Kabala

Kabala (hebrejski: kabbalah) doslovce znači „primanje“ i označava sustav ezoteričnih tumačenja nekih židovskih biblijskih tekstova (koje kršćani uvršćuju u svoj Stari zavjet), započet u antici i razvijen u srednjovjekovnome judaizmu kao glavni aspekt njihove mistike (tada se u humanizmu razvijala i kršćanska kabala). Zbog toga se kabalom odnosno kabalizmom često izvana naziva sav misticizam u židovskoj tradiciji, iako je to reduktivan termin.

U kabali posebno mjesto ima numerologija, po kojoj su brojevi (cifre) zapravo zaporke (šifre) dubljih slojeva istine o zbiljskim Stvoriteljevim nakanama i htijenjima. Kabala je utjecala i na neke novozavjetne spise, najviše na Otkrovenje (Apokalipsu). Odatle već i klinci znaju da je 666 broj Zvijeri (pa se netko lijepo našalio davši Vjesniku svojedobno telefonski broj 666-666), te to mrče po zidovima hvaleći se Zlim, kad im već nije ponuđeno dobro.

Na Kabalu, a osobito na neke njezine površnije vidove, rado su se pozivali ne samo mistici, nego i mistifikatori, okultisti, spiritisti, i još neki isti.

Hermetička kabala se danas širi i Zapadom kao moda, predstavljajući samu sebe kao znanost i metodu za proučavanje duhovnih svjetova (što hrvatska Wikipedija prihvaća zdravo za gotovo). Hermetička kabala je utjecala na Zlatnu Zoru, rozenkrojcere itd., sve do New Agea.

Praktičkom kabalom zovu njezino korištenje u magijske svrhe, od pitomog gatanja pa do ciljeva striktno zabranjenih u židovskoj vjeri.