?! Valjda je vrag ušao u nju! Vidite, baca mi grane uz rub puta, pa mi se, kad pada kiša, voda slijeva u vrt! - objašnjava Bara i dodaje da je tijekom dugih godina svađe bilo trenutaka kada bi pristala na "primirje" i obnovu dobrosusjedskih odnosa, no to njezinu susjedu nije zanimalo.
Kata nam priča da se u svađu uključio i novigradski župnik, pater Filip Vicić. On je, kaže Kata, došao u selo i pokušao za isti stol posjesti nju i Baru, dvije zavađene župljanke, kako bi, "uz Božju pomoć", prevladale nesuglasice. No, i ta je mirovna inicijativa pala u vodu.
I Bara i Kata ponosne su na svoje kokoši koje su naučile da, iako ih ne dijeli ograda, ne prelaze na "protivnički teren".
Danijel Tuškan
Od urbanog života dijeli ih svega nekoliko kilometara zračne linije, no gusta šuma i teško prohodni makadam čine ih gotovo odsječenim od svijeta. Mnogi bi pomislili da su dvije usamljene starice u ovako izoliranom mjestašcu "osuđene" upotpunjavati starost jedna drugoj, no u Špečićima je situacija suprotna.
Kata Špečić:
Velečasnom sam jasno rekla: Gospon župnik, s njom nit' u raj nit' u pakao ne idem! Pa kud puklo! I tak' već 10 godina.
|
|
- Bara nema kaj tražiti u mom vrtu! A bome ni u dvorištu! Ja ne dam na sebe! Reći ću vam otvoreno, kad sam je vidjela kako mi nešto šuška oko jabuke, isti sam je čas mlatnula i upozorila da će drugi put proći još gore! - priča nam Kata o sukobu otprije tri godine i tvrdi da joj Bara stalno želi napakostiti te kako je upravo "napasna susjeda" jedini i glavni uzrok svih njezinih problema.
Bara Špečić:
Ne znam zakaj je takva? Valjda je u nju vrag ušao! I grane mi baca uz rub puta pa mi se kiša slijeva u vrt!
|
|
- Ma to nije istina! Nikad se ni sa kim u životu nisam svađala. Osim s Katom! Ne znam zakaj je takva?! Valjda je vrag ušao u nju! Vidite, baca mi grane uz rub puta, pa mi se, kad pada kiša, voda slijeva u vrt! - objašnjava Bara i dodaje da je tijekom dugih godina svađe bilo trenutaka kada bi pristala na "primirje" i obnovu dobrosusjedskih odnosa, no to njezinu susjedu nije zanimalo.
Kata nam priča da se u svađu uključio i novigradski župnik, pater Filip Vicić. On je, kaže Kata, došao u selo i pokušao za isti stol posjesti nju i Baru, dvije zavađene župljanke, kako bi, "uz Božju pomoć", prevladale nesuglasice. No, i ta je mirovna inicijativa pala u vodu.
I Bara i Kata ponosne su na svoje kokoši koje su naučile da, iako ih ne dijeli ograda, ne prelaze na "protivnički teren".
Danijel Tuškan
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....