Nije blagdan zapovijedani, ali u narodu je to neizbrisivo Jurjevo. Znak proljetne pobjede svjetlosti i povijesne pobjede kršćanstva. I vremenski i smisleno veže se uz Uskrs, ali je više povezan sa starim pretkršćanskim običajima, primjerice s paljenjem krijesova. Bez posebne dogmatske pozadine, prikazivan kao ratnik na konju poput slavenskog božanstva Peruna, lako je ušao u stare legende sačuvavši Isusovu poruku. Upravo vrlo poznata legenda o njegovoj borbi sa zmajem da spasi djevicu primjer je te povezanosti. Od malena smo iz Kačić-Miošićeva “Razgovora ugodnoga” bili naučili pjesmu o Jurju i zmaju, ali odmah su nam rekli da taj zmaj nije pravi zmaj, nego da označuje nasilno poganstvo. Ni ona djevica nije jedna od ugroženih, nego označuje vjeru, crkvu koja je pod poganskim carstvom bila nemoćna, a ipak je spašena.
Poslije smo naučili da je pravi povijesni Juraj bio visoki časnik u carskoj vojsci kad je kršćanstvo bilo zabranjeno, da su ga otkrili kao kršćanina i strelicama pogubili. Dogodilo se to baš u godinama vlasti posljednjeg velikog progonitelja kršćanstva, cara Dikolecijana - koji pobi mnogo kršćana, a čija je grobnica postala katedralom najslavnijega od tih mučenika, biskupa Dujma. Tako smo slaveći mučenika Jurja spominjali i sv. Duju i na svojoj zemlji utvrđivali svijest o pobjedi kršćanstva koje su nam baš u to doba bezbožnici na vlasti ugrožavali.
Nemoćna zmaju ponuđena djevica, kraljevna, nosila je u sebi i dublje poruke koje smo rastući shvaćali. Zmaj je onda bio nasilnik koji opsjeda grad tražeći “obdan ovcu, obnoć divojku”. Rasla nam je svijest djevojačke časti, prijezir prema seksualnom nasilju gdje god i kako god se pojavilo. Prema djevojkama trebalo je biti ponosni Juraj koji djevičanstvo štuje i čuva, a ne objesni zmaj koji djevicu uzima uz obrok.
Sve te zgusnute poruke ljudske slobode i dostojanstva bile su prožete znakom križa, Isusa pobjednika. Povijesna istina i legendarna primišljanja slijevala su se s povijesnom istinom koja se baš oko nas događala, i s našim mladenačkim buđenjem. To smo baš tako doživljavali. I zmaja i Jurja prepoznavali smo u likovima i događanjima svoje mladosti. Ali - tko više zna za stare jurjevske pjesme - i tko zna čime će nova mladost to nadomještati.
Živko Kustić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....