PREPOZNATLJIVOST SVEUČILIŠTA

Kad vratimo naše znanstvenike, uvest ćemo i novo znanje

    AUTOR:
    • Arhiva

  • OBJAVLJENO:
  • 19.02.2010. u 06:35

Naši su fizičari u zadnjih pet godina svojim postignućima u radu prestigli slovenske i talijanske, a dostigli njemačke kolege

Ovih dana hrvatska javnost izložena je snažnoj medijskoj kampanji kojom se upućuje na sumrak znanstvenog rada na Sveučilištu u Zagrebu na temelju numeričkih pokazatelja, poput prosječne citiranosti objavljenih radova. Naravno, brojevi su jasni, Sveučilište u Zagrebu doista ima zabrinjavajuće nisku prosječnu citiranost, no može li se na temelju ovakvog prosjeka tvrditi da Sveučilište uopće nije prepoznatljivo u svijetu?

Bitna mjera prepoznatljivosti sveučilišta upravo su sredine najboljih znanstvenika koji odskaču od prosjeka, koji svojim iznadprosječno citiranim publikacijama, objavljenima u najznačajnijim međunarodnim časopisima, pozivanjima na predavanja na međunarodne znanstvene skupove i organizacijom međunarodnih konferencija grade i unapređuju ugled Sveučilišta u široj međunarodnoj znanstvenoj zajednici.

Numerički pokazatelji

Zadnjih godina u analizi uspješnosti znanstvenika postala je uobičajena primjena metoda kojima se pomoću nekoliko numeričkih pokazatelja može steći kvantitativni uvid u produktivnost i prepoznatljivost u međunarodnoj znanstvenoj zajednici. Jedna od tih veličina jest i prosječna citiranost objavljenih radova koja pokazuje koliko su radovi nekog znanstvenika, institucije ili države prepoznati u radovima drugih znanstvenika. Ovi podaci dostupni su u bazama podataka SCImago, odnosno ISI Web of Science.

Dodatno istraživanje

Temeljem navedenih baza podataka, autor ovog članka proveo je istraživanje znanstvene produktivnosti i međunarodne prepoznatljivosti jedne znanstvene sredine na Sveučilištu u Zagrebu, koja uključuje sve docente i profesore Fizičkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta (PMF). Dodatno je provedeno istraživanje prosječne citiranosti svih hrvatskih znanstvenika iz područja fizike i astronomije u usporedbi sa znanstvenicima istog područja iz Slovenije, Italije i Njemačke. Provedena istraživanja pokazala su iznimno zanimljive rezultate. Analiza pokazuje da većina znanstvenika Fizičkog odsjeka PMF-a (89%) ima prosječnu citiranost po radu iznad prosjeka Sveučilišta u Zagrebu. Nadalje, više od pola znanstvenika Fizičkog odsjeka PMF-a ima prosječnu citiranost dva ili više puta veću od Sveučilišta u Zagrebu.

Zanimljivo je primijetiti i da većina istraživane skupine znanstvenika (87%) ima prosječnu citiranost veću od prosjeka citiranosti znanstvenika u susjednoj Sloveniji.

Zanimljiv rezultat

Konačno, čak više od pola znanstvenika Fizičkog odsjeka PMF-a ima prosječnu citiranost usporedivu ili veću od citiranosti znanstvenika u susjednoj Italiji, a 42 posto hrvatskih znanstvenika je prosječno citirano više nego znanstvenici u Njemačkoj. Posebno je zanimljiv rezultat koji je dobiven usporedbom prosječne citiranosti svih hrvatskih fizičara i astronoma s kolegama istog područja istraživanja u Sloveniji, Italiji i Njemačkoj, u razdoblju od zadnjih nekoliko godina. Naime, hrvatski fizičari u zadnjih su pet godina prema odjeku svojeg rada prestigli slovenske i talijanske, a dostigli su čak i njemačke znanstvenike!

