KOMENTAR

JELENA LOVRIĆ Šef HDZ-a je Tita implicitno izjednačio s Hitlerom. To nije samo teški povijesni revizionizam, nego rezanje grane na kojoj Hrvatska sjedi

Goran Mehkek / EPH

Što će biti s najavom Zorana Milanovića da će novoj vlasti prirediti pakao, teško je reći - autor je trenutačno zabavljen dramatičnim čistilištem u vlastitoj stranci - ali će zato Tomislav Karamarko napraviti pakao cijeloj Hrvatskoj. Sve što je radikalizmom oštrio u kampanji, a za što se moglo nagađati da služi zbijanju desnih redova, šef HDZ-a misli ozbiljno. Prognoze da će s preuzimanjem vlasti otkriti neko umjerenije lice, pokazuju se totalno promašenima. Kao potpredsjednik nove Vlade već prvoga je dana otvorio novu rundu ideološkog rata, mnogo žešćeg od svih dosadašnjih. Usto, to više nije laprdanje iz opozicijskih klupa. Karamarko danas govori s moćne pozicije najmanje drugog čovjeka izvršne vlasti.

Postavljanje dva problematična ministra - branitelja i kulture - bilo je samo predigra za ono što slijedi. A što slijede Mijo Crnoja i Zlatko Hasanbegović otkrili su i prije preuzimanja svojih ministarstava. Novi ministar branitelja ne kaže što će uraditi za veteransku populaciju, nego objavljivanje registra izdajnika i dalje predstavlja kao svoj primarni zadatak. Nekadašnje ratnike pretvorit će, dakle, u neku novu agenturu koja će po državi loviti sumnjive elemente i provesti lustraciju “na svim razinama”. Šef mu HDZ-a daje punu potporu jer tko će, kaže, ako ne branitelji, zavoditi red u Hrvatskoj. Kakva pravna država i njene institucije?! Zapravo se radi o predlošku za instaliranje mehanizma hunte.

Proglašavati novu vladu filoustaškom, kako su to neki SDP-ovi korifeji u Saboru zalajali, netočno je i huškački, ali sada je već mnogo jasnije što se iza Hasanbegovićeva postavljanja za ministra kulture zapravo valja. Pod firmom otklona od komunističkog naslijeđa valja se žestoka diskreditacija i negacija hrvatskog antifašizma, s implicirajućom puzajućom rehabilitacijom NDH. Možda se njegova svojedobna tvrdnja da je antifašizam floskula bez utemeljenja u hrvatskom Ustavu može smatrati istrgnutom iz konteksta. Ali što je s ministrovom svježom provalom da je današnja hrvatska država nastala nasuprot jugoslavenskoj državi?

To u prvom redu nije točno. Samostalna je Hrvatska sljednica socijalističke Hrvatske koja je u bivšoj Jugoslaviji imala status jedne od republika. Na tom se naslijeđu, između ostaloga, temeljilo i njeno međunarodno priznanje.

Moderna se Hrvatska, naravno, jako razlikuje od one iz vremena Jugoslavije, ali nije nastala nasuprot njoj, kako će reći Hasanbegović, nego u njenom kontinuitetu. Što uostalom stoji i u hrvatskom Ustavu. Termin “nasuprot” Ustav upotrebljava kad je riječ o NDH. Temelj državne suverenosti u razdoblju drugog svjetskog rata nalazi u odlukama ZAVNOH-a (Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske), “nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske”. To nasuprot NDH nedavno je u jednom intervju jako relativizirao upravo Karamarko. Ironizirajući kritičare ideje da se Sabor nazove imenom koje datira iz vremena NDH, šef je HDZ-a doslovce rekao: “Možda je najbolje da ukinemo vlastitu državu jer se nekad zvala NDH i ponovno osnujemo Jugoslaviju.” Ne znamo za Karamarka, ali za hrvatski Ustav “naša vlastita država” nikad se nije zvala NDH. Hrvatska nije nastavljačica NDH, kako njegova izjava insinuira, nego je nastala nasuprot, kontra NDH.

O čemu je ovdje riječ šef je HDZ-a dodatno demonstrirao kad je Josipa Broza implicitno izjednačio s Hitlerom. Izražavajući potpunu suglasnost s ministrom Hasanbegovićem i najavljujući ukidanje Trga maršala Tita, doslovce je rekao: “Ako se možemo distancirati od raznih Hitlera i Mussolinija, onda možemo i od Josipa Broza”. Staviti Tita uz bok Hitleru nije samo teški povijesni revizionizam, nego reže granu na kojoj Hrvatska sjedi. Tito naravno nije bio demokrat. Komunizam je imao totalitarna obilježja, ne svaki u jednakoj mjeri. Hrvatski je predstavljao light varijantu. Zločini njegove vlasti legitimna su tema i sigurno ih treba osuditi. Antikomunizam može biti demokratska pozicija, ako je demokratski, a ne, kako je to često u Hrvatskoj, tek pokušaj rehabilitacije ustašluka. No, pitanje je treba li s prljavom vodom bivše države i režima odbaciti i dijete? Tito je svojim partizanskim pokretom otpora Hrvatsku uvrstio među zemlje antifašističke koalicije, pobjedničkog saveza na čijim temeljima počiva moderna Europa. Bez toga veliko je pitanje što bi od hrvatske države danas imali. Karamarkove izjave pokušavaju kriminalizirati cijelu partizansku Hrvatsku. Još gore, kad dosadašnju vlast opet naziva, doslovce, nehrvatskom, on nehrvatima, možda i antihrvatima proglašava i sve koji su za nju glasali.

Neminovno se sada postavlja pitanje je li i koliko je u novoj ofenzivi svog ideološkog rata šef HDZ-a usklađen s nadređenim mu premijerom, koji pledira da se Hrvatska oslobodi ukopanosti u prošlost. Odnosno koliko su s njim sinkronizirani ministri Crnoja i Hasanbegović, koji tvrde da za svoje crne politike imaju Karamarkovu potporu. Orešković poziva da politika ne produbljuje, nego zašiva povijesne rascijepe u hrvatskom narodu. Ali ga prvi suradnik ne čuje dobro. Premijerova namjera okupljanja Hrvatske na reformskom programu od prvog je dana žestoko sabotirana upravo s mjesta potpredsjednika Vlade.

Izdvajamo