Navedeni rezultati istraživanja jasno pokazuju da u Hrvatskoj i na Sveučilištu u Zagrebu postoje ne samo pojedinačni slučajevi istraživača čiji znanstveni rad ima međunarodnu prepoznatljivost, nego i čitave sredine koje predstavljaju središta izvrsnosti u znanstvenom radu, od kojih je ovdje detaljnije obrađen tek jedan primjer.

Ovakve sredine ujedno predstavljaju izvrsno okruženje studentima za stjecanje novih znanja, gdje su nastavnici svojom međunarodnom znanstvenom reputacijom dobrim dijelom usporedivi s kolegama u naprednijim europskim državama, iako rade u neusporedivo lošijim uvjetima s ograničenim i nesigurnim financijskim resursima.

Veća prepoznatljivost

Uvidom u rad uspješnih sredina, može se uočiti koji su ključni faktori koji čine razliku prema sredinama koje su manje uspješne ili imaju ozbiljnih problema u realizaciji međunarodne prepoznatljivosti svojeg rada.

Fizičari već godinama ostvaruju razgranate mreže međunarodnih suradnji sa znanstvenicima na najuglednijim institucijama u svijetu i sudjeluju u nizu međunarodnih kolaboracija. Međunarodna prepoznatljivost, mobilnost i poslijedoktorsko usavršavanje u inozemstvu očekuje se od svakog budućeg sveučilišnog profesora fizike, kao što je to uobičajeno na uglednim inozemnim sveučilištima.

Znanstvenici Fizičkog odsjeka PMF-a nositelji su ili sudionici u nizu kompetitivnih znanstvenih projekata osvojenih na natječajima gdje se prolaznost mjeri samo u nekoliko postotaka, uključujući prestižne projekte u okviru Sedmog okvirnog programa Europske Unije, Nacionalne zaklade za znanost, Fonda “Jedinstvo uz pomoć znanja”, kao i niz projekata međunarodne suradnje.

Zadnjih godina ova znanstvena sredina privukla je na dulji studijski boravak i nekoliko izvrsnih doktorskih studenata iz Indije i Kine, a na seminarima Fizičkog odsjeka redovito sudjeluju gostujući znanstvenici iz inozemstva. Rezultat svih navedenih aktivnosti snažno orijentiranih prema inozemnim suradnicima je evidentan: kao ni u jednoj drugoj grani istraživanja u Hrvatskoj, dvije trećine publikacija iz fizike objavljeno je u koautorstvu s inozemnim znanstvenicima, što već u samom startu obećava dobar znanstveni odjek.

Na temelju dobrih, ali i loših iskustava navedene zajednice fizičara nije teško zaključiti koje su ključne mjere koje bi osigurale da cjelokupna hrvatska znanost postane kompetitivnija.

Jedino otvoreno pitanje

Za ozbiljan preokret u znanstvenoj produktivnosti i međunarodnom odjeku potrebna je afirmativna kampanja za 1) orijentaciju financiranja znanosti na kompetitivne projekte, 2) podizanje udjela za financiranje znanosti na europsku razinu, 3) poticaje boljoj povezanosti znanstvenika iz Hrvatske i inozemstva, 4) mobilnost znanstvenika, obavezan boravak svakog znanstvenika barem dvije godine u inozemstvu i povratak većeg broja kvalitetnih znanstvenika iz inozemstva, 5) uvođenje poticajnih mjera za privlačenje inozemnih znanstvenika na hrvatska sveučilišta, 6) reguliranje uvjeta za napredovanje u zvanjima prema kriterijima znanstvene produktivnosti i odjeka u međunarodnoj zajednici, 7) poticanje određenog broja mladih hrvatskih znanstvenika na stjecanje doktorata u inozemstvu, uz mjere koje će osigurati njihov povratak i prijenos novih znanja u Hrvatsku.

Jedino pitanje koje ostaje otvoreno jest postoji li u Hrvatskoj volja da se navedene mjere doista i provedu. O tome će ovisiti hoće li i ostale grane istraživanja, niskog odjeka u međunarodnoj znanstvenoj zajednici, postići rezultate s kakvima se danas mogu pohvaliti fizičari.

Izdvajamo